Naime, 2011. godine, prisiljen masovnim protestima u Egiptu, dotdašnji predsjenik Egipta Hosni Mubarak podnio je ostavku. Sve je tada u Egiptu izgledalo kao velika pobjeda naroda, zbacili su korumpirani režim, čovjeka koji je godinama na čelu Egipta bio nedodirljiv.
Oranizirani su prvi zasita demokratski izbori. Egipat je bio na putu istinske demokratizacije. Prvi put u svojoj povijesti dobio je pravi demokratski ustav. Na izborima za predsjednika Egipta pobijedio je Muhamed Mursi, predstavnik stranke “Muslimansko bratstvo”, stranke koja se kao formalna ili neformalna politička organizacija u Egiptu više od pola stoljeća bori protiv diktature. Konačno je “Muslimansko bratstvo” dobilo poriliku da demokratizira društvo, smanji duboke socijalne podjele u zemlji, donese tračak nade u pravdu. Ali, demokratija je u Egipu prerano preminula. Tačnije, likvidirana je. Nakon izvršenog vojnog udara Egiptom je zavladao Abdel Fatah al-Sisi, diktator pod čijom čizmom Egipat još stenje.
“Muslimansko bratstvo” proglašeno je terorističkom organizacijom i zabranjeno. Vojna hunta organizirala je masovni progon pripadnika ovog najstarijeg političkog pokreta u Egiptu i postigla Ginisov rekord u izricanju smrtnih kazni. Samo u jednom danu izrečeno je 529 smrtnih kazni članovima i simpatizerima “Muslimanskog bratstva”. Takav učinak u izricanju smrtnih kazni nije nikada zabilježilo niti jedno sudstvo. Čak se i grozomorne Staljinove čistke u bivšem Sovjetskom Savezu doimaju kao amaterske u odnosu na učinak vojnog upravitelja generala Al-Sisija u Egiptu. Pogubljen je i prvi demokratski izabrani predjednik Egipta Muhamed Mursi. Egipat je ponovo utonuo u mrak.
Od Arapskog proljeća u Egiptu ostalo je samo blijedo sjećanje na jedan događaj koji je možda mogao donijeti tako željenu promjenu u Egipat. Oni su samo tražili “hljeba, slobode i socijalne pravde”. Ništa od toga nisu dobili.
Egipat kao i druge siromašne zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike imaju i dalje izražene probleme visoke nezapsolenosti, posebno mladih, te niske stope ekonomskog rasta. Prema podacima MMF-a, stopa nezapsolenosti mladih kreće se između 25 i 30 posto.
Svi ovi problemi s kojima su susreću mladi na Bliskom istoku i sjevernoj Africi podstiču ih na migracije ka Zapadnoj Evropi.
