Šemsudin Mehmedović je zamislio, ili su mu tako sugerirali, da može doći na čelo SDA uz pomoć medija. I to ne bilo kakvih medija već onih koji već godinama, neki i decenijama, bljuju vatru na SDA najcrnjom propagandnom koja uključuje ne samo fabriciranje skandala i afera već i kampanju javnog linča i dehumanizacije članstva, kadrova ali ponajviše vrha stranke. Upravo su takvi mediji Mehmedoviću otvorili prostor za njegovu neuspjelu kampanju, potičući ga da svaki novi nastup učini što agresivnijim i radikalnijim u pokušaju da proizvedu onog čega nema - široko rasporostranjenog nezadovoljstva vodstvom Bakira Izetbegovića.

Naravno da u SDA ima nezadovoljnih kadrova, ne bi bilo normalno da je drugačije, no u stranci nema neke kritične mase koja bi zahtijevala ne samo odlazak Izetbegovića već i dolazak Mehmedovića na čelo SDA. Oni na koje je Mehmedović računao, karijeriste, oportuniste i ostale stranačke alpiniste kojima su najvažnije sinekure i fotelje i koji Izetbegovića krive jer nije pristao na strani diktat i tako trampio bošnjačke nacionalne interese za njihove fotelje su manjina. Teška manjina. Čini se da je Mehmedović, potican od malkontenta kojima se okružio te ohrabrivan od medija koji vole SDA "ko Bajro mater", nekako sebe uvjerio da je realnost drugačija te je još jednom istrčao na teren, uvjeren da može igrati finale političkog kupa za kojeg se uopće nije sposoban ni kvalificirati.

Očito gorko razočaran i potresen spoznajom da vrhunskog igrača ne čine tvrdnje intimusa, rodbine i komšiluka da je "Ronaldo iz naše mahale" već konkretni rezultati na terenu, Mehmedović je počeo gubiti osjećaj za mjeru te je krenuo uobičajenim putem svih loših gubitnika. Počeo je tvrditi da je pokraden.

Još gore, Mehmedović je počeo to izjavljivati na stranicama "Dnevnog Avaza", čiji je vlasnik najpoznatiji politički gubitnik Zapadnog Balkana, trostruki kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva i trostuki gubitnik koji nikada nije priznao poraz već se svaki put pravdao tvrdnjama kako je pokraden. No kako "Lopov lopova uvek oseti", valjda je tako i s lošim gubitnicima. Naročito onima koji odluče da vode prljavu i agresivnu kampanju prepunu laži i zamjena teza a onda dobiju šamar od naroda, ili stranačke baze, koja poruči da ne želi takve toksične tipove za lidere.

Nažalost, Šemsudin Mehmedović ne pokazuje znake da je išta naučio iz onoga što mu je poručila stranačka baza uskraćujući mu povjerenje i svodeći ga na njegovu pravu mjeru. Umjesto da spusti loptu i traži legitiman način da ostvari svoje političke ambicije, Mehmedović kao da gubi i posljednji kontakt sa stvarnošću pa poručuje ni manje ni više da je on pravi pobjednik jer je to pokazala nekakva "anketa" na FACETV! Ovakve sulude tvrdnje pokazuju ne samo nivo Mehmedovićevog nervnog rastrojstva već i koliko poštuje i cijeni članstvo SDA jer mu je od njihovog mišljenja relevantnija "anketa" njegovog medijskog sponzora. Može li Mehmedović uopće razumjeti da je upravo zbog takvih ispada i dobio žuti karton od većine stranačkih odbora? Teško, ali nadati se.