Organizacijom izložbe i naučnog skupa “9. januar – put u genocid” upravo na ovaj datum Arhiv Federacije Bosne i Hercegovine želi javnost upoznati s onim što je rezultat 9. januara.

“Mi želimo da kažemo šta je taj 9. januar prouzrokovao, proizveo, šta je rezultat 9. januara, da javnost bude upoznata na osnovu naučnih činjenica, historijskih fakata. Arhiv Federacije je za potrebe izložbe angažirao tri mlada, ali prepoznatljiva naučna radnika i stručnjaka iz oblasti istraživanja zločina i genocida. Riječ je o dr. Muameru Džananoviću, naučnom saradniku Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dr. Jasminu Mediću, naučnom saradniku Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, i dr. Hikmetu Karčiću, naučnom saradniku Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Oni su u svom višegodišnjem naučnom radu prikupili hiljade primarnih izvora koje koriste u objavljivanju knjiga i naučnih radova, te izlažu u zemlji i inostranstvu šireći naučnu istinu o onome što se dešavalo u našoj zemlji”, kazao je direktor Arhiva FBiH Hajrudin Ćuprija.

Dodao je kako će na izložbi prvi put biti prezentirani dokumenti koji jasno ukazuju da 9. januar i ono što je poslije uslijedilo jeste sistematično, planirano izvršenje zločina, u prvih šest mjeseci nakon 9. januara dogodili su se i najveći zločini i genocid u Prijedoru, Foči, Višegradu..., to je dokumentovan, ali nepresuđen genocid.

Izložba će biti održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu, a tom prilikom bit će najavljen i dokumentarni film ovoj temi Avde Huseinovića koji će biti realiziran u narednom periodu.

ZAJEDNICE OPĆINA

“Uglavnom, važno nam je da mlađim generacijama objasnimo šta se tačno dešavalo mi koji smo bili svjedoci toga znamo, ali mlađim generacijama ništa ne znači ako im kažete 9. januar, neustavni dan koji se slavi u manjem entitetu. Ova aktivnost nam je vrlo važna. Naučni skup i radovi s tog skupa koji će također biti održan isti dan bit će objavljeni u stručnoj literaturi Arhiva. Na ovaj način ne želimo biti nijemi posmatrači i da nam drugi pišu iskrivljenu historiju nego da dokazujemo argumentima i činjenicama šta je ustvari uzrokovao 9. januar”, kaže Ćuprija.

U proljeće 1991. godine Srpska demokratska stranka (SDS) je počela udruživati u takozvane “zajednice općina” one općine u kojima je osvojila vlast na izborima nekoliko mjeseci ranije. Republički Ustav dopuštao je udruživanje nekoliko općina u “zajednice općina”, ali ne na osnovu etničkog ili političkog kriterija, kako je to činio SDS, nego isključivo iz ekonomskih, privrednih, zdravstvenih i sličnih razloga. U općinama gdje nije pobijedio na izborima SDS je izdvajao mjesne zajednice, ili njihove dijelove, s većinskim srpskim stanovništvom, proglašavajući ih “srpskim mjesnim zajednicama”, te ih objedinjavao u takozvane “srpske općine” – što je, također, bilo protivzakonito – i udruživao ih u “zajednice općina” koje su dobile prefiks “srpske”. Ubrzo je SDS učinio drugi nelegalan korak udruživanjem “zajednica srpskih općina” u takozvane “srpske autonomne oblasti i regije” koje je objedinio 9. januara 1992. godine u takozvanu “Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu”, koja je u augustu 1992. promijenila naziv u Republika srpska.  Na 5. sjednici takozvane “Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine” 9. januara 1992. godine usvojena je Deklaracija o proglašenju “Srpske republike Bosne i Hercegovine”. Jedan od poslanika u toj samoproglašenoj skupštini Milutin Najdanović na istoj sjednici je istakao: “Današnjim aktom mi činimo još jedan korak ka našem zavetovanju da svi Srbi žive u jednoj državi... Ako bi napravili neku vrstu hijerarhije naših ciljeva, onda bi van svake sumnje na prvom mjestu trebalo da bude uspostavljanje jedinstvenog državnog prostora od teritorija gdje u većini žive Srbi. To mora da bude naš minimum…”

