Sve veći broj palestinskih parova razdvojenih izraelskim zatvorima pribjegava krijumčarenju sperme iz zatvora kako bi imali bebe i podigli porodice. Ali nije lahko imati bebe koristeći proceduru transplantacije, posebno za palestinske žene koje moraju proći kroz proces bez svojih muževa pored sebe.
Više od 7.000 palestinskih muškaraca čami u izraelskim zatvorima pod raznim optužbama, koji nose višegodišnje kazne sa malim šansama da izađu ili dobiju pravično suđenje.
Ovaj broj će se povećati kako izraelska vojska neselektivno zatvara palestinske muškarce u toku agresije na Gazu. Tel Aviv je godinama tretirao Palestince sa okupiranih teritorija kao građane drugog reda u onome što grupe za ljudska prava nazivaju modernim aparthejdom.
Na primjer, Palestincima je zabranjeno da putuju putevima koji su namijenjeni izraelskim Jevrejima. Na stanovnike okupirane Zapadne obale primjenjuju se različiti zakoni o imovini od onih koji se primjenjuju na ilegalne izraelske naseljenike. Palestinka iz Gaze udata za muškarca sa okupirane Zapadne obale prisiljena je sama odgajati djecu jer im nije dozvoljeno da žive kao par na Zapadnoj obali.
Izrael ne dozvoljava palestinskim zatvorenicima bračne posjete, što je uobičajena praksa u mnogim demokratijama širom svijeta.
Presječena ljubavna priča
Godine 2010. Renan Al Salhi, 34-godišnja Palestinka, udala se za Islama Hameda. Oboje su iz grada Silwad, istočno od Ramale, čiji je dio okupiran od strane ilegalnog izraelskog naselja. Radovala se podizanju porodice.
Ali nekoliko mjeseci kasnije, palestinska služba sigurnosti uhapsila je Hameda pod optužbom da je pucao na automobil izraelskih doseljenika. Proveo je pet godina u palestinskim zatvorima. U to vrijeme Al Salhi je rodila njihovo prvo dijete, dječaka, koji su nazvali Khattab.
Stvari su se pogoršale za par koji gotovo da nije provodio vrijeme zajedno jer je Hameda uhapsila izraelska vojska odmah po izlasku iz zatvora 2015. godine. Sada mu prijeti kazna od 21 godine zatvora.
Al Salhi je uvijek mislio da ima još jedno dijete. Kao i većina majki, željela je brata ili sestru za svoje prvorođenče. Ali mogućnost da se to dogodi bila je gotovo nemoguća. Biće prestara da bi zatrudnela dok njen muž izađe iz izraelskog zatvora.
Jedina opcija je bila da nekako prokrijumčari njegovu spermu iz zatvora i začeti bebu vantjelesnom oplodnjom (IVF).
Šaljemo ljubav iza izraelskih rešetaka
Prvo palestinsko dijete koje je se izraelskom zatvoreniku rodilo na ovaj način bio je Muhamed, sin Amara Al Zabena, Palestinca iz Nablusa, koji je u pritvoru od 1998. godine i prijeti mu doživotna robija.
Taj postupak vantjelesne oplodnje korištenjem 'krijumčarene sperme' obavljen je u Rezan Medcial centru za plodnost u Nablusu. Doktorica Jamila Abu Khaizran, koja radi u centru, kaže da se prije vantjelesne oplodnje poštuje strogi protokol.
“Centar nije odgovoran za način na koji se sperma isporučuje. Ali zahtijevamo da svjedoci iz porodica muža i žene budu prisutni kada stigne u centar.”
Za nešto više od decenije otkako je počelo krijumčarenje sperme, oko 120 beba je začeto IVF procedurom.
“Konačna odluka o korištenju uzorka sperme donosi se tek nakon pregleda. Ako nije prikladan za proceduru, sav trud je uzaludan i potreban nam je još jedan uzorak”, kaže Khaizran.
