U popularnom sarajevskom „Morića hanu“ svake godine za vrijeme sparnih dana okuplja se najveća mješavina stranih turista i lokalnih. Među domaćim gostima najviše je učenika Gazi Husrev-begove medrese, što je i očekivano pošto se medresa nalazi stotinjak metara od „Morića hana“. Djevojke s hidžabima ovdje piju kahve, čajeve, jedu kolače ili uče u pauzama između školskih predavanja. Među stranim gostima nađe se raznih putnika, prilično šarolikih državljanstava. Tako je prije nekoliko godina u bašti „Morića hana“ sjedio sredovječni Slovenac, inače vođa puta za jednu ekskurziju iz Slovenije. On je s radoznalošću posmatrao djevojke s hidžabima koje su sjedile za okolnim stolovima, uglavnom učenice iz medrese. Mnoge od njih su nešto tipkale na svojim mobitelima. Poslije nekog vremena vodič iz Slovenije se obratio svom sarajevskom kolegi s kojim je sjedio za stolom, rekavši mu kako je fasciniran time što je vidio kako pokrivene djevojke spretno koriste mobitele, i to najnovije modele, što ih, po njegovom zaključku, čini obrazovanim pa čak i inteligentnim. Potvrdio je da ga je tako nešto iznenadilo, da nije očekivao, ali kazavši da je pozitivno iznenađen. Inače, taj gost iz Slovenije je univerzitetski obrazovana osoba i s pozamašnim iskustvom putovanja po svijetu. Nije to neko ko je stereotipno neupućen na osnovu svoga školskog neznanja ili stanovanja u nekoj relativno izoliranoj sredini. Jasno je kako postoji davno uspostavljena misaona matrica o ženama i djevojkama s hidžabima kao neobrazovanima, zaostalima ili čak „zatucanima“ po automatizmu. Spomenuti vodič iz Slovenije, čije su predrasude dublje nego  što je možda i on sam bio svjestan, nije izuzetak. On je samo primjer među mnogima koji se iznenade kada čuju da postoji veliki broj djevojaka pod hidžabom koje govore po nekoliko stranih jezika, koje su završile različite fakultete i koje se znaju koristiti savremenom tehnologijom. Naravno, pri takvom reagiranju dotičnih oni mnogo više kažu o sebi samima nego o tim djevojkama i ženama.


Sporna montaža

Ali hajde, stereotipi ove vrste, predrasude, neinformiranost, ponekad i preziri logično postoje među osobama koje nemaju s takvim pojavama u savremenim društvima i sredinama, što je očekivano, a i prema staroj izreci „niko se nije naučen rodio“. No, podsjetnik se ovdje odnosi na činjenicu da ista vrsta predrasuda i stereotipa postoji među onima kojima nisu nepoznati hidžabi u njihovoj bližoj okolini, ili u njihovoj široj familiji recimo. Taj društveno-psihološki „fenomen“ već je dugo prisutan među Bošnjacima, kako onima s identitarnom krizom, tako i s onima koji uglavnom svjesno izražavaju netrpeljivost prema pokrivenim muslimankama u svome okruženju a da često ne umiju racionalno objasniti svoj prezir, strahove ili katkad mržnju uz povremenu agresivnost. Nasilno ophođenje ispoljavaju verbalno, najčešće, preko interneta, ali bez izostanka i povremenih fizičkih nasrtaja.

