Hamdija Abdić Tigar pukovnik je Armije Republike Bosne i Hercegovine, komandant 502. viteške brigade Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i jedno od najprepoznatljivijih lica borbe protiv Agresije na Bosnu i Hercegovinu. Danas je Abdić privatni poduzetnik i zastupnik Stranke demokratske akcije u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH.
Ovih je dana Abdić podigao puno prašine u javnosti svojim otvorenim pismom upućenim Mustafi Ružniću, premijeru Unsko-sanskog kantona, u kojem odgovara na Ružnićeve prozivke u vezi s Abdićevim i angažmanom ostalih dužnosnika SDA u migrantskoj krizi.
“Jedan sam od pokretača otpora i uniformu sam obukao 1991. godine da bih pokazao na čijoj sam strani. Ja sam stotinjak puta sam bio iza neprijateljskih linija, ja sam smrt pred svojim očima vidio nebrojeno puta, ja sam radi svoje djece i sve ostale djece naše BiH sam išao u neprijateljsku bazu upravo da bih pokazao na čijoj sam strani. Riskirao sam da poginem daleko od svoje djece isto da bih pokazao na čijoj sam strani. I sve sam osmislio sam, i operaciju 'Grmeč '94', i operaciju 'Tigar Sloboda '94' i operaciju 'Sana '95' i operaciju 'Zora' i prodor u Republiku Hrvatsku i još mnoštvo drugih akcija. I sad vam javno kažem, sve sam sam osmišljao i zajedno sa svojim borcima realizirao. Sve sam to radio da pokažem na čijoj sam strani”, piše Abdić i nastavlja:
“Kad sam kod zločinca Fikreta Abdića fingirao i kad sam ga zavarao da sam autonomaš, tad me se porodica i prijatelji odrekli, a ja sam vrijedno nastavio operaciju kako bismo slomili izdajnike. Misliš li da je to bilo lahko? A to sam uradio da pokažem na čijoj sam strani. I kad mi je Fikret dao spisak na koga da se oslonim u tadašnjem Okrugu Bihać, vidio sam imena nekih od kojih želite heroje napraviti i koje promovirate, a ja to gledam i šutim jer neću da budem ničiji dželat i da nas vraćam u prošlost”, napisao je Abdić prije no što je iznio detalje o svom angažmanu u migrantskoj krizi.
“Sve vrijeme radim, tražim, borim se za USK da pokažem na čijoj sam strani. Ovih dana sam nekoliko puta bio u kampovima 'Lipa' i 'Bira' upravo da pokažem na čijoj sam strani. Nazvao sam preko 500 brojeva, ljude različitih političkih partija, različitih nacionalnosti i pogleda i od sviju sam tražio da se iznađe rješenje upravo da bih pokazao na čijoj sam strani. Bogom vam se kunem da sam neku večer i Vas zvao, ali, nažalost, isključili ste mobitel. Ja sam Bišćanin, patriota i ja nemam dileme, ja sam protiv sviju koji nemaju sluha za trenutno stanje, ali nisam kao Vi, čovjek koji se krije iza određenih politika koji gledaju samo političku korist. Vi mrzite SDA i na svaki način to želite pokazati, onako munafički, upakovano. Spominjete samo 'naše' zastupnike, a vješto prikrivate 'Vaše' od kojih se neki nisu do sad nijednom za riječ javili”, napisao je, između ostalog Abdić, dodajući kako Ružnić ne treba da se bori za Bihać.
“Ima nas dovoljno koji ćemo to uraditi, od Šuhreta Fazlića i GV Bihać, pa do najjače političke snage u ovom gradu, SDA i njenih zastupnika. Ja sam svoj patriotizam, hrabrost i požrtvovnost pokazao pa me na to nemoj napominjati, jer to vrijeđa zdrav razum. Vrijeme je pokazalo ko sam ja i šta sam, a ko ste i šta ste Vi, tek ćemo vidjeti.”
