Premda njen sadržaj tretira samo jednu od brojnih vojnih akcija koje su desile u zoni odgovornosti 5. korpusa i herojskog Bužima, knjiga na indirektan i osebujan način govori o ukupnom značaju odbrameno oslobodilačkog rata, govori o kontinuitetu izrastanja, jačanja i herojskog držanja 505. bužimske brigade. Uz autora Seada Jusića o knjizi su govorili Šerif Špago mostarski ratni komandant, Agan Elkasević, komandant jurišnog bataljona “Hamze” i prof. dr. Admir Mulaosmanović.
Prema Špaginoj ocjeni knjiga predstavlja djelo koje na taktičkom nivou najbolje opisuje čudo bosanskog otpora. “Iz nje možemo sagledati ulogu 505. bužimske brigade ne samo za bužimski rejon, bihaćki okrug već i za državu Bosnu i Hercegovinu“, kazao je Špago. Posebno su ga fascinirali biografski podaci o istaknutim borcima i odnos na relaciji borci - komandni kadar na čijem je čelu bio general Izet Nanić. “Ti odnosi su bili prijateljski i ljudski, ali nikad nisu dovodili u pitanje sistem rukovođenja i komandovanja i izvršenja borbenih zadataka”, kazao je Špago.
Elkasević je s mostarskom publikom podijelio lična sjećanja na komandanta Nanića i njegove saborce. “Pobjede koje smo ostvarili, ostvarili smo uz puno sreće i puno truda. Ništa nije došlo samo od sebe. Sve smo to platili našim životima i krvlju naših Bužimljana”, istakao je. Za generala Nanića kazao je da je to bio čovjek koji je znao šta hoće. “Nanić je bio hrabar, bio je oficir s vizijom. Imao je visoke kriterije ko može biti njegov saradnik i ko može biti u njegovoj blizini. Prvi kriterij bio mu je da mu se ne smije lagati ma koliko istina bila teška i gorka. Kad je to posložio, pristupio je obuci i ustrojavanju jedinca“, prisjetio se Elkasević.
Historijski prikaz vojne operacije “Breza 94” profesoru Mulaosmanoviću poslužio je kao osnova za sagledavanje aktuelnih viđenja odbrane nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine.
“Mi kao narod, za razliku od kolektiviteta iz našeg okruženja, nemamo puno osvrta na historijske procese koji su se dešavali. Zato je važno da imamo knjigu Seada Jusića koji je bio jedan od organizatora odbrane na tom području u kojoj je iznio svoje viđenje, saznanja, razumijevanje događaja, da nam iz perspektive sudionika prenese tu sliku u zid naše historijske spoznaje”, kazao je Mulaosmanović.
Jusićeva knjiga, prema njegovom mišljenju, značajan je doprinos razumijevanju obima agresije pripremljene na Bosnu i Hercegovinu. “U vojnom smislu 'bihaćki džep' je za sebe vezao velike snage tzv. vojske Republike Srpske i vojske tzv. Srpske Krajine. I značaj odbarne tog prostora nije pitanje opstanka naroda na tom prostoru, već pitanje opstanka država Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Često čujemo da je Hrvatska u akciji ‘Oluja’ spasila Bihać da ne bude nova Srebrenica, to nije tačno. Peti korpus je spasio taj tamo narod, ali je spašavao dugo vremena i Hrvatsku vezujući srpske snage za sebe na Baniji, Kordunu, Lici... Zbog toga je ‘Breza 94’ bitka u kojoj se odlučivalo o sudbini Bosne i Hercegovine i Hrvatske“, zaključio je Mulaosmanović.
Knjiga Breza 94: Bužimska bosanska bitka sadrži veliki broj originalnih dokumenata, karata, fotografija i svjedočanstava učesnika, kao i neke ratne dnevnike koje javnost nije imala priliku vidjeti niti pročitati.
Govoreći o motivima koji su utjecali na to da odluči napisati knjigu o vojnoj akciji “Breza 94” Sead Jusić istakao je kako je to jedan od emaneta rahmetli Izeta Nanića, koji je tokom referisanja često govorio da događaje, misli i osjećanja treba zapisivati kako ne bi pali u zaborav. Ovaj stav argumentirao je mišljenjem akademika Abdulaha Sidrana u kojem je rekao da će postdejtonsko vrijeme biti bitka za interpretaciju ratnih događaja i ko pobjedi u bici za interpretaciji događaja bit će konačni pobjednik.
“Nama Bošnjacima ne bi bilo prvi put da nam neko drugi piše historiju. Zbog toga je važno pisati. Ja ne mogu da razumijem svoje kolege, ratne komandante. Uz dužno uvažavanje, nije ratni komandant biti izvolite komandante, sjedite komandante, evo vam prva stolica, evo vam auto... to nosi i teret odgovornosti, emanet da to što mi i naši saborci proživjeli ostane zapisano, ovjekovječeno. Naša ratna priča ne smije ostati u melanholiji i stigmi žrtve“, poručio je Jusić.