Iman Ali, njezino dvoje djece i roditeljima bile su potrebne tri noći da prijeđu granicu iz Sudana, njihove ratom razorene domovine, u Egipat.

Vođena od strane krijumčara, porodica je putovala zabačenim stazama u kamionetu Toyota Hilux, stigavši ​​do južnog egipatskog grada Asuana nakon što je prešla mnoge prepreke.

“Kada smo stigli u Asuan, moji roditelji su bili bolesni, a moje dvoje djece dehidrirano, jer smo sjedili pod vrelim pustinjskim suncem u Hiluxu koji smo unajmili,” kaće 35-godišnjakinja koja sada živi u četvrti Faisal u Kairu, za Middle East Eye.

Vodiči koji su odveli porodicu pomogli su joj da se drži podalje od egipatske policije, rekla je.

"Imam osjećaj da su oni ilegalna mreža sastavljena od sudanskih i egipatskih trgovaca koji imaju veze s policijom u obje zemlje", rekala je Iman.

Radeći kao inženjerka u Sudanu prije izbijanja rata, Iman i njezina porodica su među hiljadama Sudanaca koji su bili prisiljeni pribjeći ilegalnim krijumčarima kako bi prešli granicu u egipatsku pokrajinu Aswan.

Unatoč slobodi kretanja, boravka, rada i posjedovanja imovine zajamčenih sporazumom iz 2004. između dviju zemalja, egipatske su vlasti nametnule široka ograničenja ulasku Sudanaca u Egipat, uključujući osobe starije od 50 godina i djecu/mlađe od 18 godina.

Ta su ograničenja uvedena nakon izbijanja rata između paravojnih snaga Sudanskih oružanih snaga (SAF) i Snaga za brzu potporu (RSF) u aprilu prošle godine.

Prema podacima UN-a, preko 1,6 miliona ljudi je od tada prešlo granice Sudana u susjedne zemlje. Otprilike 450.000 njih otišlo je u Egipat, pridružujući se oko četiri miliona Sudanaca koji tamo već žive.

Wafa Ahmed i još sedam članova njene porodice - njezina braća, sestre i roditelji - preselili su se iz grada Abu Hamada u sjevernom Sudanu prošlog decembra, stigavši ​​u Aswan nakon dvije noći na putu.

Platili su oko 300 dolara za Wafine starije roditelje da sjednu u Hilux, a 250 dolara za ostatak porodice da sjede u otvorenom stražnjem dijelu vozila s ostalim putnicima.

“Put je bio vrlo težak i vozili smo se 12 sati od Abu Hamada do mjesta na granici zvanog Alabar, gdje smo ostali tokom noći. Mjesto je bilo vrlo prljavo. Platili smo oko 50 dolara za drvenu sobu, lokalno poznatu kao rakoba. Bila je to noćna mora, nisam mogla spavati - rekla je 31-godišnja žena koja je sada u Kairu.

Druga porodica koja dolazi iz Omdurmana, grada pobratima sudanske prijestolnice Khartouma, rekla je da su platili 500.000 sudanskih funti (832 dolara) po osobi za svako mjesto u Land Cruiseru, koji ih je za pet dana odvezao do Aswana.

Wafa je rekla da je njezina porodica prošla tri sudanske kontrolne tačke između Abu Hamada i egipatske granice.

"Ne znam jesu li to bile službene kontrolne tačke, ali vojnici su imali uniforme sudanske policije", rekla je. Posljednja kontrolna tačka bila je nekoliko kilometara prije granice.

Mohammed Ahmed, Wafin brat, rekao je za MEE da je vidio muškarce u policijskim uniformama i rekao da su se vozači dobro poznavali.

Nije mogao ne primijetiti čudne stvari koje sugerirale da su krijumčari, i Egipćani i Sudanci, imali veze s policijom s obje strane granice, osobito u Sudanu.

“Kada smo stali na tački izvan Abu Hamada, primijetio sam da je ovo područje možda mjesto okupljanja krijumčara, jer sam vidio druga vozila, uključujući Hilux i Land Cruisere, kako dolaze iz drugih gradova u Sudanu, uključujući Atbaru na rijeci Nil, Omdurman i Port Sudan”, rekao je Ahmed.

Drugi izvor, koji se iz Atbare preselio u Aswan istom rutom, rekao je MEE da im je policija omogućila putovanje.

