Nedavna posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Srbiji izazvala je mnogo komentara i reakcija u srbijanskoj, regionalnoj i svjetskoj javnosti. Ova posjeta pokazuje da Vučić već duže vrijeme pokušava odlazak Angele Merkel nadomjestiti jačanjem odnosa s Makronom.
"Ne sumnjam da će posjeta predsjednika Srbije Francuskoj u većini naših medija i javnosti biti predstavljena i shvaćena kao veliki uspjeh i dokaz državničkih sposobnosti Aleksandra Vučića. Sam Vučić je ovaj jubilarni, 20. susret sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom najavio kao izuzetno važan i strateški bitan", piše Sadeta Biševac, kolumnista srbijanskog lista Danas.
"Na dnevnom redu se našlo više ekonomskih i političkih tema, a čini se da su najzanimljivije moguća gradnja, zajedno sa Francuskom, nuklearnih reaktora i kupovina francuskih vojnih aviona „rafal“. Vjerujem da će Francuska, koja već ima važne poslove u Srbiji, od ove posjete zaraditi milijarde, a šta će dobiti Srbija tek ćemo vidjeti. Ili možda nećemo?", pita se Biševac.
Ona smatra da ukoliko se Srbija odluči za ukidanje moratorijuma na nuklearke, dobro je što će sa Francuskom graditi nuklearni reaktor jer ta zemlja ima veliko iskustvo u korištenju nuklearne energije.
"Što se „rafala“ tiče, važno je da je Hrvatska kupila polovne, a Srbija će valjda nove".
„Nemojte sumnjati u namjeru Europe da vas primi u svoje okrilje“, poručio je predsjednik Makron, koji je u očima vlasti Srbije dobio status nove Angele Merkel, glavnog evropskog saveznika, a Francuska postala najvažniji ekonomski partner. Ne tako davno bila je to Nemačka", podsjeća Biševac.
Makron nije zaboravio Banjsku i obavezu hapšenja napadača, ponovio je da Srbija treba da usaglasi svoju vanjsku politiku sa Briselom, ali je zatvorio oči na očito ozbiljne probleme srpskih vlasti sa poštovanjem demokratije i demokratskih institucija.
"Možda zbog najavljenih poslova, možda mu je to u „četiri oka“ rekao?", nada se Biševac.
"Nije predsjednik Vučić mogao da prešuti Makronovu izjavu, koji je govoreći o Kosovu, rekao da su „obje strane nešto učinile“ i uz izraze poštovanja i prijateljstva, istakao da je Beograd učinio mnogo, a Priština ništa. I održao kraći govor koji se može tumačiti kao diplomatska nesmotrenost ili hrabrost, zavisi kako posmatrate", dodaje ona.
Ona je dala kratak pregled historije odnosa Srbije i Francuske koji su imali uspone i padove.
"Dokaz je možda samo NATO bombardovanje SRJ koje je zvanični Pariz podržao, ali se navodno usprotivio i spriječio rušenje beogradskih mostova. Bilo je još nesretnih epizoda, hapšenje Ramuša Haradinaja 2017. u Francuskoj po potjernici Srbije, nesretna reakcija Beograda na odluku o neizručenju, loš tretman predsjednika Srbije na obilježavanju 100 godina završetka Prvog svjetskog rata u Parizu, na primer. Ali i ljepših, kao što su posjete Beogradu predsjednika Širaka 2001. i Makrona 2019."
Predsjednik Vučić je, između ostalog tokom posjete, poručio je da Srbija u mnogim oblastima ima dosta da nauči od Francuske.
"Slažem se. Vjerujem da je jedna od tih oblasti borba za svoja prava. Koliko Francuzi vole da protestuju čudo jedno, ali imponuje njihovo buntovništvo i običaj da na svaki potez vlasti za koji procjene da guši njihova prava ne reaguju podanički, što je u Srbiji običaj već protestom. Druga oblast u kojoj bi Srbija trebalo da se ugleda na Francusku je funkcionisanje državnih institucija. Vlada Francuske nedavno je tako usvojila zakon o migracijama, koji je u mnogim oblastima ispunjavao želje ekstremne desnice. Ustavni sud Francuske je zatim većinu problematičnih mjera ukinuo zato što nisu u skladu s Ustavom. Ustav, Ustavni sud – šta to bješe?", napisala je ironično na kraju osvrta Sadeta Biševac.
