Vrlo ozbiljni ekonomisti svjetskog glasa šalju prilično dramatična upozorenja – svijet za koji mjesec možda čekaju glad i nemiri. Ono što nam se do jučer činilo nezamislivim danas je sasvim realna mogućnost – nestašica hrane. Glavni je uzrok ruska agresija na Ukrajinu zbog koje će ovogodišnja žetva biti prilično tanka. Ukrajina, koja je uz Rusiju jedan od najvećih izvoznika žitarica, ovog će ljeta imati tek polovinu prošlogodišnje žetve. A i to što ima, pitanje je kako će stići do kupaca jer su ukrajinske luke, preko kojih se inače odvija promet žitaricama, blokirane ili su pod opsadom. S druge strane, žetva u Rusiji neće biti loša kao ukrajinska, ali Rusi imaju drugi problem – sankcije, zbog kojih njihovi teretni brodovi ne mogu stići do evropskih luka. Uz sve to, zbog loših vremenskih uvjeta, ni žetva u Indiji neće biti mnogo bolja. Kada svemu tome dodamo skoro pa svakodnevni rast cijena prehrambenih proizvoda, jasno je da ova godina neće biti lahka. Inflacija na globalnom nivou već je na sedam posto, a u Bosni i Hercegovini je iznad globalnog prosjeka i iznosi 10,2 posto.
U svjetskoj ekonomiji bilo je do dolaska pandemije gotovo nemoguće zamisliti ograničavanje slobodne trgovine. U prvi mah mnoge su zemlje zabranjivale izvoz određenih, za državu bitnih proizvoda.
Upravo to ograničavanje trgovine moglo bi biti uzrokom velikih problema. Primjera radi, Bosna i Hercegovina većinu potreba za pšenicom zadovoljava uvozom iz Mađarske i Srbije. Realan scenarij, ako se pojave značajniji poremećaji, jeste zabrana izvoza određenih prehrambenih proizvoda, u prvom redu žitarica, što smo već vidjeli početkom ove godine, ali nije imalo značajnijeg utjecaja na tržište. Ovoga bi puta to moglo utjecati što na cijenu, što na društveno-političke prilike u zemlji jer se i ovaj problem može koristiti kao poluga utjecaja, a može biti mnogo opasnije od samog rasta cijene.
NAFTA I PLIN
Drugi značajan problem jesu cijene energenata, mada je u slučaju plina upitno hoće li ga uopće biti. Za naftu smo već prilično sigurni da se njena cijena neće uskoro stabilizirati te je rast izgledan. Ako evropske zemlje uspiju da se usaglase da prestanu uvoziti rusku naftu, to će izazvati šok na tržištu kakav se ne pamti, barem ne u ovom stoljeću. U tom slučaju, Rusija bi mogla odgovoriti kontrasankcijama – zabranom izvoza plina, što bi nanijelo nesagledivu štetu evropskoj ekonomiji iz razloga što plin pokreće dobar dio evropske industrije, ali i proizvodnju električne energije, pa je stoga izgledan rast cijena, a možda i nestašica industrijskih proizvoda, te nedostatak električne energije. Problemi u opskrbi električnom energijom već su zabilježeni u Aziji zbog suša i nedostatka uglja, prije svega i Indiji i Kini, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama uz tendenciju da se poteškoće nastave i u narednom periodu zbog povećane ljetne potrošnje struje za klima-uređaje. S obzirom na to da su se neke evropske zemlje suviše lahko odrekle nuklearnih elektrana, te da su zbog ambicioznih klimatskih ciljeva prebrzo stavile termoelektrane na ugalj na crnu listu postrojenja, izgledni su problemi u osiguravanju dovoljne količine električne energije za komotan život na kakav smo navikli.
Bosna i Hercegovina u pogledu nafte i gasa u nezavidnom je položaju, ovisna o tržišnim cijenama nafte i naftnih derivata, a u pogledu plina, potpuno ovisna o Rusiji. S obzirom na to da nama plin iz Rusije dolazi kroz plinovod koji prolazi Bugarsku i Srbiju, upitno je hoće li moći doći do nas. Naime, Rusija je Bugarsku već “isključila” iz plinske mreže zbog odbijanja Bugarske da plin plaća u rubljama umjesto u eurima i dolarima, kako je ranije dogovoreno. Bugarska je brzo našla alternativu u LNG-u, ali ruski plin i dalje teče prema Srbiji i Bosni i Hercegovini kroz plinovod koji prolazi kroz Bugarsku. Pitanje je samo do kada. Imajući u vidu da je Bosna i Hercegovina, bez obzira na to šta misli ili govori Milorad Dodik, zauzela stav da je protiv ruske agresije na Ukrajinu, upitno je do kada će teći plin do nas, mada ni Srbija nije u mnogo boljem položaju bez obzira na to što Aleksandar Vučić tvrdi da ima posebne privilegije kod Vladimira Putina.
