Njemačka se približava izborima 26. septembra koji će označiti kraj 16-godišnjeg mandata Angele Merkel, dok će se utvrditi hoće li "Zeleni", koji su posljednjih godina učinili značajne korake ka tome da postanu "masovna", a ne "marginalna" stranka, biti prvi put izabrani u Njemačkoj. Nadalje, uspon krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) u njemačkoj politici, kao i pitanje hoće li "stara" masovna Socijaldemokratska partija (SPD) preokrenuti svoj opadajući trend nalaze se među gorućim pitanjima koja čekaju odgovor.
Dva najjača kandidata za kancelarsku funkciju, predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) Armin Laschet i kopredsjedavajuća "Zelenih" Annalena Baerbock, pobijedili su svoje suparnike na unutarstranačkim izborima u aprilu ove godine i izabrani su za kandidate za kancelara. Baerbock se izborila protiv kolege kopredsjedavajućeg Roberta Habecka kako bi postala prva kandidatkinja "Zelenih" za saveznog premijera, dok je Laschet postao lider CDU/CSU nakon teške utrke protiv moćnog predsjednika Kršćansko-socijalne unije (CSU) Markusa Sodera.
Čim su njihove nominacije objavljene, oboje političara započelo je svoju kampanju, ali su se suočili sa ozbiljnim problemima koji su ih iscrpili. Iako su oboje u objavljenim knjigama bili optuženi za plagijat, Laschet je bio žestoko kritikovan na društvenim mrežama nakon što je uhvaćen kako se smije u kamere za vrijeme posjete područjima pogođenim poplavama u regiji Sjeverna Rajna-Vestfalija, gdje je bio premijer.
Annalena Baerbock je nakon objavljivanja kandidature bila na meti kritika jer nije prijavila svoje dodatne prihode osim prihoda u parlamentu. Lascheta i Baerbock su na ovaj način ocrnili protivnici, a oni su u anketama objavljenim ove sedmice zaostali za kandidatom SPD -a Olafom Scholzom. Anketa se bavila pitanjem: “Koga biste izabrali za saveznog premijera?” i unatoč dobrim rezultatima, Scholzove šanse da postane kancelar vrlo su male jer SPD zaostaje za CDU/CSU i "Zelenima" u istraživanjima javnog mnijenja.
Nedavna ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da će se CDU/CSU i "Zeleni" boriti za vlast. Prema istraživanjima koja su provele različite organizacije od kraja jula do početka avgusta, CDU/CSU su dobili između 26 i 30 posto glasova, dok su "Zeleni" dobili između 18 i 20 posto. Iako se ove brojke mogu tumačiti kao da Kršćanske stranke u velikoj mjeri odbijaju izazov "Zelenih", činjenica da su "Zeleni" nadglasali CDU/CSU u anketama održanim u junu 2019. i maju 2021. ukazuje na to da bi u njemačkoj politici moglo doći do značajnih fluktuacija.
Činjenica da je do izbora ostalo još sedam sedmica sugeriše da bi "Zeleni" mogli pokrenuti još jedan napad i preuzeti vodstvo, o čemu svjedoči i anketa u maju. Manipulativne intervencije zemalja poput Rusije i Sjedinjenih Američkih Država u državama važnim u evropskoj i globalnoj politici, poput Njemačke, smanjuju šanse za pružanje jasne slike izbornih rezultata u ovoj fazi.
Činjenica da je SPD zaglavljen na margini od 15 do 17 posto u anketama pokazuje da ova stranka, koja je glavni tradicionalni rival CDU/CSU, sada gubi poziciju kao masovna stranka. Nedavne krize (globalna ekonomska i izbjeglička kriza, kao i pandemija COVID-19) gurnule su ekstremno desne i lijeve marginalne stranke i društvene pokrete u središte evropske politike, dok su tradicionalne centrističke masovne stranke gurnute ustranu. Dok su SPD i CDU/CSU izgubili svoje dominantne pozicije u njemačkom političkom sistemu, "marginalne" stranke poput "Zelenih" i AfD-a povećale su svoje glasove i političku težinu.
Međutim, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je uzlazni trend krajnje desnice AfD-a, koji je započeo izbjegličkom krizom, u velikoj mjeri okončan, a stranka sada ima podršku između 10 i 12 posto. Odlučujući faktor bi mogla biti tendencija Nijemaca da tradicionalne stranke smatraju kompetentnijim u rješavanju krize i da izbjegavaju "avanturističke" aktivnosti tokom pandemije. Na sva tri dosadašnja izborna procesa održana u njemačkim državama 2021. godine, CDU/CSU, "Zeleni" i SPD su se pojavili kao pobjedničke stranke. U Baden-Wurttembergu "Zeleni" su dobili 30,2 posto glasova, dok je SPD dobio 36,2 posto u Rajnskoj Falačkoj, a CDU 29 posto u Sachsen-Anhaltu. U pomenutim pokrajinama krajnje desničarski AfD dobio je 15 i 12,6, odnosno 24,2 posto glasova.
