Iran je jedina zemlja na svijetu, barem za sada, u kojoj je prodaja organa dopuštena zakonom. Do te mjere da je nazvan 'Ebay bubrega'. Legalno tržište sa svojim uobičajenim transplantacijskim turizmom, gdje potreba koja pokreće svijet ima očaj kao valutu.

Posao se idvija i na ulici, plakati na stubovima i zidovima ispunjavaju četvrti oko bolnica; nisu na njima slike poolovnih automobila  već organi koji se nude onome ko najviše ponudi. Država posreduje u poslu, pokriva dio troškova liječenja, a sve je to uključeno u zakon pod nazivom "nagrađeni darovi", koji je 1997. godine odobrilo Vijeće ministara Irana. Tom je mjerom lista čekanja za transplantaciju bubrega drastično smanjena.

Cijena kompatibilnog bubrega može biti između dvije i četiri hiljade dolara, ali trenutno transakcija može premašiti deset hiljada dolara. Prikladan je samo za osobe iranske nacionalnosti. A maksimalna dob za darivanje je 35 godina, pa što se donator više približava toj dobi, cijena se više smanjuje. Za registraciju donatora i potencijalnih kupaca zadužena je državna organizacija. Usklađuje ih i postavlja konačnu brojku. Dio tog novca daje država, u vidu nagrade za svakog darivatelja, kao i godinu dana zdravstvenog osiguranja. Drugi dio osigurava bolesnik, no ako kupac nema dovoljno sredstava za plaćanje dogovorenog iznosa, mogu mu pomoći razne fondacije.

To je model čiji je cilj, na papiru, povećati donacije između nepovezanih ljudi, smanjujući vrijeme čekanja i izbjegavajući ilegalnu trgovinu. A u slučaju ljudi s ograničenim resursima, prema iranskim vlastima, to im daje mogućnost zaraditi nešto novca i spasiti živote. Problem je u tome što se teorija ruši kada se pogledamo u ogledalo stvarnosti i izvadimo povećalo.

“Pozitivno, 25 godina, prodajem rožnice”, natpisi su koji se gotovo svakodnevno mogu vidjeti na brojnim ulicama glavnog grada. Najnormalnije je da prodavač navede vašu krvnu grupu, broj telefona i godine. Štaviše, ako je vaša krvna grupa 0 negativna, vrijednost vaših organa može se udvostručiti. Međutim, ljudi koji postavljaju oglase mogu otkriti da ih je sljedeći dan konkurent skinuo kako bi stavio svoje oglase ili jednostavno zamrljaju telefonski broj markerom i stave svoj. To je zakon ponude i potražnje.

Ovaj je scenario sve češći zbog pogoršanja ekonomskog okruženja i sankcija nametnutih Iranu od 2018. Prema iranskoj novinskoj agenciji za rad (ILNA), u studiji iz oktobra 2021. pokazalo se da je 95 % radno sposobnog stanovništva u strahu zbog nesigurnosti posla. Tome je pridodana činjenica da su cijene mnogih namirnica porasle više od 50% od sredine 2020.

Centar za ljudska prava u Iranu (CHRI) ili Iran Human Rights Monitor došli su do svjedočanstava poput onog bivšeg radnika u čeličani iz Ahvaza, koji je rekao da "kada radnik ostane bez posla, možda neće moći preživjeti ni sedam dana". Tada dolazi tačke kada je osoba s invaliditetom prisiljena prodati svoja invalidska kolica kako bi preživjela.

Medij 'Iran International' tvrdi da se povećao broj ljudi koji žele prodati svoje bubrege zbog "siromaštva i finansijskih problema". To pak otežava državi, ali prije svega i nevladinim organizacijama za pokrivanje troškova postoperativnog liječenja donatora, kao što se ističe u dokumentarcu 'Iranian Kidney Bargain Sale'. Preopterećeni su, u teheranskom ogranku Udruge bubrežnih bolesnika, jednoj od agencija stvorenih za olakšavanje trgovine organima, recepcija je puna ljudi, dok se jedan donator žali da nije primio svoj novac, a drugi kaže: "Oni žele praktično besplatno... Misle da prodajem meso."

Nasser Simfotoosh, načelnik Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega u medicinskom centru Shahid Labbafinejad, objasnio je za Los Angeles Times da umjesto da čine nešto ilegalno kako bi pokrili svoje dugove, poput krađe ili krijumčarenja, siromašni tako spašavaju život. „Ovo nije izrabljivanje. Krajnji rezultat je dobar i za primatelja i za davatelja.“ Ali oglasi pokazuju drugačije. Crno tržište je vrlo primamljivo i raste.

Oni kojima je novac prijeko potreban ne mogu platiti liječničke preglede godinu dana nakon transplantacije, a to pokriva država. Niti se mogu podvrgnuti čekanju vlade dok traže potencijalnog kupca. Prema studiji objavljenoj u časopisu 'Transplant International', pravni se proces često izbjegava u korist isplativijih poslova. Uostalom, to je šire tržište u sjeni otvoreno za strance. Tako postoje vijesti o liječnicima koji su uhvaćeni na djelu dok su pokušavali izvršiti transplantaciju na saudijskom klijentu. U isto vrijeme, posrednici u tim transakcijama mogu završiti prevarom i kupca i donatora.

'The LA Times' izvijestio je o slučaju Rezaeija, sa ženom i dvoje djece, koji je nekada pripadao srednjoj klasi. Ali kad je firma za koju je radio bankrotirala, a njeni vlasnici pobjegli iz Irana ne plativši mu, Rezaei se preko noći našao u dugovima od 7000 dolara. Da bi se iz toga izvukao, jedina opcija koju je imao bila je tražiti kredit, za koji je jamčila firma supruga njegove sestre.

Zbog dospijeća duga, riskirao je da njegov zet izgubi kuću, a da se on vrati u zatvor. Na kraju je odlučio postaviti natpis: “Hitno prodajem bubreg, cijena po dogovoru”. On, kao i mnogi drugi, čeka da zazvoni telefon.

Postoje stotine priča poput ove. 'Business Insider' je analizirao tri različita Telegram kanala. Pronašli su ponude 33-godišnjaka koji oglašava prodaju svojih matičnih stanica, svoje koštane srži i rožnice oka, a objašnjava da to čini "zbog finansijskih problema i situacije propasti".

Drugi pojedinac, star 31 godinu, želi 900 miliona iranskih riala, oko 20.000 eura, za svoju jetru. Ili ona koja ih je najviše pogodila je “Prodajem testise, 25 godina, krvna grupa O+, prodajem zbog duga”.