Kada je Asaad al Damagh 25. novembra pao mrtav u uličici u izbjegličkom kampu Jenin, čule su se dvije eksplozije. Prvi projektil ubio je Al Damagha; drugi, pun gelera, oborio je Maisu, 30-godišnju Palestinku koja je pokušavala pomoći čovjeku vukući ga prema svojoj kući.

S tijelom probijenim istim metalnim komadima koji su fasadu kuće pretvorili u rešeto, žena je uspjela ući u hodnik. Njezin najstariji sin, Riad, 10, kaže da je prije toga vidio “nešto sivo na nebu”. Bio je to dron izraelske vojske. Maisa sada leži u krevetu u bolnici Ibn Sina u Jeninu, gradu od oko 50.000 stanovnika na sjevernoj Zapadnoj obali. Već je tri puta bila na operaciji uklanjanja gelera iz tijela, ali ne vidi dobro na jedno oko. Drugi pacijenti s šrapnelima u lobanji, poput nje, kaže njezin suprug, "oslijepili su".

Izbjeglički kamp Jenin je za mnoge Palestince feud otpora izraelskoj okupaciji. Za Izrael je ovo mjesto od manje od pola kvadratnog kilometra, na kojem se natiskalo 14.000 prognanika, djece i unuka Nakbe, leglo “terorista” iz Hamasa, Islamskog džihada i drugih organizacija. U drugom je napadu ubijen Al Damagh, ubijen bez pitanja i bez mogućnosti da se brani pred sudom. Tu kategoriju - "terorista" - Izrael sistematski primjenjuje na one koji su poginuli u izraelskim vojnim upadima u gradu i, iznad svega, na selu.

Ove operacije, koje se ponavljaju desetljećima, odvijale su se "bez kočnica" i do tri puta sedmično od sedmog oktobra, dana kada je Hamas napao Izrael, objašnjava Luz Saavedra, lokalni koordinator Liječnika bez granica (MSF), jedine međunarodne organizacije koja stalno radi na terenu. U posljednjoj od tih operacija koje Izrael naziva "potragom i hvatanjem", 28. i 29. novembra, izraelska vojska objavila je smrt četvorice "terorista". Jedan je imao osam godina. Zvao se Adem Saber al Ghouk. Drugi, Basil Suleiman Abu al Wafa, 15. Izraelski vojnik ubio je dvoje nenaoružane djece.

Od sedmog oktobra do 23. novembra izraelski su vojnici ubili 211 ljudi na Zapadnoj obali, gotovo polovinu od 452 Palestinca koji su ubijeni iz istog razloga 2023. godine. Od toga je 54 bilo djeca. Osam ostalih Palestinaca – uključujući još jedno dijete – ubili su izraelski doseljenici, navodi se u dokumentu Humanitarne koordinacije Ujedinjenih naroda (OCHA). Čak 66% umrlo je u operacijama potrage i hvatanja, “uglavnom u gubernijama Jenin i Tulkarem”, koje dijeli 60 kilometara.

Ulice izbjegličkog kampa u Jeninu svjedoče o ovom nizu smrti. Svaka dva koraka, improvizirani oltari, uokvirene ili fotokopirane fotografije, odaju počast mnogim muškarcima, nekim ženama i mnoštvu djece koje je ubila izraelska vojska zbog njihovog stvarnog ili sumnji u članstvo u naoružanim grupama. Ostala lica na tim fotografijama su lica žrtava snajpera, unakrsne vatre između milicionera i vojnika ili eksplozija i bombaških napada koji se događaju u tim operacijama "potrage i hvatanja" koje izbjeglički kamp pretvaraju u ratnu zonu. U julu je izraelska vojska čak ispalila projektile na izbjeglički kamp iz dvije topovnjače.

Vojni upadi koji su, u gotovo osam sedmica koliko traje i rat u Gazi, "porasli u učestalosti i intenzitetu", naglašava Saavedra, počinju bespilotnim letjelicama, zlokobnom prisutnošću čije je brujanje često znak da je polje proglašeno “zatvorenom vojnom zonom” i izraelska vojska će u nju provaliti. Zatim u zalazak sunca stižu vojnici u pratnji D-9, ogromnih vojnih bagera koji uništavaju asfalt i kanalizaciju na svom putu, uključujući i cijele zidove kuća, koje Palestinci više i ne pokušavaju popraviti.

U međuvremenu, snajperisti su stacionirani na krovovima, pa čak i unutar kuća na selu. Salah Eddine Mansour, 28-godišnji advokat, pokazuje na zidove s ožiljcima. Neke od tih rupa od metaka odgovaraju šaci. Vojnici, objašnjava nekoliko izbjeglica na ulici, koriste municiju koje eksplodira kada uđe u tijelo.

Emm Haitham, 66, pokazuje na sinov auto. Vozilo ima polovicu karoserije smrskanu kao limenku koju ste stisnuli u rukama. Pregazio ga je izraelski buldožer. Pokraj kuća sa električnih kablova vise dugačke crne cerade. Pokušavaju sakriti ulice od kamera izraelskih dronova, objašnjava koordinator MSF-a.

Nedaleko, žena otvara vrata svoje kuće i pokazuje zid čiji je gornji dio nestao u udaru izraelske rakete. Zatim pokazuje na tlo i kaže da se u raciji u njenom dvorištu sakrio čovjek kojeg su vojnici tražili. “Ustrijelili su ga i odveli”, sjeća se ona.