Ovi rezultati i ispitivanja javnog mnijenja ukazuju na to da će se, osim ako se ne dogodi nešto vrlo neobično, kandidati CDU/CSU i "Zelenih" boriti za Saveznu kancelariju na saveznim parlamentarnim izborima 26. septembra. SPD će se gotovo sigurno pojaviti kao treća strana na izborima. Slobodna demokratska stranka (FDP), poznata i kao "stranka poslodavaca", boriće se sa SPD-om za treće mjesto u pokušaju da se pridruži koaliciji nakon dugog odsustva. Krajnje desna AfD dobiće oko 10 posto glasova i time učvrstiti poziciju u njemačkom političkom sistemu, ali neće uspjeti spriječiti formiranje vlade bez njenih predstavnika. Konačno, ultraljevičarska Die Linke (Lijeva stranka), koja nije uspjela prevladati unutarstranačke krize, boriće se da pređe prag od pet posto.
Mnoge zemlje, posebno one u Evropi, pomno prate izbore koji će odrediti njemačko doba nakon Merkel. Opšte je poznato da je Njemačka, zajedno s Francuskom, jedan od dva najuticajnija aktera koji oblikuju politiku EU-a. Zapravo, s obzirom na to da je Njemačka najveća ekonomska sila u Evropi i daje najveći doprinos budžetu EU-a, Berlin je efikasniji od Pariza. Kao rezultat toga, sve zemlje EU-a, posebno one koje najviše zahtijevaju ekonomsku pomoć EU-a, pitaju se hoće li Laschet ili Baerbock voditi novu njemačku vladu, koje će stranke koalirati i kakva će biti njemačka politika prema EU-u.
Ako CDU/CSU formiraju vladu, a Laschet postane novi savezni kancelar, ne očekuju se značajne promjene u berlinskoj politici prema EU-u, bez obzira na koalicijskog partnera ili partnere. Ako "Zeleni" uspiju imenovati kancelara ili postati vladin partner, radikalne mjere zaštite okoliša i klime mogu biti na stolu i na nivou Evropske unije, ali i u Njemačkoj.
Kada je riječ o značaju njemačkih izbora za Sjedinjene Američke Države i Rusiju, valja napomenuti da su obje zemlje zabrinute oko toga ko je na vlasti u Berlinu i ulažu napore da utiču na ovo pitanje. Od Hladnog rata Njemačka je bila važan saveznik SAD-a kojeg nikada nije mogla priuštiti da izgubi. Od kritičnog je značaja za Washington da održava bliske veze sa svojim tradicionalnim saveznicima, posebno s obzirom na to da se globalna konkurencija s Kinom i Rusijom zahuktava. Njemačka priznaje globalno vodstvo SAD-a i stala je na stranu Washingtona u borbi protiv Kine.
Međutim, berlinsko određivanje vlastitih ekonomskih interesa, posebno u Rusiji, a povremeno i u Kini kao i odbijanje da održe politiku sankcija prema tim zemljama, izaziva nezadovoljstvo u Washingtonu. Kao rezultat toga, SAD preferiraju Zelene, koji su blisko povezani s Washingtonom ili atlantističko krilo CDU-a, da pobijede na njemačkim izborima. Zeleni, koji uopšteno podržavaju američku vanjsku politiku, pobjedom na izborims za kancelara bili bi idealni za Washington.
Rusija, s druge strane, želi da na izborima pobijedi ljevičarska stranka i SPD, koji su kritički nastrojeniji prema SAD-u. Činjenica da se Njemačka distancirala od Washingtona i približila Moskvi tokom mandata Gerharda Schrodera, posljednjeg saveznog kancelara iz SPD-a, dobar je primjer koji objašnjava rusku tendenciju u tom pogledu. Međutim, treba napomenuti da Moskva ne stavlja sva svoja jaja u istu korpu te da traži bliske odnose sa krilom CSU-a, koje ima veće šanse za izborni uspjeh. Nadalje, neki smatraju da Rusija pokušava uticati na njemačku politiku podržavajući krajnje desni AfD. Sjedinjene Američke Države, kao i Rusija, pokušavaju uticati na ishod njemačkih izbora putem tradicionalnih i društvenih medija, koje u Njemačkoj koriste posebno efikasno.
Konačno, s obzirom na značaj njemačkih izbora za Tursku, valja napomenuti da je, s obzirom na intenzitet ekonomskih, kulturnih i političkih veza dviju zemalja, pitanje ko će biti kancelar u Berlinu nakon odlaska Merkel veoma značajno i za Ankaru. Budući da je CDU ostao glavni partner koalicije, a Armin Laschet postao savezni premijer, neće biti značajnih promjena u njemačkoj politici prema Turskoj. Ulazak "Zelenih" u ovu koaliciju kao mlađih partnera mogao bi imati neke negativne posljedice na tursko-njemačke odnose, s obzirom na prisustvo antiturskih političara u ovoj stranci, ali se očekuje da će se CDU, glavni partner koalicije, pridržavati "racionalnog" stava Merkel.
"Zeleni" koji se pridružuju koaliciji kao glavni partner mogu izazvati ozbiljne rascjepe u tursko-njemačkim odnosima, jer je velika vjerovatnoća da ova stranka, koja ima sličan stav prema SAD-u u smislu miješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja, neće primijeniti princip "ravnopravnih odnosa uz poštivanje suvereniteta" u odnosima s Turskom. Ankara stavlja snažan naglasak na ovaj princip.
Ako "Zeleni" postanu koalicioni partner, oni će gotovo sigurno raditi na negativnim planovima svojih političara turskog porijekla. Što se tiče tursko-njemačkih odnosa, najgori mogući scenarij bila bi koalicija koju su formirali "Zeleni" i Stranka ljevice. Međutim, trenutni izgledi ukazuju na to da je koaliciona vlada predvođena CDU/CSU-om daleko vjerovatnija.