Vučićevu posjetu Parizu oprečno su komentarisali američki i ruski mediji.
Srbija, tradicionalni ruski „mali brat“ na Balkanu, približava se dogovoru sa Francuskom za kupovinu 12 vrijednih približno 3 milijarde eura borbenih aviona Rafal, signalizirajući značajan zaokret u njenoj vojnoj strategiji.
Ova želja režima otkriva nijansiranu poziciju Srbije između njenog slavenskog, pravoslavnog partnerstva sa Rusijom i postepenog usklađivanja sa zapadnim vojnim standardima, pišu američki mediji.
Uprkos njenoj kandidaturi za EU i vojnoj neutralnosti, srpsko nasljeđe vojnog hardvera iz sovjetskog doba se razvija, a nedavne akvizicije od zapadnih i kineskih dobavljača ukazuju na širu diversifikaciju odbrane.
Srbija je i dalje najbliži saveznik Rusije na Balkanu – savez utkan u slovenski identitet dvije zemlje i pravoslavnu vjeru. Ranije ove godine, Srbija se čak obračunala sa antiratnim Rusima koji žive u zemlji. Ipak, uprkos tome što je „mali brat“ Rusije na Balkanu, Srbija je sve bliže osiguravanju dogovora o kupovini Rafala od Francuske.
„Čini mi se da smo postigli i neke konkretne dogovore kada je u pitanju kupovina Rafalesa, a očekujem da ugovori budu potpisani u roku od dva mjeseca u prisustvu francuskog predsjednika, što je za našu zemlju izuzetno važno na više nivoa“, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tokom posjete Parizu.
Srbija ostaje kandidat za članstvo u Europskoj uniji. Ima jednu od najvećih vojski na Balkanu i još uvijek se u velikoj mjeri oslanja na avione sovjetskog dizajna, posebno na dvomotorni lovac MiG-29 i jurišni helikopter Mil Mi-35. Beograd takođe koristi ruske tenkove i raketne bacače, ali je usvojio i kineske protuvazdušne sisteme i borbene dronove.
Vučić je nastojao da proširi saradnju sa Erbasom i Talesom. Srbija je za svoju vojsku i policiju kupila helikopter H125M proizvodnje Erbas, kao i transportni avion C-295.
Srbija ostaje vojno neutralna. Ona zadržava svoje historijske veze sa Rusijom, ali se takođe pridružila programu NATO-a Partnerstvo za mir, koji je skrojen za one nacije koje ne teže da se pridruže transatlantskom savezu.
Vučić je jasno stavio do znanja da će njegova zemlja tražiti druge dobavljače oružja nakon uvođenja zapadnih sankcija Rusiji. Srpska vojska je sve više po uzoru na NATO standarde, a njene kopnene snage su učestvovale u vojnim vježbama sa članicama alijanse, uključujući i Sjedinjene Države. Međutim, kritičari zapadnog naoružavanja Srbije upozoravaju da bi prodaja sofisticiranih francuskih aviona mogla da podstakne Vučića da vojno interveniše na Kosovu.
Gdje to želi francuski lider Emanuel Makron da utjera Srbiju?, pitanje je koje postavlja Ruska Gazeta u tekstu vezanom za posjetu Aleksandra Vučića Parizu. Rusi su smatraju da je Makron indirektno pozvao je srpskog kolegu da dobrovoljno podnese ostavku i da se ne sprečava transformaciju Srbije prema zapadu.
Makron je tokom konferencije za novinare savjetovao Beogradu, piše ruski list, da ne sumnja da je njegova budućnost u Europskoj uniji. Istina, za to Srbi moraju da potvrde ovaj strateški izbor u praksi tako što će započeti „bližu koordinaciju odluka sa rukovodstvom Europe u oblasti vanjske politike“.
