Formiranje novog Vijeća predsjedništva i vlade nacionalnog jedinstva u Libiji predstavlja važan korak ka ujedinjenju te zemlje i njenih institucija.
Međutim, ujedinjenje Libije će biti kompletirano tek nakon što se pod jednu komandu ujedini njen vojni establišment, zajedno sa svim brigadama i oružanim formacijama.
Libijske delegacije su 5. februara izabrale Mohammada Menfija za predsjedatelja tročlanog Predsjedničkog vijeća Libije, a riječ je o predstavniku sa istoka te zemlje, a članovi tog vrhovnog državnog tijela su i Mossa Al-Koni sa zapada i Abdullah Al-Lafi sa juga Libije.
Njih trojica predstavljaju vrhovnog komandanta vojske čije se odluke moraju donositi jednoglasno kako je predviđeno političkim sporazumom. To je prvi put od 2014. godine da su se tri regije zemlje - Tripoli, Cyrenaica i Fezzan - dogovorile o vrhovnom komandovanju vojskom.
Politički rivali sa istoka i zapada Libije nadmeću se za vođenje Ministarstva odbrane, ključnog položaja za kontrolu nad vojskom.
Da bi otvorio put za konsultacije po tom pitanju, libijski premijer Abdul Hamid Dbeibeh privremeno je preuzeo i funkciju ministra odbrane dok Predsjedničko vijeće ne postigne dogovor o kandidatu za tu fotelju.
Dbeibeh je obećao da će podržati zajednički vojni odbor 5+5, koji se sastoji od po pet predstavnika sa zapada i istoka, kako bi se osigurao nastavak prekida sukoba koji je postignut 23. oktobra prošle godine u Ženevi na pregovorima između delegacija vlade i snaga odmetnutog generala Khalife Haftara.
Jedan od premijerovih zadataka je što brže ujedinjenje vojske.
Vlada nacionalnog sporazuma sa sjedištem u Tripoliju (GNA), na čelu sa premijerom Fayezom Al-Sarrajom, formirana je 2016. godine i kao takva je imala međunarodno priznanje, a do formiranja nove vlade nacionalnog jedinstva Libije je imala dva ministra odbrane i četiri načelnika Generalštaba. Posljednji načelnik Generalštaba je bio Muhammad al-Haddad, koji je imenovan prošle godine.
Suprotno tome, situacija na istoku Libije bila je drugačija, jer je Haftar komandovao snagama od 2014. godine, a Abdul-Razzaq Al-Nazuri bio je načelnik Generalštaba njegovih militantnih snaga.
U tome leži poteškoća integracije militanata lojalnih Haftaru, poznatih po ratnim zločinima, u jedinstvenu libijsku vojsku u poređenju sa discipliniranijim brigadama u zapadnom regionu koje su navikle da odgovaraju civilnim vlastima.
Trenutno libijsku vojsku na zapadu predvodi al-Haddad, dok Haftarovi militanti održavaju kontrolu nad istokom.
Haftar je osujetio napore al-Haddada da izgradi jedinstvenu i discipliniranu libijsku vojsku i od 2014. godine je silom pokušavao preuzeti kontrolu cijele zemlje.
Međutim, važan napredak u procesu ujedinjenja libijske vojske predstavlja nedavna izjava glasnogovornika Haftarovih militanata Ahmeda Al-Mesmarija o prihvatanju Predsjedničkog vijeća kao vrhovnog komandanta vojske.
Haftar je prisiljen na političko povlačenje nakon prijetnji sankcijama međunarodne zajednice i Ujedinjenih nacija ako nastavi sabotirati politički sporazum, a na političko povlačenje je prisiljen i zbog neuspjelog pokušaja zauzimanja Tripolija i straha od kaznenog progona od strane suda u Virginiji u SAD-u.
Međutim, ovo povlačenje moglo bi biti taktički potez vođe puča, kao što sugerira njegovo ponašanje i način na koji je primio neke od lidera nedavno formirane vlade jedinstva.
Na sastanku održanom sredinom marta, plemena Burka u istočnom gradu Al-Abyar iznenađujuće su zahtijevala da nova izvršna vlast imenuje Al-Nazurija za šefa Generalštaba ujedinjene vojske.
Al-Nazuri, koji je trenutno šef Generalštaba Haftarovih militanata, ima podršku i Aguile Saleha, predsjednika parlamenta sa sjedištem u Tobruku, a tako se nada da u savezništvu sa Salehom osigurati podršku nekih od najvećih plemena na istoku.
Ovaj vojno-politički savez pokušava stvoriti blok paralelan s Haftarom, posebno nakon što je Haftar napustio političku scenu zbog bolesti ili zbog neuspjeha da bude imenovan na mjesto komandanta vojske ili ministra obrane u novoformiranoj vladi nacionalnog jedinstva .
Svojim utjecajem na plemena na istoku koja se protežu do granice s Egiptom, savez između Al-Nazurija i Saleha vjerovatno će politički izolirati Haftara, posebno uzimajući u obzir da plemena na istoku uljezima smatraju Haftara i njegovu pratnju iz zapadnog plemena Al Furjan.
U tom slučaju, ako Al-Nazuri bude imenovan za načelnika Generalštaba ujedinjene libijske vojske, tada će ministar odbrane biti iz zapadne Libije, preciznije iz Misrate koja ima najveću vojnu silu u zapadnoj regiji. To znači da Haftar neće igrati nikakvu službenu ulogu u prijelaznoj fazi.
Haftarov izostanak s političke scene vjerovatno će ubrzati proces ujedinjenja vojske. Međutim, njegovo inzistiranje da bude šef jedinstvenog vojnog establišmenta vjerovatno će zakomplicirati cijeli proces.