O migrantskoj krizi u Bihaću i Bosanskoj krajini, odnosu s kantonalnim premijerom i bihaćkim gradonačelnikom, ulozi međunarodne zajednice, optužnicama protiv generala Armije Republike Bosne i Hercegovine i angažmanu u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine Hamdija Abdić govori za Stav.
“Već je odavno svima poznato šta se dešava u Bihaću i Bosanskoj krajini kada su u pitanju migranti. Smješteni su u Bihaću na nekoliko lokacija, u 'Sedri' su migranti s porodicama, a sada je najaktuelnija priča o kampu 'Lipa'. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je taj centar napustila, nakon toga se dogodila paljevina kampa i nekoliko dana su migranti bili tamo prepušteni sami sebi. Zadesilo ih je i veliko nevrijeme, uvjeti za život su bili nikakvi i jedini koji su im opet pomagali bili su građani Bihaća i naše lokalne humanitarne organizacije”, kaže Abdić na početku razgovora za Stav.
“Tada se desila i kulminacija netrpeljivosti kojoj svjedočimo već duže vrijeme između kantonalne i državne vlasti. Mi u Bihaću tražimo da se teret migrantske krize rasporedi po cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, ali do danas se ništa nije desilo. Trpe samo Bihać i Sarajevo. Svjestan sam toga da ljudima u Hadžićima i Blažuju nije nimalo lahko, ali jedino oni znaju kako je nama. Bihać je mali grad i više ne može podnijeti teret nekoliko hiljada migranata koji se nalaze u i oko grada. Politikantstvo i animozitet koji je nastao između vlasti Bihaća i Sarajeva postali su veliki problem, a to nije dobro. Potrebno je više komunikacije kako bi se problemi rješavali, a ne da jedni drugima podvaljujemo ko je za što kriv.
STAV: Kakva je uloga stranaca, od IOM-a do Evropske komisije, kada je u pitanju migrantska kriza u Bosanskoj krajini? Kolika je njihova odgovornost za ovakvo stanje?
ABDIĆ: IOM je organizacija koja ima ogromnu moć i vjerovatno su migranti koji se nalaze u našoj zemlji za njih sitnica jer oni svjedoče ovakvim situacijama na mnogim mjestima u svijetu. Međutim, ako pričamo o tome što se kod nas dešava, najveća je priča zatvaranje granica i uporno insistiranje IOM-a da se kampovi ne otvaraju blizu granice s Hrvatskom, odnosno Evropskom unijom. Kamp “Lipa” također je s druge strane Bihaća, u jednoj pustari, i, ako gledate čisto ljudski, on više podsjeća na logor nego na nekakav prihvatni centar. Ali dok nije zapaljen, imali su kakve-takve uvjete. Tek se sada kamp polahko uređuje i stvoreni su im uvjeti za koliko-toliko normalan boravak. Još uvijek se tamo teško živi, ali je isto tako teško i građanima Bihaća. Ministar Selmo Cikotić zaista se trudi da riješi ovaj problem, ali mislim da nema previše razumijevanja prema njemu. On je ministar tek nekoliko mjeseci, a ova kriza traje tri godine. U početku su stvari postavljene na pogrešan način i sada je to teško ispravljati.
STAV: Možemo li uporediti Cikotićev angažman s onim što (ni)je uradio Fahrudin Radončić, njegov prethodnik na mjestu ministra sigurnosti BiH?
