Mnogo znamenitih ličnosti kroz historiju se veže uz Vijećnicu ali danas treba izdvojiti Aidu Buturović, bibliotekarku koja je na dan kad je Vijećnica zapaljena, dala svoj život pokušavajući spasiti pisano blago.
Dogodilo se to u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske Republike Srpske (VRS) i bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Tog 25. augusta 1992. godine zgrada tadašnje Gradske vijećnice i Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine zapaljena je nakon intenzivnog granatiranja. U noći između 25. i 26. augusta izgorjelo je oko 90 posto knjiga, među kojima su mnoge bile nezamjenljive. U pokušaju da spase barem nešto, zaposlenici su napravili ljudski lanac te su na taj način uspjeli spasiti neke od najdragocjenijih djela. Jedna od njih bila je Aida Buturović, 32-godišnja bibliotekarka.
Aida je bila tek zaručena i radila je doktorsku disertaciju kad je počeo rat. Nakon što je provela noć pokušavajući spasiti što se spasiti može, Aida je bila na putu kući kada je poginula od gelera granate (neki izvori kažu i da je poginula od snajperskog metka dok je iznosila knjige).
“Ljudi me ponekad pitaju zašto se toliko brinem oko knjiga kad je toliko ljudi ubijeno. Moj odgovor je da ukažem na slučaj Aide Buturović jer su sudbine knjiga i ljudi neraskidive“, rekao je Andras Riedlmayer, bibliotekar na Harvardu.
On je pokrenuo projekt čiji je cilj bio prikupiti mikrofilmove na kojima se nalaze rukopisi koji su izgorjeli u paljenju Vijećnice, a koji su bili u vlasništvu drugih biblioteka. U tome mu je, između ostalih, pomogla Amila Buturović, sestra ubijene Aide.
Projekat, pod imenom Bosnian Manuscript Ingathering Project, je pokrenut još davne 1994. godine, dok je rat još trajao i u međuvremenu je završen.
Vijećnica je obnovljena i ponovo je ukras glavnog grada Bosne i Hercegovine, ali, nažalost, Aidu Buturović nam niko ne može vratiti. Najmanje što možemo uraditi jeste isto ono zbog čega je i Aida poginula – boriti se protiv zaborava.
Osim Aide poginuli su i drugi uposlenici tadašnje narodne biblioteke: Adela Leota, Mirko Azinović i Ante Slavko-Kovačić. Za njihovu smrt kao ni za paljenje Vijećnice niko nije odgovarao.