“Preselio sam se sa svojom porodicom iz Atbare u Aswan tokom četiri dana i tri noći. Uz cestu smo se zaustavili na mnogim policijskim, vojnim i sigurnosnim punktovima i oni su nas zaustavili, pregledali našu prtljagu i pustili nas da prođemo, iako je bilo jasno da putujemo s krijumčarima”, rekao je 53-godišnji Hassan Ibrahim.

Vozač autobusa, koji je tražio da ne bude imenovan iz sigurnosnih razloga, rekao je za MEE da se stotine ljudi krijumčari u Egipat svake sedmice i da to utječe na legalne autobusne prijevoznike.

"Od prošlog jula, budući da je vize za ulazak u Egipat iz Sudana vrlo teško dobiti i dugo traju, većina ljudi dolazi kroz krijumčarenje, što je negativno utjecalo na naše prihode", rekao je vozač.

Nakon što su Iman Ali i njezina porodica prešli granicu, svog su sudanskog vodiča zamijenili Egipćaninom, koji je tražio više novca “jer su morali ići drugom cestom, jer je egipatska policija bila na putu”.

"Nakon još nekoliko kilometara, naš vodič i vozač primili su poziv od nekoga koji nam je rekao da promijenimo rutu od granice i ostanemo noć izvan područja zvanog Alkasara", rekla je za MEE.

Porodica je provela noć u automobilu kako bi izbjegla uhićenje.

“Kada smo stigli u Aswan, krijumčari su nas povezali s brokerima koji su nam osigurali mali stan za noćenje i prodali nam sim kartice za mobitele i autobusne karte za Kairo”, rekla je Iman.

Idući istim putem, Wafa Ahmed je u zoru ušao u Kairo, kako bi izbjegao policijske punktove.

“Kad smo stigli do središta Kaira, našeg konačnog odredišta, morali smo se brzo maknuti s glavnog autobusnog kolodvora jer je područje puno policije i ljudi koji su prokrijumčareni”, rekla je.

Kada stignu u Kairo, sudanske izbjeglice moraju imati posla s posrednicima, koji posreduju u njihovoj registraciji kod Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) ili Međunarodne organizacije za migracije (IOM), pronalaze im stanove za iznajmljivanje i osiguravaju druge osnovne potrebe.

“Posrednici su nas varali u pogledu iznajmljivanja stanova i razmjene novca, među ostalim vrstama iskorištavanja”, rekao je za MEE Kamal Mahmoud, koji je stigao u Kairo početkom februara.

“Moramo platiti čak i registraciju u UNHCR-u. Unatoč tome što je registracija bila besplatna, morali smo platiti oko 500 egipatskih funti po osobi (16 dolara) da obavimo registraciju i dobijemo izbjegličku karticu.”

Redovi pred uredom UNHCR-a u Kairu protežu se ulicom, s hiljadama sudanskih izbjeglica koje čekaju da ih se vidi.

Amira Ahmed, naučnica za pitanja migracija i bivša voditeljica programa u IOM-u, rekla je da je međunarodna zajednica zanemarila krizu i rat u Sudanu, dodajući da donatori nisu uplatili u plan odgovora za izbjeglice.

“Agencije Ujedinjenih naroda, sa susjedima Sudana, uključujući Egipat, koji je druga zemlja nakon Čada po broju (primljenih) izbjeglica, osmislile su ono što se zove Regionalni plan za odgovor na izbjeglice. Do sada su donatori platili samo 30 posto proračuna”, rekla je za MEE.

Unatoč potpisivanju Ženevske konvencije o izbjeglicama iz 1951. i kasnijeg protokola o zaštiti izbjeglica, Ahmed je objasnila da je Egipat također potpisao memorandum o razumijevanju s UNHCR-om iz 1954. godine.

“Sukladno tome, Egipat je svoje odgovornosti u vezi s registracijom, zaštitom i pomoći izbjeglicama prebacio na UNHCR.

"Osim toga, u Egiptu ne postoji nacionalni zakon o zaštiti izbjeglica, tako da Egipat postupa sa Sudancima kao sa strancima, a ne kao s izbjeglicama", rekla je Ahmed.

Za sada Iman sjedi u svom iznajmljenom stanu u Kairu. Boji se ostati predugo vani, u slučaju da je pokupi policija. Kada obitelj treba hranu ili druge potrepštine, ona ide na put, uvijek pazeći da bude brza.