Prije toga SDS je organizirao i takozvani “plebiscit srpskog naroda”, koji je također bio nelegalan. Svrha tog plebiscita bio je pokušaj osiguravanja legitimiteta i legaliteta za donošenje odluke o proglašenju “Srpske republike Bosne i Hercegovine” kako bi skora velikosrpska agresija na Bosnu i Hercegovinu bila prikazana kao građanski rat. Dakle, svi postupci i organi koji su doveli do proglašenja te paradržavne tvorevine bili su nelegalni. Odluke o provođenju plebiscita i referenduma mogla je donijeti samo Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Taj nelegalni čin desio se kako bi omogućio izvršenje najvažnije radnje koju je SDS namjeravao učiniti u Bosni i Hercegovini. Presude međunarodnih sudova, koji su se bavili Bosnom i Hercegovinom, tu radnju su okarakterizirale kao genocid. Da bi se on proveo, morala se izgraditi paradržavna organizacija koja bi formirala, finansirala, logisticirala i rukovodila institucijama neophodnim da izvrše genocid. Nije se mogla praviti vojska “Srpske republike Bosne i Hercegovine” niti njen MUP bez paradržavne organizacije kao ni druge institucije potrebne da se ostvari jedan kompleksan plan kao što je genocid.

PRIKRIVANJE AGRESIJE

Osnivači “Srpske republike Bosne i Hercegovine” zamislili su tu paradržavu kao dominantno srpsku u svim njenim segmentima, a što potvrđuje i njen naziv. Do ljeta 1992. godine na njenom zamišljenom teritoriju živjelo je u velikom broju bošnjačko i hrvatsko stanovništvo. U nekim krajevima kao većinsko. Zato je genocid bio neophodan način da se ostvari srpska dominacija u takvoj “Srpskoj republici Bosni i Hercegovini”. On nije bio spontana i nekontrolirana ratna pojava nego dobro osmišljen plan koji se ne bi mogao provesti bez institucija – prvenstveno vojnih i policijskih – koje, s druge strane, ne bi mogle postojati bez paradržavne organizacije.

Postojao je još jedan važan razlog za formiranje “Srpske republike Bosne i Hercegovine”, a on je prikrivanje srbijansko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Preko “Srpske republike Bosne i Hercegovine” Srbija je, u saradnji s Crnom Gorom, izvršila Agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Genocid nad Bošnjacima i Hrvatima.

“Uzevši u obzir da danas živimo vrijeme borbe za narativ o počinjenom Genocidu nad Bošnjacima, smatramo da jako je važno da damo naučni odgovor na kvazinaučne projekte i rezultate tih nenaučnih istraživanja. To smatramo i moralnom obavezom prema žrtvama, ali i prema generacijama koje će doći poslije nas. Jako je važno da naslijede naučnu istinu. Naučna istraživanja, provjerljivost rezultata do kojih se dođe naučnim metodama jedini su garant utvrđivanja istine. Stoga su takva istraživanja krucijalno važna kako bi se iz 'kandži' genocida istrgla i sačuvala njegova posljednja 'žrtva', tj. Istina”, navode iz Arhiva FBiH.

Za potrebe projekta Arhiva Federacije u višemjesečnom radu autori izložbe selektirali su određeni broj dokumenata neophodan za formu izložbe i za njihova izlaganja u okviru programa. Dakle, radi se o primarnoj građi. Time će se dijelu bosanskohercegovačke i šire javnosti prvi put predočiti veoma značajni dokumenti u kojima se nedvosmisleno prezentirati činjenice o “9. januaru” i nastanku “Republike srpske”.

Izložba, koja postaje trajno vlasništvo Arhiva Federacije, bit će nakon promocije u Sarajevu promovirana širom države, ali i u Evropi i svijetu.