Dvostruko iznenađenje
Hamed je bio uporan. Proširila se vijest o tome kako su palestinski zatvorenici krijumčarili svoju spermu kako bi podigli porodice. Kad god bi ga Renan posjetio u izraelskom zatvoru, Hamed bi pokrenuo tu temu. Hajde da to uradimo, insistirao bi.
“Nije lako. Sve je teško oko toga. Čak je i razmišljanje o tome zamorno. Onda sam morao da razmislim o porođaju i o tome šta će se desiti nakon toga”, kaže Al Salhi.
“Samo podizanje Khattaba, mog prvog djeteta, bila je najteža stvar koju sam ikada radila. Sada sam morala razmišljati o drugom djetetu.”
Ipak, par iz Silwada je odlučio da nastavi jer Hamed izlazak iz zatvira nije izgledan. Jedan od Hamedovih zatvorskih drugova koji je pušten donio je spermu u kontejner.
Al Salhi kaže da je imala sreću da je ostala trudna bez ikakvih komplikacija. 2021. godine rodila je blizance - dječaka po imenu Muhamed i djevojčicu po imenu Khadija.
“Ideja da imamo ovakvu djecu je neka vrsta razbijanja izraelskih okova. Dijete rođeno na ovaj način svjedočanstvo je da izraelski zatvori ne mogu spriječiti palestinski život.”
Al Salhi kaže da je imala sreće što je dobila podršku porodice i zajednice. U religiozno-konzervativnim krugovima, neki ljudi bi se mogli bojati toga. U vrijeme kada je otišla na vantjelesnu oplodnju, nekoliko drugih Palestinki začelo je na sličan način i ta praksa je prihvaćena. Ali nisu sve palestinske žene te sreće.
Nije lako putovanje
Uprkos naizgled jednostavnosti procesa transplantacije, postoje desetine žena koje nisu uspjele zatrudnjeti. Iman Saeed, 34, iz Betlehema, ima troje djece. Njen suprug je uhapšen 2016. godine i osuđen na 15 godina zatvora. Tri godine nakon hapšenja rekao joj je da želi da ima još jednu bebu. Ona je dijelila njegovo oduševljenje. Uspio je prokrijumčariti svoju spermu iz zatvora.
“Išla sam u nekoliko domova, ali su neki od njih odbili jer su obično prioritet zatvorenici koji nemaju djece i žene koje su blizu 40 godina. Na kraju sam uspela da dobijem implant i bila sam veoma uzbuđena”, kaže ona.
Saeed je čekala nekoliko sedmica, ali trudnoća nije nastupila. Ponovo je pokušala sa implantacijom, ali opet nije uspjela.
“Doživio sam veliku psihičku krizu. Moja djeca su također bila uzbuđena kada sam im rekao da će imati brata ili sestru. I oni su bili uznemireni. Bebu smo čekali tako nestrpljivo, kao da je to simbol slobode mog muža”, kaže ona.
IVF procedura može biti skupa. Za Saeeda, procedura je koštala oko 25 hiljada šekela (više od 7.000 dolara), isključujući novac koji treba potrošiti na stvarni porođaj, koji obično zahtijeva operaciju carskog reza.
Neke medicinske ustanove ženama zatvorenika nude besplatne implantate, ali Saeed kaže da roditelji koji žele da ispune nekoliko uslova, uključujući i da zatvorenik bude bez djece.
“Neke žene su imale uspješnu trudnoću, ali je fetus umro nakon nekoliko mjeseci i osjećale su se jako tužno. Sve je na sreći i Božijoj volji.”
Njen muž joj je prokrijumčario novu spermu nekoliko dana prije nego što je 7. oktobra izbio rat, ali ona nije bila podvrgnuta transplantaciji jer se nada da će on biti oslobođen u dogovoru o razmjeni zarobljenika.
„Imati muža sa mnom tokom trudnoće i porođaja je veoma divna stvar. To je nešto što žena koja rađa krijumčarenom spermom ne doživljava.”