Od dana napada Hamasa, izraelska vojska nije samo povećala svoje uobičajeno nasilje u ovom izbjegličkom kampu koji je bio jedno od glavnih poprišta druge palestinske Intifade prije dva desetljeća. Onemogućuju ranjenima i brzu liječničku pomoć blokiranjem ulaza u gradske bolnice, posebno u jednu, najveću javnu bolnicu u Jeninu, Khalil Suleiman, koja se nalazi uz selo, objašnjava djelatnik MSF-a.

Saavedra opisuje kako vojnici zaustavljaju kola hitne pomoći, pretražuju ih i od svih putnika traže dokumentaciju. Ovaj humanitarac prisjeća se slučaja 45-godišnjaka s intelektualnim teškoćama koji je tokom izraelskog napada upucan u trbuh, a koji je preminuo jer hitna pomoć nije stigla na vrijeme.

MSF podržava Jalil Suleiman u hitnim slučajevima. Također je obučila terenske volontere, neke s prethodnim zdravstvenim iskustvom, a druge bez, kako bi mogli pružiti osnovnu hitnu pomoć ozlijeđenima dok kola hitne pomoći stignu na ono što nazivaju "tačkama stabilizacije"; kuće ili za to osposobljene prostorije. Od jedne od njih, koju je u julu bombardirala izraelska vojska, ostali su samo pougljenjeni zidovi i iskrivljene rešetke.

Prozori na stepenicama bolnice Jalil Suleimán su uništeni mecima. Direktor, Wisam Bakr, objašnjava da izraelska vojska ne samo da sprječava ulazak kola hitne pomoći, već je čak i privela ranjene ljude koji su bili unutra. Korištenje oružja poput bombi sa šrapnelima ili projektila u civilnim urbanim područjima, kao i napad na bolnice i sprječavanje pružanja pomoći ranjenima, može predstavljati ratne zločine.

“Od napada Hamasa”, žali dr. Bakr, izraelski vojnici “pucaju da ubiju” i to čine čak i na ljude koji su u bolnici. Muškarac koji je na ulazu u objekt prodavao kahvu nedavno je ubijen iz snajpera, pojašnjava liječnik te prikazuje video s bolničkih kamera koje su snimile ubistvo. Pored njega, Khaled Musarwe, 43-godišnji vozač hitne pomoći, prepričava kako su ga izraelski vojnici zatočili, vezali lisicama i maltretirali kada je pokušao evakuirati ranjene ljude u nekoliko operacija potrage i hvatanja. U jednom od njih snajperista je pogodio vozilo, tvrdi on. Izašao je neozlijeđen.

Sabreen Zaid, 32, bila je lošije sreće. Ova bolničarka, primljena u drugu veliku bolnicu u Jeninu, Ibn Sina, preživjela je pucanje izraelskog snajperiste, koji ju je pogodio 9. novembra. Žena je također bila u ambulantnom vozilu palestinskog Crvenog polumjeseca, čije je osoblje pokušavalo pomoći još dvojici Palestinaca ozlijeđenih hicima iz vatrenog oružja. Projektili su prešli preko tijela i dva su se zabila u njezin donji dio leđa. Jedan joj je okrznuo leđnu moždinu i od tada ne može pomaknuti nogu. Sabreen ima i video pucnjave. U njemu čujete zvižduk kiše metaka i zastrašujuće krike boli.

U hitnoj sobi Jalil Suleiman, glavna medicinska sestra, Qassem Jomah Bani Garrah, više i ne broji ranjene koje je liječila. U akciji potrage i hvatanja, podsjeća, u hitnu je u 47 sati stiglo 108 pacijenata, gotovo svi s ranama od vatrenog oružja i gelera. “Od sedmog oktobra pacijenti nam stižu raskomadani od eksplozija ili s gelerima u srcu. Jednom smo dječaku morali amputirati obje noge, drugom je eksplozivni metak otkinuo podlakticu”, prisjeća se medicinska sestra.

Hassan, 13, sjedi u invalidskim kolicima u drugoj sobi u bolnici Ibn Sina. Također su ga izraelski vojnici upucali dva puta u trbuh, u istom napadu u kojem je ranjen bolničar, devetog novembra. Dječak se smije kada s njim razgovaraju o njegovoj omiljenoj ekipi, Bareloni, ali njegov izraz lica postaje ozbiljan kada objašnjava kako ga je pogodio snajperista. Zatim nabraja koliko su njegovih prijatelja vojnici ubili: pet, kaže on, i dodaje: “Ustrijelili su i još trojicu.”

Kada pređete zamišljenu granicu između Izraela i Zapadne obale, "ako ste Palestinac, odmah gubite 20 godina očekivanog životnog vijeka", kaže koordinator MSF-a. Uzrok je "nasilje izraelske okupacije". Većina izbjeglica u kampu Jenin nikada nije prešla Zelenu liniju, de facto granicu uspostavljenu 1949. između Izraela i ovih okupiranih teritorija. Za napuštanje Zapadne obale potrebna im je dozvola koju im Izrael sistematski uskraćuje.

Plaža je udaljena oko 50 kilometara. Mnogi tinejdžeri u izbjegličkom kampu Jenin ubijeni su a da nikada u životu nisu vidjeli more. (El Pais)