Već nekoliko godina, goleme pješčane oluje događaju se svakog proljeća u Mongoliji i sjevernoj Kini, utječući na usjeve i ponekad uzrokujući smrt. Prosječna temperatura porasla je za oko dva stepena u regiji, a oborine su se znatno smanjile, no osim toga, problem je dezertifikacija okoliša; više od 53% zemlje je degradirano u posljednjem desetljeću zbog kašmira, te ekskluzivne tkanine, donedavno prikladne samo za džepove koji si mogu priuštiti da plate visoke svote novca za odjevni predmet. Predmet koji je postao nešto što se traži po svaku cijenu, doslovno i figurativno.
U 2022. godini tržište kašmira procijenjeno je na 3,5 milijardi eura, no očekuje se da će za šest godina, odnosno 2028. godine, dosegnuti pet milijardi. Ova dragocjena tkanina dolazi od kašmirske koze koja raste u ekstremnim klimatskim zonama i stoga razvija sloj vune unutar svoje dlake kako bi se zaštitila od hladnoće. Vlakna se dobivaju od ove vune i njihova dužina i finoća su presudni faktori. Što su vlakna duža i finija, to su mekša, to će tkanina imati veću izdržljivost i bolju otpornost. Način na koji se kašmir obrađuje i tka također utječe na njegovu kvalitetu. Dobar kašmir proizvodi se tehnikama koje čuvaju mekoću i cjelovitost vlakana. Korištenje tradicionalnih i zanatskih tehnika umjesto industrijskih metoda često je povezano s visokokvalitetnim proizvodima od kašmira. Proizvođači koji obraćaju pažnju na svaki detalj u proizvodnom procesu doprinose stvaranju odjevnih predmeta koji nisu samo mekani, već i izdržljivi i otporni na habanje.
Ako se ta sirovina velikom brzinom 'demokratizirala', dospjela u različite cjenovne razrede, to je upravo zato što duljina, finoća i, naravno, tehnika obrade nisu iste kao prije. Također jer je na tržištu sve više odjevnih predmeta koji nisu 100% kašmir. U nekim proizvodima ova sirovina predstavlja samo 5% i pomiješana je s poliesterom, no unatoč tome zakon dopušta da se može označiti kao 'mješavina kašmira, stoji u izvještaju portala Business of fashion o tome zašto danas možete kupiti džempere od kašmira po niskoj cijeni.
Rastuća potražnja je značila da samo u Mongoliji trenutno ima 27 miliona kašmirskih koza, gotovo osam na svakog stanovnika. Nema dovoljno zemlje za njihov uzgoj i hranjenje a tlo je već degradirano. Godine 2018., razvojni program Ujedinjenih naroda bio je prisiljen pokrenuti 'platformu za održivi kašmir' u Mongoliji, svojevrsni akcioni plan u kojem proizvođači i vlada reguliraju njihovu proizvodnju, a koji je još uvijek u procesu provedbe. Jer nije riječ samo o sve opasnijim ekološkim uslovima tog područja, već i o opstanku njegovih stanovnika.
Više od 10% stanovništva Mongolije su nomadi, oko 300.000 pastira koji žive od uzgoja kašmirskih koza. Proizvodnja kašmira ukorijenjena je u toj kulturi, koja postoji stoljećima. Podržavajući ovakav način života, kašmir doprinosi očuvanju tradicije i kulturnih običaja lokalnih zajednica. Prodaja dobivenog glavni je prihod mnogih od tih porodica. Ali kineska industrija malo po malo monopolizira svoju proizvodnju.
Već dugo postoji monopol na kašmir. Erdos, firma koju vodi kineska poslovna žena Jane Wang, prozvana princezom od kašmira, možda je najveći izvoznik kašmira na svijetu. Opskrbljivala je sve luksuzne brendove sve do prije gotovo deset godina kada se odlučila usredotočiti na vlastiti brend 14-36 (ime mu se odnosi na finoću i dužinu vune), koji već ima više od tri stotine trgovina u Aziji.
Ako postoji brend vezan uz kašmir, to je Loro Piana, oličenje onoga što danas nazivaju tihim luksuzom (trend koji je drastično povećao potražnju za ovom sirovinom) i čiji odjevni predmeti ponekad dosežu i cijenu sa četiri znamenke. Godine 2013. to porodično preduzeće kupio je veliki luksuzni holding, LVMH, a 2018. postali su prva firma koja je putem QR kodova detaljno opisala porijeklo svakog odjevnog predmeta od kašmira u svom inventaru. Ove dvije činjenice nisu izolirane: količina kvalitetne proizvodnje kašmira koja im je bila potrebna bila je ugrožena kineskom monopolizacijom i sve oskudnijim tradicionalnim resursima za zadovoljenje potražnje.
Finansijska snaga holdinga Bernarda Arnaulta omogućila im je pronalazak novih dobavljača koji su jamčili vrlo ekskluzivan kvalitet proizvoda. Također nije slučajno da tradicionalni centri zanatskog predenja mongolskog kašmira, uglavnom u Škotskoj i Italiji, nestaju u korist tekstilnih radionica u jugoistočnoj Aziji gdje se proizvodi gotovo sve. Stoga, nastavljajući s 'monopolizacijom', također nije slučajno da je Chanel kupio škotski brend Barrier i udružio snage s drugim oličenjem tihog luksuza, Brunellom Cuccinellijem, kako bi preuzeo Cariaggi Lanificio, jednog od najpoznatijih proizvođača.
Dok trećina stanovništva Mongolije vidi svoj način života u opasnosti, a zemlja se suočava s dezertifikacijom svog okoliša, potrošači, očito, žive u apsolutnom stanju dezinformacija potaknutih interesom kompanija da im prodaju luksuzne proizvode po pristupačnoj cijeni. Kašmir stvoren u nepoštenim uslovima za koze i ljude još uvijek je mekan, ali nije izdržljiv jer ne slijedi tradicionalni protokol održavanja. Većina ljudi i ne zna šta je autentični kašmir i varijacije u kvaliteti na tržištu, jer neki brendovi mogu koristiti mješavine ili vlakna niže kvalitete i označiti ih kao kašmir.