„Kako je Vučić odgovorio na iskren poziv da se odustane od nacionalnih interesa ostaje nejasno: novinske agencije ne daju njegov odgovor. Po svemu sudeći, šef Srbije je šutio jer je došao u Pariz da moli i nije mogao da priušti da se svađa sa glavnim stanovnikom Jelisejske palate“, piše Gazeta.
Predsjednik Srbije stigao je u Francusku kao trgovac koji je bio spreman da velikodušno plati francusku robu, investicije i pokroviteljstvo, smatraju u Gazeti.
Francuzi će biti uključeni u realizaciju projekata nuklearne energije u Srbiji. Čak će i metro koji se gradi u Beogradu, nakon pokretanja, upravljati francuska operativna kompanija. Srbija je, prema Vučićevim riječima, već privukla 80 % francuskih investicija u regionu i ne namjerava da se zaustavi na postignutoj cifri.
Nedavno su ministri vanjskih poslova Britanije i Francuske, Dejvid Kameron i Stefan Sežurn, podsjeća Ruska Gazeta, najavili stvaranje „obnovljene Antante“.
I složili su se da su zapadne države dužne da zaustave Rusiju, čak i ako za to moraju da plate veliku cijenu. Spremnost predsjednika Srbije da kupuje oružje od Francuske i, što je ništa manje važno, saglasnost Francuske da to naoružanje proda Srbiji indirektno potvrđuje odsustvo nerješivih protivriječnosti između zemalja na zvaničnom nivou, kako u vojnim pitanjima, tako i u pitanjima vanjske politike.
Ali zašto je Vučić pristao da promjeni kurs zemlje, čak i ako takvi planovi nisu javno objavljeni? Uostalom, za njega bi to moglo da znači i kraj karijere: Brisel mu nikada neće oprostiti ni uzdržanost koju je Beograd pokazao u vezi sa antiruskim sankcijama, ni pokušaje aktuelnih srpskih vlasti da sjednu na dvije stolice u kontaktima sa Zapad i Istok.
Za europske političke elite, aktuelni srpski lider nikada neće postati jedan od njihovih, a ako se ukaže prilika, pokušaće da ga zamjene krotkijim i fleksibilnijim liderom, piše Ruska Gazeta.
Pojašnjavaju da je razlog za novu Vučićevu strategiju sljedeći: 27. aprila na Generalnoj skupštini UN, na inicijativu Njemačke, glasat će se o rezoluciji o genocidu u Srebrenici.
Šef Srbije je uvjeren da će se odmah po usvajanju rezolucije (a to se čini gotovo neizbježnim) pojaviti inicijativa za likvidaciju Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine kao entiteta koji je nastao kao rezultat genocida. Takođe će se tražiti da Beograd plati ratnu odštetu.
Srbija teško da će moći da spriječi usvajanje rezolucije – šanse za uspjeh su minimalne. Sadašnje Vučićevo demonstrativno koketiranje sa Francuskom umnogome je povezano sa nadom da će Pariz u budućnosti, iz ekonomskih razloga, postati branilac interesa Srbije u Europi. I spriječit će sprovođenje najbolnijih političkih scenarija za Beograd na međunarodnim platformama. Uključujući i one koji se odnose na Kosovo, koje će vrlo vjerovatno biti primljeno u Vijeće Europe u maju. Da bi na kraju Srbiju spasao ponižavajuće isplate i konačnog gubitka Kosova, Vučić u Francuskoj je izvršio političko samoubistvo, pristajući da se odrekne mnogih svojih deklarisanih principa.
Ranije je, podsjeća ruski list, ruski predsjednik Vladimir Putin rekao da su europske zemlje u velikoj mjeri izgubile suverenitet i da donose mnoge odluke na vlastitu štetu.
„Ovu tezu su, nažalost, ilustrovali rezultati posjete šefa Srbije Parizu. Makron je na konferenciji za novinare sa primjetnom ironijom saopćio da je pitanje europskih integracija Srbije njen ‘suvereni izbor’, da nije ‘nametnuto’ i da ispunjava ‘zajedničke interese’. Ostaje samo da Srbi povjeruju u ove priče, zaključuje Ruska Gazeta.
