Koristeći makaze za papir, štipaljice za veš i prigušeno svjetlo mobilnih telefona, Nour Moeyn prerezala je pupčanu vrpcu svoje tek rođene nećakinje.

Pod intenzivnim izraelskim bombardiranjem nije bilo opreme ni struje koju bi 25-godišnja medicinska sestra koristila dok je porađala svoju sestre uz zvukove zračnih udara i artiljerije.

Njima najbliža bolnica u Pojasu Gaze bila je otvorena, ali porodica nije mogla riskirati da napusti kuću usred noći dok su kvartovi oko njih bili napadnuti.

Osim toga, bolnice i kola hitne pomoći u Gazi preplavljene su ubijenim i ranjenim Palestincima u izraelskim napadima. Aya nije imala izbora osim da se porodi u svojoj porodičnoj kući, gdje je izbjegla početkom rata.

“Oko jedan ujutro, počeli su Ayini porođajni bolovi, bili su veoma jaki, gotovo nepodnošljivi. U roku od pola sata počela je izbijati glavica bebe i morali smo hitno djelovati”, ispričala je Nada Nabeel, Ayina 31-godišnjakinja snaha za Middle East Eye.

“Naravno, nismo mogli ni pomisliti da idemo u bolnicu jer bi to bila smrtna kazna za Ayu, bebu i za sve koji bi bili u njenoj pratnji. Bombardiranje je bilo intenzivno, mogli smo čuti kako se izraelski tenkovi kreću u obližnjim područjima.”

Iako je Ayina sestra Moeyn u prošlosti pomagala doktorima pri porođaju beba i izvođenju carskih rezova, nikada to nije radila sama. “Ali ona je odlučila da obavi posao, inače bi njena sestra i beba umrli”, rekla je Nabeel.

Jedan od osnovnih problema kod izvođenja takve procedure kod kuće u ratu, i to noću, jeste nedostatak struje.

Ubrzo nakon 7. oktobra Izrael je prekinuo svu opskrbu električnom energijom i gorivom u ovoj obalnoj enklavi. Od tada se Palestinci oslanjaju na svjetlost svijeća, LED diode na baterije i solarne panele.

Ipak, ništa od toga nije bilo dostupno u Ayinoj porodičnoj kući.

“Tokom rata navikli smo da sjedimo u mraku, ponekad s malom svijećom ili LED lampom. Ali ovoga se  puta nismo mogli osloniti na svjetlost svijeća. Iako su nam se baterije telefona gotovo bile ispraznile, svi smo uključili ‘baklje’ na našim mobilnim uređajima kako bismo pomogli”, ispričala je Nabeel.

Aya, njen suprug i njihovo dvoje djece napustili su svoj dom u ulici al-Rimal u centru Gaze tokom prve sedmice rata i sklonili se u kuću svoje porodice u četvrti Al-Sahaba na istoku.

Ima više spratova i apartmana, tako da je cijela šira porodica ondje zbrinuta.

Za vrijeme rata, porodice u Gazi imaju tendenciju da se okupljaju na jednom mjestu, tražeći zaštitu i utjehu. Postoji zajednička želja da se živi zajedno ili umre zajedno.

Nabeel je opisala rođenje najnovijeg člana porodice kao nešto izvan filmske scene i “izvan stvarnosti”: “Žene su usmjeravale svjetlost sa svojih mobitela prema Ayi, a muškarci su se napolju molili za njenu sigurnost. Svi u zgradi, svi raseljeni ljudi u svim stanovima, bili su budni i ponavljali ‘ya rab, ya rab’ (O, Bože).”

“Zvuci bombardiranja bili su veoma glasni, pomiješani s Ayinim plačem dok se borila da se porodi i glasovima njenih rođaka i drugih raseljenih koji su se molili i govorili joj da ostane jaka i da se drži. Sve je bilo nadrealno. Koliko god pokušavala opisati detalje, niko ne bi mogao zamisliti scenu.”

Izraelska vojska uništila je 52 medicinske ustanove i 56 ambulantnih vozila u Pojasu Gaze i ubila najmanje 283 zdravstvena radnika. Do sada je ubijeno približno 18.000 Palestinaca, od čega su velika većina civili.

Ayina porodica nije očekivala da će se tako brzo poroditi, pa nisu bili dogovoreni planovi za hitne slučajeve. Bez medicinske opreme, morali su samo koristiti domaće stvari koje su našli kod kuće.

“Vrijeme je istjecalo i plašili smo se za bebin život dok su se Nour i Aya borile da je izvuku. Čuli su se zvuci molitvi, a ja sam držala mobilni, učila Kur’an i plakala”, nastavila je Nabeel.

“Nekoliko minuta poslije beba se konačno rodila, a Aya i svi ostali briznuli su u plač. Bio je to trenutak olakšanja za sve nas. Nour je Ayu čvrsto zagrlila i poljubila je u čelo, a ljudi su glasno zahvaljivali Bogu.”

Nabeel je rekla da su se mogli snaći s dezinficiranim makazama za papir i štipaljicama za odjeću, ali kada je došlo do poroda, nije bilo više ničeg drugog što im je trebalo.

“Nour je morala obaviti postporođajnu njegu golim rukama, očistiti Ayinu utrobu i ručno vaditi placentu. Srećom, nije bilo epiziotomije tokom porođaja, tako da nije morala šiti sestru”, dodala je Nabeel.

“Sljedećeg jutra otišli su u medicinski centar da provjere Ayino i bebino zdravlje, i hvala Bogu da su u savršenom stanju.”

Prema riječima dr. Adana Radija, akušera i ginekologa u bolnici al-Awda u sjevernom pojasu Gaze, u Gazi ima približno 55.000 trudnica kojima je potrebna redovna zdravstvena njega.

“Bebu smo nazvali Masa [na arapskom dijamant] jer su uslovi u kojima je rođena bili neobični, ali i zato što je dragocjena i tvrdoglava”, rekla je Nabeel.

“Insistirala je da se rodi, da živi, pod svim ovim okolnostima.”

(Izvor: Middle East Eye)