Uprkos 13 000 km između Jerusalema i Santiaga, glavnog grada Čilea, agresija na Gazu nakon 7. oktobra bilo je bolno za mnoge u palestinskoj zajednici u toj latinoameričkoj zemlji.
To je dovelo do oštrog stava od strane čileanskog predsjednika Gabriela Borića sredinom januara koji je osudio razaranja i veliki broj mrtvih usred izraelske agresije, tokom govora u Gvatemali.
"Gaza je u mnogo gorem stanju nego što je Berlin bio 1945. godine", rekao je Borić, pozivajući se na pad Berlina nakon Drugog svjetskog rata.
Čileanski lider je također naglasio uništavanje domova, masovno raseljavanje i nedostatak hrane dok je pozivao na okončanje "masakra", a prethodno je pozvao ambasadora u Tel Avivu na konsultacije.
“Rješenje problema između Izraela i Palestine leži u političkom dijalogu”, rekao je Borić. "Rješenje s dvije države zasnovano na međusobnim granicama okončat će ovaj problem."
Mnogi iz dijaspore koji žive u Čileu, poput Diega Khamisa, od malih nogu su svjesni svog palestinskog naslijeđa. Khamis, izvršni direktor Palestinske zajednice Čilea, krovne organizacije koja predstavlja brojne palestinske grupe i poduzeća, dio je najveće palestinske dijaspore izvan Bliskog istoka.
Danas postoji oko 700.000 Latinoamerikanaca palestinskog porijekla. Žive u 14 država i imaju značajan uticaj u Hondurasu, El Salvadoru (čiji je predsjednik palestinskog porijekla) i Čileu. Čile je dom za više od 500.000 ljudi palestinskog naslijeđa, 2011. godine je priznao Palestinu kao "slobodnu, nezavisnu i suverenu državu " .
Diego Khamis je dio velike palestinske dijaspore Čilea
Prvi val palestinske migracije u zemlju započeo je krajem 19-stoljeća i kulminirao je u prve tri decenije 20. stoljeća. Međutim, putovanje Khamisove porodice je drugačije u Čileu. Kaže da je njegov osjećaj palestinskog identiteta u velikoj mjeri oblikovao njegov djed Bishara.
"Napustio je Palestinu 1948. godine, iz razloga koje možete zamisliti", kaže on, pozivajući se na Nakbu ili katastrofu.
Uticaj Nakbe
Danas 34-godišnji Khamis naglašava koliko je Nakba duboko oblikovala životno iskustvo njegove zajednice. Godine 1948. cionističke milicije prisilno su raselile oko 750.000 Palestinaca kako bi uspostavile Državu Izrael, ubivši pritom 15.000 Palestinaca. Označavao je ono što zajednica naziva 'al-gurba', termin koji se koristi za progonstvo ili dijasporu. Ovaj koncept je značajno istražen u palestinskoj mašti i sačuvan je u popularnoj kulturi poput pjesama.
Khamis objašnjava da postoje dva glavna putovanja za Palestince u Čile nakon Nakbe. Mnogi su išli manje direktnim putevima, često cik-cak kroz različite zemlje prije nego što su stigli do Latinske Amerike.
Čileanska palestinska dijaspora maše palestinskim zastavama tokom mitinga za mir u Gazi, u Valparaisu, sjeverozapadno od Santiaga
Tokom historije Palestinci su osjetili punu snagu etničkog čišćenja, okupacije i aparthejda.
„Iz tog razloga, vjerujem da je pitanje Palestine moja najveća ljubav i moja najveća bol“, kaže on.
Uprkos tome što je živio hiljadama milja daleko od historijske Palestine, pod dojmom nasilne okupacije, nastojao je zadržati svoje korijene. On je sedam puta posjetio historijsku Palestinu i opisuje svoje snažne veze s arapskom kulturom, uključujući i svoje "razumno" poznavanje jezika.
"Identificiram se kao Palestinac uprkos tome što sam rođen u Čileu. Ali u isto vrijeme, osjećam se duboko Čileanac; ukratko, vjerujem da je naš identitet kulturni sinkretizam", kaže Khamis, pozivajući se na dualnost svog identiteta.
“Mi smo Čileanci palestinskog porijekla; dva elementa su veoma prisutna u našim grupama. Moj život, moj identitet ne bi bio isti bez palestinskog elementa", kaže za TRT World.
Čileanska palestinska dijaspora održala je duboke veze sa domovinom i načinom života svojih predaka.
Khamis kaže da u glavnom gradu Santiagu postoje brojni društveni klubovi, smješteni u dolini uz planine Anda i u gotovo svim čileanskim gradovima koji odaju počast naslijeđu zajednice. Istovremeno, on kaže da su i druge arapske institucije pomogle da se zajednica okupi.
„U mom klubu svaki dan se odvijaju sportske, društvene i kulturne aktivnosti vezane za Palestinu“, kaže on.
Khamis objašnjava da uključuje širok meni s tipičnim kulinarskim užicima, arapskom muzikom i Dabkeom, tradicionalnim levantinskim narodnim plesom koji se obično izvodi na vjenčanjima i ceremonijama.
"Palestinske tradicije su dio našeg svakodnevnog života, iz istog razloga što su dio naših običaja; naš identitet nije nešto iznuđeno; on je dio naših života", kaže on.
Oblikovanje političkog pejzaža Čilea
Ovaj osjećaj identiteta također nadilazi početne temelje koje je postavila palestinska dijaspora, od kojih su mnogi bili trgovci - do novijeg političkog pojavljivanja palestinsko-čileanskih intelektualaca nakon Nakbe.