ABDIĆ: Radončić je morao nešto uraditi da bismo ga mogli porediti. Ne znam šta je Radončić uopće uradio dok je bio ministar, postoji li ijedan njegov potez o kojem možemo pričati? Osim retorike, osim njegove priče? Imao je dvije-tri službene posjete, pričao da migrante treba vratiti u njihove zemlje, i to je sve od njega. Pa svako zna da treba vratiti one koji imaju problem sa zakonom, ali za to postoje procedure, ne ide to baš onako brzo kako je on to zamislio. Cikotić se trudi da uradi svoj posao, ali on ima dva problema. Prvi je taj što se ne provode odluke Vijeća ministara, a drugi je taj što ljudi u Bihaću više ne vjeruju nikome. “Bira” ne bi bila problem da su migranti isključivo u njoj, problem je ono što se dešava oko “Bire”. Oko “Bire” je bilo dvostruko više migranata nego što je bilo smješteno u “Biri”. Taj je dio grada bio zagušen, nastali su brojni problemi, ljudi više nisu mogli živjeti na taj način i više ne vjeruju nikome.
STAV: Je li Bihać, kada je u pitanju migrantska kriza, prepušten sam sebi, osjećate li da ste ostavljeni da se sami nosite s njom?
ABDIĆ: Takva je percepcija u javnosti. Kada su mediji u pitanju, možda smo i previše zastupljeni. Mnoge su stvari eksponirane na način na koji nekome odgovara. Pobornik sam toga da se stvari rješavaju, a ne da se koriste za politička prepucavanja. Izgleda da smo stalno u nekakvom vremenu kampanje. Tek što se okončaju lokalni izbori, počnu pripreme za opće izbore i ljudi se tako ponašaju i traže nekakvu svoju poziciju. Previše je politikantstva u priči o migrantima. Ovih se dana povlači priča o novcu koji je EU dala Bosni i Hercegovini. Treba jednom za sva vremena jasno i glasno reći da taj novac nisu dobile institucije Bosne i Hercegovine, da taj novac nisu dobile lokalne zajednice niti kantoni. Zna se kako se taj novac distribuira i kako se taj novac troši.
Tim novcem raspolaže IOM i oni polažu račune vladama i donatorima. U tim je institucijama koje upravljaju migrantskom krizom zaposleno na stotine ljudi koji imaju abnormalne plaće. Bosna i Hercegovina s tim novcem nema ništa niti uopće s njim raspolaže. Ako i postoji korupcija, ona se dešava među stranim organizacijama koje upravljaju krizom. Mi o tome ne trebamo previše razmišljati, mi trebamo razmišljati o sebi, popraviti komunikaciju između svih nivoa vlasti kako bismo pomogli ljudima u Bihaću. Pogotovo sada kada te strane organizacije pokušavaju migrantski teret prebaciti na lokalne zajednice. Već sada gradonačelnik Bihaća trpi pritiske kada je u pitanju uređenje “Lipe”. Jasno je da mi nemamo novaca, da nisu ni budžeti usvojeni za ovu godinu i smještaj migranata jeste ono čime treba da se bavi IOM, a ne nekim drugim stvarima koje nisu u njihovoj nadležnosti.
STAV: Prije nekoliko dana ste imali okršaj s Mustafom Ružnićem na društvenim mrežama. Zbog čega, šta najviše zamjerate premijeru Unsko-sanskog kantona?
ABDIĆ: Nisam ja njemu nište previše zamjerao sve dok Ružnića nije malo ponijelo pa je počeo da glumi velikog vođu. Valjda ga je ponijela atmosfera s protesta ispred “Bire” na kojima je bio. On je tada prozvao zastupnike iz Bosanske krajine u Federalnom i državnom parlamentu i prozvao samo SDA i nijednu drugu stranku. Ja sam odgovorio u svoje ime, nije imao pravo da mene strpa u taj koš. Ružnić ljude dijeli na dvije strane, na one koji su na njegovoj i one koji nisu. Ja sam čovjek države, jesam lokalpatriota, ali za mene je država na prvom mjestu pa sve ostalo. Nisam osoba koja želi stvarati animozitete između ljudi, gradova i regija. Trebamo stvari slagati, nastupati jedinstveno i tako rješavati probleme. Naravno da sam odgovorio na njegov istup jer se obratio i meni iako sam insistirao da Federacija pomogne u rješavanju migrantske krize, iako sam inicirao posebnu sjednicu Federalnog parlamenta na kojoj ćemo raspraviti o mjerama koje treba poduzeti, tako da su imali priliku na sjednici Parlamenta iznijeti sve probleme s kojima se suočavaju.