Osim hrane i energenata, tržište se suočava i sa smanjenom ponudom sirovina, poput raznih vrsta metala, od kojih zavisi proizvodnja dobrog dijela evropskih industrijskih proizvoda, posebno se to odnosi na autoindustriju, koja je kičma ne samo njemačke nego i evropske industrije, a bogami i bosanskohercegovačke. Od funkcioniranja autoindustrije zavisi značajan dio izvoza Bosne i Hercegovine.
Ekonomisti upozoravaju da bi male i siromašne zemlje, kakvi smo i sami, mogle imati ozbiljnih finansijskih problema, posebno ako kamatne stope počnu rasti, što se svakako očekuje već izvjesno vrijeme.
Rješenja za nadolazeću krizu, po mnogima neusporedivo ozbiljniju od svjetske finansijske krize iz 2008. godine, nema mnogo na raspolaganju. Općenito, najučinkovitije rješenje bilo bi da stane rat u Ukrajini, ali je ono malo vjerovatno. Zato se moramo potruditi poduzeti sve što možemo da se sami pripremimo na ono što dolazi.
RESTRUKTURIRANJE KREDITA
U pogledu finansija, ekonomisti preporučuju Međunarodnom monetarnom fondu i drugim svjetskim zajmodavcima da što prije osiguraju povoljne kredite s niskim kamatama za male i siromašne zemlje, odnosno da restrukturiraju postojeća zaduženja. Nažalost, zbog napete političke situacije, konstantnih blokada državnih institucija od SNSD-a i HDZ-a, reforme koje smo ranije obećali MMF-u ne provodimo, a ni ozbiljni razgovori s ovom institucijom upravo zbog napetih političkih odnosa nisu mogući. Jedino što je moguće jeste da građani i privreda na vrijeme revidiraju svoja zaduženja i ako ima potrebe restrukturiraju dugove, ugovore povoljnije i sigurnije uvjete kako ne bi došli u situaciju kao 2008. godine kada su varijabilne kamatne stope i krediti u devizama poharali dobar dio stanovništva.
U pogledu energije nema se šta mnogo napraviti. Istina, bilo bi idealno kada bi se mogle napraviti zalihe naftnih derivata u naftnim terminalima kako bi se premostio eventualni kratkotrajni nedostatak, ali to je svejedno nedovoljno. Zbog politike koju provode SNSD i HDZ, a to je blokada svega što bi moglo biti korisno za građane Bosne i Hercegovine, teško je očekivati usvajanje zakona kojim bi se bar na određeno vrijeme suspendirala naplata akciza na gorivo, kako bi se snizila cijena, te smanjila stopa PDV-a na određene proizvode. Jedino je rješenje racionalno korištenje automobila te, ako je to ikako moguće, prelazak na hibridna i električna vozila, barem za one koji imaju novca za to.
U vezi s plinom ništa se ne može učiniti. Važno je samo da ga ima, a po kojoj cijeni, to ćemo tek vidjeti. Srećom, problema s električnom energijom vjerovatno nećemo imati jer struju ne uvozimo, a oko 70 posto struje dobijamo iz termoelektrana, koje su, bez obzira na njihovu starost, najsigurniji izvor električne energije. Ipak, s rastom cijena električne energije na svjetskom tržištu moguće je da će rasti i cijene za domaće kupce, ali taj rast ne bi trebao biti dramatičan.
Što se tiče opskrbe hranom, najvažnije je da kompanije koje se bave uvozom i preradom žitarica što prije, odnosno odmah u vrijeme žetve, nabave i uvezu žitarice, kako bi imali dovoljno proizvoda da podmire domaće tržište. Od pomoći bi bilo i to da robne rezerve nabave značajnije količine hrane, posebno žitarica, pa i ako dođe do smanjene opskrbe, da imaju na raspolaganju nešto čime mogu stabilizirati tržište. Kao što smo ranije iskusili, najvažnije je da potrošači ostanu smireni i da ne zavlada panika. A potrošače može umiriti samo saznanje da opskrba nije upitna. Dojam je da je ove godine mnogo više zasijanih poljoprivrednih parcela, što je samo po sebi dobro. No, još bi bolje bilo da kupci, kada budu pravili zalihe za zimu, više pažnje obrate na to da kupuju od domaćih proizvođača.
Na kraju krajeva, ekonomisti upozoravaju na moguće pojave na osnovu trendova koje zapažaju, što ne znači da će se ostvariti najcrnje prognoze. Svejedno, treba biti spreman na sve.
