Kultni film „Escape to Victory“ (Bijeg u pobjedu) sa Silvesterom Stalloneom i Peleom inspirisan je istinitim događajem koji se odigrao u Ukrajini tokom Drugog svjetskog rata i okupacije Kijeva od nacističke Njemačke. U filmu zarobljeni vojnici moraju igrati utakmicu protiv Nijemaca koju ne smiju pobijediti. Film je zapravo prikaz stvarne utakmice između timova „Start“ i „Flakelf“. Tim „Starta“ sastajao se od fudbalera „Dinamo Kijeva“ i „Lokomotiv Kijeva“ zaposlenih u jednoj kijevskoj pekari, dok je momčad „Flakelfa“ bila sastavljena od njemačkih vojnika. Ovu utakmicu historičari su nazvali „utakmicom smrti“. Da li su fudbaleri „Starta“ bili heroji koji su prkosili nacistima kroz fudbal ili su sarađivali s okupatorom igrajući fudbal tokom okupacije?

U junu 1941. Adolf Hitler je prekršio pakt o nenapadanju potpisan sa Sovjetskim Savezom samo dvije godine ranije. Operacijom „Barbarossa“ odlučio je izvršiti invaziju na Sovjetski Savez. Kao ključni dio strategije označio je Kijev, koji je nakon tromjesečne krvave borbe uspio zauzeti. Najmanje 7 miliona Ukrajinaca je ubijeno. Stanovništvo u okupiranom Kijevu suočavalo se s masovnim ubistvima, dok je za preživjeli narod najveći problem predstavljala glad.

Kako ne bi bili prikazani kao tirani, nacisti dolaze na ideju o organizaciji više kulturnih i sportskih događaja. Pa se tako u okupiranom Kijevu zakotrljala i fudbalska lopta. Fudbaleri „Dinama“ i „Lokomotiva“ uspjeli su se izboriti za rad u pekari, što je u toku okupacije bilo prestižno zbog hljeba koji su mogli odnijeti kući svojim porodicama. Uvidjevši da se u Kijevu ponovo igra fudbal, odlučuju osnovati FK „Start“. Ubrzo dobijaju poziv da odigraju nekoliko utakmica.

Prvi protivnik bio je tim koji se sastojao od pronacistički nastrojenih Ukrajinaca pod nazivom „Ruch“. Utakmica je bila jednosmjerna i „Start“ je odnio pobjedu 7:2. Sljedeći protivnik bila je mađarska vojska, koju su također savladali. Naposljetku, morali su se suočiti s najsnažnijim timom u Kijevu, ekipom „Flakelfa“. Ono što je zanimljivo jeste da je zbog spaljivanja većine zapisa iz tog vremena nemoguće znati ko je nastupao za „Flakelf“. Nacistička propaganda iz tog vremena tvrdila je da su to najbolji njemački fudbaleri i najsnažniji tim Evrope, dok neki historičari sumnjaju da su u pitanju amaterski fudbaleri koji su se zadesili u vojsci.

„Start“ je demolirao „Flakelf“ 5:1, što je skrenulo pažnju nacistima koji dogovaraju ekspresni revanš za tri dana. Na plakatu utakmice stajalo je da će „Flakelf“ imati nekoliko pojačanja u ovoj utakmici. Prema legendi, nakon što je u revanšu „Start“ vodio s 3:1, njemački oficir ušao je u svlačionicu i jasno poručio Ukrajincima da izgube, inače će biti pogubljeni. Ukrajince to nije spriječilo da pobijede „Flakelf“ s 5:3. Ono što se ne može zapostaviti jeste zajednička fotografija i prijateljska atmosfera nakon utakmice, međutim, tri dana kasnije sve fudbalere na radnom mjestu hapsi Gestapo. Nekoliko fudbalera je odmah pogubljeno, dok su ostali poslani u logor.

Poslije rata, Sovjetski Savez je više puta mijenjao zvanični stav. Neposredno nakon rata KGB je fudbalere označio kao izdajnike koji su igrali fudbal kako bi spasili sebe i time podilazili nacistima. Nešto kasnije, Sovjeti su iskoristili utakmicu u svrhu komunističke propagande. Fudbaleri su prikazani kao patriote koje su dale život ne dozvolivši Nijemcima pobjedu. Pet fudbalera je odlikovano Ordenom za borbene zasluge.

Istina je vjerovatno negdje između, mnogo godina kasnije otkriveno je još nekoliko preživjelih fudbalera. 50 godina nakon utakmice, Kijevski radio je emitirao ekskluzivni intervju s preživjelim fudbalerom Makarom Hončarenkom. On je oštro demantovao da su smrti fudbalera imale ikakve veze s utakmicom. Također je izjavio da nisu igrali ni pod kakvim prijetnjama i da su utakmice bile prijateljskog karaktera.

Stadion na kojem se odigrala utakmica je do rušenja nosio naziv FK „Start“. 1971. ispred stadiona „Dinamo Kijeva“ podignuti su spomenici četvorici fudbalera. Zajedničku istragu o ovom događaju 2002. godine su otvorile Njemačka i Ukrajina. Nakon tri godine dolaze do zaključka da je nemoguće povezati „utakmicu smrti“ s ubistvom fudbalera.