U nemogućnosti uvoza bespilotnih letjelica i nemogućnosti izgradnje velikih borbenih letjelica, Iran je postao specijalista za izgradnjuu borbenih bespilotnih letjelica za razne namjene. Iran je počeo testirati bespilotne letjelice 1985. godine sa modelima Mohajer-1 i Ababil-1. Špijunirao bi iračke položaje iza rovova na prvoj liniji i po potrebi napadao. Od tada je sistem start-upova povezanih s bespilotnim letjelicama u Iranu nevjerojatno porastao.
Ova industrija proizvodi na desetine različitih vrsta bespilotnih letjelica, od velikih aviona s dometom hiljadama kilometara do ručno lansiranih taktičkih modela i lebdeće municije koje nose eksplozivne bojeve glave.
Samo jedna firma, Oryx, ima katalog s više od 200 različitih modela, iako su mnogi od njih prototipovi koji nisu ušli u proizvodnju ili su poznati samo iz opisa. Zapravo, priča se da bi iranska tvrtka otvorila tvornicu dronova u Tadžikistanu.
Posljednjih sedmica Rusija je navodno primila više od stotinu (neki izvori govore o nekoliko stotina) dronova iz Irana. Modeli koji su zainteresirali Putina su Shahed-191 i Shahed-129 koji su korišteni u sukobima u Iraku i Siriji.
Prvi od njih može nositi osam projektila Sadid-1 i slijeće na uvlačive klizače za slijetanje. Ima krstareću brzinu od 300 km/h, dolet od 4,5 sati, dolet od 450 km i nosivost od 50 kg. Dostiže visinu od 8000 metara.
Model 129, s druge strane, uključuje četiri precizne protivtenkovske rakete. I to je model koji je vrlo tražen od strane revolucionarnih snaga.
Ove iranske bespilotne letjelice mogle bi dati Rusiji dodatna sredstva za napad na ukrajinske snage, potencijalno uključujući artiljeriju koju joj je donirao Zapad.
