Teško je reći šta je bilo smješnije tog šestog oktobarskog dana, saopćenje iz kabineta gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić ili urnebesna reakcija njenih fanova na društvenim mrežama. Prvo je Karić objavila kako je Sarajevo dobilo podršku?! za zajednički nastup s Barcelonom u organizaciji Olimpijskih igara 2030. godine, kao i za rekonstrukciju bob-staze na Trebeviću.
“Olimpijski komiteti grupe zemalja Centralne i Istočne Evrope su dali punu podršku ideji zajedničkog nastupa”, kazala je Karić, na što je uslijedila lavina lajkova, smajlija i uzdaha iz njedara o najboljoj gradonačelnici ikada.
Koga briga što Barcelona, koja se sama o svom jadu zabavila, kako zbog istoimenog kluba, tako i zbog loše ekonomske i političke situacije, još uvijek uopće nije donijela odluku o tome hoće li organizirati Igre i hoće li uopće ponuditi saradnju Sarajevu, koga briga što puna podrška lijepo zvuči, a ne znači u suštini ništa, važno je da se “udiše ljubav, izdiše nemir” i da je Karić najbolja gradonačelnica ikada. Iako je sve što je konkretno napravila u dosadašnjem mandatu bila tepsija baklave i strastven zagrljaj s Draškom Stanivukovićem.
Koliko se god iz PR tima gradonačelnice Karić igrali s emocijama sluđenih Sarajlija, koji mazohistički lajkaju najave o podršci Olimpijadi dok satima sjede zatočeni u svojim automobilima u glavnom gradu države koji je u prometnom smislu kolabirao, stvar je potpuno jasna. Sarajevo nikada više neće dobiti organizaciju Igara, čak je skoro sigurno da neće dobiti ni organizaciju bob i sankaškog takmičenja u saradnji s Barcelonom.
Olimpijadu 1984. godine organizirala je država koja je u njenu organizaciju ulupala milijarde dolara, tačan iznos se nikada neće saznati jer nikada nije napravljen završni račun. Borilišta koja su tada izgrađena bila su promašena investicija jer niti su bila finansijski održiva niti je Sarajevo nakon Igara postalo značajan skijaški centar niti su na njima vožena važna takmičenja. Agresija i Opsada su ih samo dokrajčile.
Jednostavno je, Sarajevo i BiH su u svjetskim okvirima, u krugovima u kojima se odlučuje o organizatorima Igara, irelevantan, nepostojeći i nebitan faktor. Puno moćnije metropole od Sarajeva u kojem vlast potroši godinu gradeći tramvajsku stanicu odustaju od organizacije Igara jer ih bacaju u dugove i nerealno je i pomisliti da Sarajevo ima ikakvu šansu.
Bez obzira na priču o “podršci” kakvu nam serviraju iz kabineta gradonačelnice.