(D)evolucija maturskih proslava

Ovih je dana „hit“ na društvenim mrežama patetična fotografija iz dva dijela. Na jednom njenom dijelu skupina je omladinaca odjevenih kao na jeftinim holivudskim sapunicama za pubertetlije, a na drugom je grupa maturanata Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva. Prva grupa navodno predstavlja maturante iz neke od domaćih srednjih škola ili gimnazija, valjda. Neznani autor kaže da je slika nastala 1990. godine na nekoj tadašnjoj maturi, negdje u Sarajevu. Za drugu sliku kaže se da je prikaz sarajevske mature 2020. godine. Na drugoj su slici muškarci i djevojke svečano odjeveni, kao i na prvoj, s tim da su djevojke na drugoj pod hidžabima i slikali su se u haremu džamije, što maturanti Gazi Husrev-begove medrese inače tradicionalno rade, svake godine. Problematični dio priče o ovim slikama, kojim se usput izražava arogancija autora, ili samo nečije cinično zakuhavanje, nalazi se u vrhu, iznad obje fotografije. Tu piše: „30 godina progresa i razvitka društva.“ Nije teško prepoznati ironiju i podrugljivi ton u toj rečenici čak i bez još jednog dodatka iznad naslova kojim nepoznati autor poručuje kako mu se prikaz mature iz 1990. godine sviđa, ali da mu je ona iz 2020. katastrofa. Nema pratećeg pojašnjenja zbog čega mu je druga slika „katastrofa“, ali nije teško naslutiti zašto je autorova dupla nadmenost pokriće za njegovu moguću pomiješanost kompleksa niže vrijednosti s urođenom a poluskrivenom arogancijom. Nisu to nove pojave, naprotiv, veoma su česte, samo je djelimično nov način njihovog nametanja publici. S ovom kombinacijom slika i pratećom porukom što odiše hibridom arogancije, neznanja i šovinizma otvaraju se novi manipulativni zahvati. Kako se i očekivalo, slike s tekstom izazvale su brojne svađe i podjele na društvenim mrežama. Neovisno od toga da li je sliku napravio neki provokator u korist izazivanja polarizacije među Bošnjacima sekularistima i vjernicima, ili neki „obični sarajevski muhanati Bošnjak“ što ni sam ne zna objasniti zašto ga toliko iritira sama pojava pokrivenih djevojaka, slika otkriva da su hidžabi u javnom prostoru i dalje meta prezira i nerazumijevanja kao toliko dosadašnjih godina, odnosno decenija. Vjerovatno nijedan segment vjerske pojavnosti ne izaziva toliko napada na njih kao što su hidžabi i nikabi. Međutim, s ovom kombinacijom slika uz izljeve pokvarenosti u pratećem tekstu, stvar je ozbiljnija jer možda nešto sluti u bliskoj budućnosti, znajući za nove široke pojave nasilnog sekularizma i dokonog ateizma. Uporedo se otkriva i neobrazovanost autora, osim ako se neko samo pravio lud iza možda lažne profilne imenice. Nevješta manipulacija ogleda se u tome što je gornja slika mogla nastati gotovo bilo gdje. Ova s maturantima medrese nema veze ni s progresom u klasičnom smislu, niti s „regresom“ nego samo s time da se medresanski đaci svake godine za mature tako odijevaju, te da tu nema ništa ni sporno ni čudno.

Stvarna zaostalost

Sporno je samo što se na ovaj način osvježava ionako već postojeća netrpeljivost prema djevojkama i ženama s hidžabima i nikabima, naročito onima koje se tek odluče pokriti. Ide se na stvaranje osjećaja među publikom o tome da je pokrivanje te vrste oznaka „zaostalosti“, dok je patetična imitacija maturskih večeri s plitkoumnih filmova kao na gornjoj slici oznaka „napretka“ i ostalog što ide u paketu s takvim stereotipima. Ko god bio autor ove lažljive i usput uvredljive montaže djelimično je uspio u jačanju polarizacije među Bošnjacima, barem sudeći po velikom internetskom kruženju slike i po burnim komentarima uz rasprave što prate sve ovo. Istovremeno, po ko zna koji put, ovdje imamo stavljanje mete na čelo – kako se popularno kaže, pokrivenim djevojkama i ženama kao onima koje ometaju razvoj društva ili države. Uz političke trendove koji se u današnjoj Bosni i Hercegovini razvijaju u smjeru netrpeljivosti ka živoj manifestaciji vjerskog života u javnom prostoru, ove poruke dobijaju na težini kao opasne za društvo. Nisu u pitanju samo obične insinuacije koje su usput glupe i plitke, jer ima  povodljivog svijeta čija osjetljivost dođe do izražaja baš pri ovakvim temama.

„Predziđe sekularizma“

Ovaj manipulativni fotouradak, koji zamalo da graniči s pozivom na linč, oslanja se na jedan još konkretniji i precizniji. Riječ je o slici, moguće fotomontaži koja svako malo kruži po internetu i još otvorenije pozivajući na borbu protiv hidžaba i nikaba. Naime, neko je napravio ironičnu sliku na kojoj se nalazi neka savremeno odjevena žena, stilski raščupane plave kose, u bijeloj odjeći i okružena bezbrojnim ženama pod crnim nikabima. Ta nepoznata plavuša gleda u jednom, a sve ostale žene okrenute su leđima suprotnom smjeru. Pri vrhu slike stoji natpis – „Srbija 2050“ godine, a u donjem dijelu stoji kao pitanje – „Deda, zašto ih nisi zaustavio?“

Da je ova žena obučena u srbijansku narodnu nošnju, tada bi više djelovalo kao da je neki autor slike „zabrinut“ zbog gubitka etničkog, rasnog ili vjerskog identiteta Srbije, međutim, ona je savremena, blajhana i djeluje kao da je došla s kakve modne piste u Londonu. Ovdje se dakle „brani“ valjda zapadnjački sekularizam preko Srbije. Možda ova žena sa slike i jeste uslikana negdje na Zapadu, pa računarski prilagođena srbijanskoj ksenofobiji, ali taj detalj ovdje je sporedan. Kao i s prethodnom slikom što se odnosi na sarajevsko podneblje kroz prikaz maturskih svečanosti, označen je famozni „neprijatelj“ razvitka društva. Umovi ciljane publike dresiraju se ovim, što je već prilično i odrađeno, samo se još čeka da stigne kakav signal s viših državnih ili pravnih instanci i lov može početi. Ne bi bilo prvi put.