Ružno je o sebi pričati, ali lahko se da provjeriti da sam ja osoba koja se najviše borila u Parlamentu da se pomogne Bihaću. Taj je istup bio jedan Ružnićev politički gaf koji mu nije trebao. On je mene pitao na kojoj sam strani, a ja sam davno pokazao na kojoj sam strani i nabrojao sam mu samo jedan mali dio poteza koje sam poduzimao i koji pokazuju i dokazuju na čijoj sam strani. Kasnije je počeo s nekim niskim udarcima, počeo pričati o nekakvim kupovinama i propalim fabrikama. Puno više sam uložio u pogon od onoga koliko sam ga platio. Zadržao sam radnike, ljudi i danas rade, zarađuju plaću, uplaćujem poreze i doprinose.
STAV: Je li to taj početak kampanje o kojoj ste maloprije govorili?
ABDIĆ: Vjerovatno jeste jer je o tim stvarima zaista smiješno govoriti. Drugog pojašnjenja nemam. Kasnije smo se sreli u “Lipi”, prišao mi je i ispričao mi se na neki način, ali ta mu stvar nikako nije trebala i ne ide mu u prilog. Smetam jer nemam dlake na jeziku. Govorim ono što mislim, nekada ne moram ni biti u pravu, ali kažem ono o čemu razmišljam i nemam problem da o tome javno polemiziram.
STAV: Koliko su tačne informacije koje su objavljene nakon protesta ispred “Bire” da su Mustafa Ružnić i Šuhret Fazlić trebali biti uhapšeni?
ABDIĆ: Šuhret Fazlić nije osoba koja bi plasirala takvu informaciju, on je komentirao da ne zna zašto bi uopće on trebao biti uhapšen, da nema pojma o tome niti mu je bilo ko tako nešto nagovijestio. Fazlića je Mustafa Ružnić stavio u takav kontekst. Valjda on zna o čemu je riječ i ima neke informacije da bi moglo doći do hapšenja. Nikada nisam čuo da bi moglo doći do bilo čijeg hapšenja. Možda je Ružnić na taj način htio skrenuti pažnju na ono što se dešava u Bihaću. Sada se vidi da je to bio jedan spin s kojim Fazlić nije imao nikakve veze niti je ikad tako nešto kazao u javnosti. Moram reći da sam ovih dana nekoliko puta pokušavao kontaktirati Ružnića da čujem od njega kako mu mogu pomoći, da ga spojim s nadležnima u Sarajevu s kojima sam stalno bio na vezi, s kojima sam zajednički pokušavao naći rješenje za problem koji imamo u Bihaću.
Predlagao sam da se po općinama u kantonu prebace grupe migranata, njih po 150-200, kako bi se tako olakšala situacija. Ne sjećam se da je Cazin, koji je dvadesetak kilometara udaljen od Bihaća, koji ima ogromnu granicu s Hrvatskom, primio ijednog migranta, da je smjestio bilo koga od njih, a toliko se bore za Bihać. Oni sada brane Bihać od Hamdije Abdića. To je presmiješno. Solidarnost prema Bihaću pokazuje se samo riječima, u praksi solidarnost ne postoji. Da smo rasporedili dvjestotinjak migranata u svako mjesto u kantonu, riješili bismo problem dok se ne osposobi “Lipa” u potpunosti, i to sam predlagao kako bismo olakšali Bihaću. Zašto do toga nije došlo, oni trebaju odgovoriti. Neka Ružnić odgovori zašto Cazin nije pomogao Bihaću i Velikoj Kladuši kada su migranti u pitanju. Izgleda da je Cazin počeo braniti Bihać od Bišćana. To je nevjerovatno.
