Lutka Barbie može sve. U filmu Grete Gerwig iz 2023. pojavljuje se kao predsjednica SAD-a, fizičarka dobitnica Nobelove nagrade, sutkinja Vrhovnog suda, pa čak i sirena. Film odražava mnoge uloge koje je lutka imala tokom decenija.

Jedna od njenih najpoznatijih je istraživačica svemira. Šezdesetih godina prošlog vijeka, astronautkinja Barbie je prevozila djecu u svemirske avanture čak i prije nego što su NASA-ini astronauti napravili prve korake na Mjesecu i 13 godina prije nego što je NASA počela primati astronautkinje u svoj program.

Sada Barbie stvarno pomaže u istraživanju svemira. U nedavnim eksperimentima, naučnici su koristili lutke za testiranje metoda uklanjanja mjesečeve prašine sa svemirskih odijela. Odjevena u svemirsko odijelo po mjeri, Barbie je tim sa Univerziteta Washington State obložio vulkanskim pepelom i poprskao tečnim dušikom. Otkrili su da je ova tehnika efikasnija od prethodnih metoda čišćenja.

˝Zašto je mjesečeva prašina problem? Mjesečeva prašina je sveprisutna, abrazivna i električno nabijena. Ove ´iritantno ljepljive´ mikroskopske čestice statički se lijepe za svemirska odijela astronauta i teško ih je očistiti˝, kaže Ian Wells, diplomirani istraživač sa Univerziteta Washington State, koji je govorio za BBC World Service program ˝Neočekivani elementi˝.

Tokom misija Apollo, astronauti nisu bili u mogućnosti da uklone prašinu pomoću standardnih četkica, što je rezultiralo oštećenjem na njihovim svemirskim odijelima.

Osim oštećenja odijela, mjesečeva prašina može uzrokovati ozbiljna oštećenja pluća ako se udiše, a Wells ju je uporedio sa ˝disanjem izmrvljenog fiberglasa˝. Budući da su novi planovi za ponovno putovanje na Mjesec već u toku, potreba za novom tehnikom čišćenja kako bi se spriječila oštećenja svemirskih odijela i astronauta je jasna.

Wells i tim sa Univerziteta Washington State bili su inspirirani da se pozabave ovim problemom nakon istraživanja "Leidenfrost efekta". Ova fizička pojava je slična izljevanju vode u vruću šerpu, uzrokujući da se kapljice vode odbijaju po površini, pokreću i zatvaraju vlastitu isparavajuću paru.

Nakon što je izlio zaostali tečni azot na pod, Wells je shvatio da se prašina pokupila i pomjerio se prema najnižoj tački površine.

˝Znali smo da je to efekat Leidenfrosta, ali nismo znali zašto diže prašinu˝, rekao je.

Wells i kolege su zaključili da bi prskanje svemirskih odijela tekućim dušikom moglo proizvesti sličan efekat. U programu ˝Neočekivani elementi˝ opisao ga je kao neku vrstu ˝kriogenog pranja automobila˝, gdje se tečni dušik može raspršiti na astronauta dok uđu u stanište sa površine Mjeseca.

Tim je testirao svoj tečni azot u spreju na tkanini i u ambijentalnom iu vakuumskom okruženju sličnom Mjesecu. Međutim, kada su dolazili do lunarne prašine, morali su biti kreativni.

˝Pravu mjesečevu prašinu je zapravo ilegalno posjedovati. Naš stimulans je zapravo bio pepeo iz erupcije planine St. Helens i otkrili smo da ima vrlo slična svojstva za ono što smo testirali˝, rekao je Wells.

Sprej s tekućim dušikom djeluje korištenjem kombinacije Leidenfrost efekta, ali i efekta ˝eksplozije kipuće tečnosti koja se širi˝ (Bleve), što uzrokuje pretvaranje tekućeg dušika u plin, tjerajući nešto mjesečeve prašine u zrak.

Pronalaženje načina da uklone pokrenutu prašinu iz zraka prije nego što astronauti skinu svoja svemirska odijela ostaje pitanje bez odgovora, ˝inače će riskirati da je vrate u svoja pluća˝, objasnio je Wells.

Studija, objavljena u Acta Astronautica, prijavila je 97 posto i 98,4 posto masenog uklanjanja kada je testirano u ambijentalnom i vakuumskom okruženju.

Nakon početnog uspjeha eksperimenata, Wells i kolege su odlučili da testiraju modele kako bi se uvjerili da sprej s tekućim dušikom djeluje. Bilo je vrijeme da Barbie ponovo obuče svemirsko odijelo.

˝Barbiku smo obukli u njeno odijelo, prekrili je prašinom, a zatim upotrijebili raspršivač i uspjeli smo zapravo okrenuti Barbiku za 360 stepeni kao što bi astronaut napravio u vazdušnoj komori. Imali smo vrlo veliko uklanjanje i takođe važno... minimalno oštećenje svemirskog odijela˝, izjavio je.

Prema Wellsovim riječima, tim sa Washington State univerziteta nazvao je svoju Barbie ˝Rosie˝, po američkoj ličnosti Rosie the Riveter koja je predstavljala žene koje su se zaposlile u fabrici tokom Drugog svjetskog rata.

Naučnici očekuju da će u slijedećim fazama istraživanja bolje oponašati okruženje koje se vidi na Mjesecu, uključujući simulaciju statičkog naboja same mjesečeve prašine. Wells se nada da će ova metoda biti testirana na Mjesecu, ali pomoću ljudskog astronauta, a ne Barbie modela u prirodnoj veličini.

˝Zapravo imamo Barbie, i vodimo je na konferencije... Mislim da više neće raditi testove. Mislim da je odslužila svoje i dala svoj doprinos, a ubuduće ćemo ´gledati´ astronaute iz stvarnog života˝, rekao je Wells.

Iako je Barbie Rosie možda povučena iz budućih eksperimenata, njena uloga u ovom dijelu istraživanja pokazuje kako čak i plastična igračka može imati važnost u budućim nebeskim istraživanjima.