Historijski gledano, osobe poput bivšeg člana Predstavničkog doma Čilea, Huana Tume, doprinijele su putovanju dijaspore u Čile. Tuma je slavno proslavio Nakbu u historijskom govoru u Predstavničkom domu Čilea početkom 1960-ih.
Žena drži plakat dok se pristalice i članovi palestinske zajednice u Čileu okupljaju tokom mitinga za mir u Gazi, u Santiagu Foto: REUTERS
Godinu dana kasnije, čileanski pjesnik palestinskog porijekla Mahfúd Massis, čije djelo izaziva nostalgiju za Palestinom, i Fuad Habash, arapski učitelj iz Jerusalema, osnovali su Front za oslobođenje Palestine (FRELIPA).
Zajednica je takođerimala vlastite novine 'Palestina Patria Martir' i radio stanici pod nazivom 'La Voz de Palestina' ili 'Glas Palestine' na engleskom.
Regija je doživjela 'etnopolitičko buđenje' nakon vojne okupacije kada je Izrael zauzeo Zapadnu obalu 1967. i kasnije priznavanjem Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) kao "jedinog legitimnog predstavnika palestinskog naroda" od strane Ujedinjenih naroda 1974.
Četiri godine kasnije, Palestinska informativna kancelarija u Čileu otvorena je u vrijeme vladavine Augusta Pinocheta, uprkos odbijanju nekih sektora čileanskog društva.
Ipak, Khamis insistira da je zajednica zadržala svoje veze sa domovinom njihovih predaka. To je uključivalo zalaganje za ponovno uspostavljanje prava zajednice i organizirana putovanja u Beit Laham (Betlehem), u pratnji brojnih zvaničnika poput predsjednika i članova palestinske zajednice Čilea.
"Pored toga, formirali smo 'Palestinsku zajednicu' u kojoj smo odgovorni za stvaranje stalne veze s Palestinom. U porodičnom okruženju, to je dovelo do toga da veliki broj ljudi nastavi da održava tradiciju sklapanja braka među Palestincima", kaže on
Kao i drugi džepovi Latinske Amerike sa zdravom zajednicom Arapa, palestinska dijaspora je doprinijela društvenom tkivu zemlje - posebno oblikujući politički pejzaž Čilea.
Godine 2021. Daniel Jadue, palestinsko-čileanski političar, učestvovao je u predsjedničkoj kampanji prije nego što je dao podršku sadašnjem predsjedniku Boriću. Nakon studija inženjerstva i sociologije, započeo je svoj politički uspon kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih kao predsjednik Opće unije palestinskih studenata. Na kraju je postao generalni koordinator Palestinske omladinske organizacije Latinske Amerike i Kariba. Zatim se okrenuo u politički život.
Zajednica je također uspostavila arapsku školu za koju Khamis kaže da nastoji podučavati tradiciju, jezik i kulturu zajednice u učionici.
“U našim domovima održavamo palestinsku gastronomsku tradiciju i, naravno, mnogi od nas su je naučili od naših nana i djedova koji su došli u Čile,” kaže on.
Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas šutira loptu u fudbalskom klubu Club Deportivo Palestino u Santiagu /REUTERS
U skladu sa doprinosom zajednice Čileu, dijaspora je ostavila neizbrisiv trag na vjerojatno najvećoj zabavi u Latinskoj Americi - njenoj dubokoj strasti prema 'prelepoj igri' fudbala.
„1920. godine osnovan je 'Club Deportivo Palestino', koji je jedan od najpoznatijih migrantskih klubova na svijetu i čiji je moto "Palestino je Palestina", kaže Khamis.
Moto "Više od tima, cijeli narod", vjeruje on, "odražava šta je Palestina za sve nas". 
Campeonato Chileno - Palestino v Everton CD - Estadio Municipal de La Cisterna, La Cisterna, Čile - 23. novembra 2023. Palestinac Agustin Farias prije meča. Palestinski klub osnovala je čileanska palestinska zajednica
On kaže da su igrači koji su igrali za domaći tim, 'Club Deportivo Palestino', nastavili da predstavljaju palestinsku reprezentaciju.
Nedavno, Camilo Saldaña igra na tekućem AFC Azijskom kupu u Kataru za koji Khamis kaže da u zajednici osjeća osjećaj "ponosa".
Među ostalim igračima su bili Nicolás Zedán, Matías Jadue, Roberto Kettlun, Roberto Bishara, Leonardo Zamora, Francisco Alam, Edgardo Abdala, Alejandro Naif i Marco Riffo.
"Palestinski tim može igrati veoma važnu ulogu jer oni nose palestinsku zastavu, oni su ambasadori, a na stadionima uvijek vidite znake podrške cilju", kaže Khamis.
Fudbalski stadion Club Palestino-'Estadio Municipal de La Cisterna', La Cisterna, Čile - 23. novembar 2023. Opšti pogled tokom utakmice. REUTERS
Palestinska reprezentacija je ostvarila historijski uspjhe prolaskom u grupnu fazu na AFC Azijskom kupu ubjedljivim trijumfom protiv Hong Konga rezultatom 3:0 i osigurala plasman u osminu finala takmičenja.
U palestinskoj zajednici u Čileu taj podvig se proslavio na različite naline.
Uprkos vremenu i udaljenosti, Khamis se spremao za utakmice.
„Svaki put kada Palestino izađe da igra na terenu, sa bojama Palestine, sa historijskom mapom (Palestine) na dresu, osjećamo da predstavljamo naciju koja svaki dan pati od posljedica izraelske okupacije."
