U posljednjih četvrt stoljeća Bundesliga je, kao nijedna druga “Liga petice”, postala obećana zemlja za bh. fudbalere. Ko još u Njemačkoj i širom svijeta ne zna za Hasana Salihamidžića, jednog od najtrofejnijih igrača, Sergeja Barbareza i Edina Džeku, najbolje strijelce Bundeslige u sezoni, Vedada Ibiševića, najefikasnijeg Bosanca u elitnom rangu njemačkog fudbala, Zvjezdana Misimovića, jednog od najboljih asistenata...

Svima njima je put prokrčio Idriz Hošić “Kole”, napadač koji je početkom sedamdesetih bio prvi Bosanac u Bundesligi. Rođen 17. februara 1944. godine u Prijedoru, Hošić je karijeru počeo u lokalnom klubu “Željezničar”, odakle je prešao u redove hrasničkog “Famosa”, tada snažnog drugoligaša. Kao igrač “Motorista” postao je i član mlade reprezentacije Jugoslavije i želja mnogih prvoligaša. Najbrži je bio “Partizan”, u potrazi za zamjenom za Milana Galića koji je otišao u inostranstvo nakon čuvenog finala Kupa šampiona protiv “Reala” na Heyselu, i “Kole” je preselio u Beograd.

Za četiri godine (1966-1970) odigrao je 73 prvenstvene utakmice u crno-bijelom dresu, postigao 36 golova, krajem aprila 1968. godine debitirao u dresu reprezentacije Jugoslavije, protiv Čehoslovačke u Bratislavi (0:3). Drugi i posljednji nastup u dresu reprezentacije upisao je 10. juna 1968. godine u ponovljenom finalu Evropskog prvenstva protiv Italije u Rimu (0:2). Nakon toga su ga selektori iz neobjašnjivih razloga zaboravili, ali ne i fudbalski menadžeri.

DOLAZAK U BUNDESLIGU

U ljeto 1970. godine Hošić u paketu s Bratislavom Đorđevićem, tadašnjim golmanom “OFK Beograda”, prelazi u “Kaiserslautern”. Debi u novom klubu upisao je 15. augusta 1970. godine, u 1. kolu Bundeslige u sezoni 1970-71. “Đavoli” su gostovali kod “Herthe” pred 60.000 gledalaca na Olimpijskom stadionu u Berlinu i odlično počeli meč. Legendarni Otto Rehhagel doveo je goste u prvo vodstvo (0:1), Hošiću je trebalo pola sata da postigao prvijenac u Bundesligi (1:2), a Fritz Fuchs osigurao prednost na poluvremenu (2:3).

Međutim, u nastavku došlo je do preokreta, “Hertha” je upisala pobjedu (5:3), dobrim dijelom zahvaljujući slabim intervencijama Đorđevića, koji će upisati tek pet nastupa u Bundesligi.

U prvoj sezoni u “Kaiserslauternu” Prijedorčanin je upisao 22 nastupa, postigao osam golova za ekipu koja je Bundesligu završila na 8. mjestu. Pamti se pobjeda nad “Bayernom” u 27. kolu, 3. aprila 1971. godine. Bavarci su poveli sredinom drugog poluvremena golom Ulija Hoenessa, da bi u posljednjih šest minuta proključao prepuni Betzenberg. Najprije je Hošić u 84. minutu savladao Seppa Maiera i izjednačio rezultat, da bi 60 sekundi kasnije Fritz Fuchs donio trijumf domaćinu (2:1).

Naredna sezona (1971-72) bila je najbolja u internacionalnoj karijeri Idriza Hošića. Odigrao je 26 prvenstvenih utakmica i postigao 13 golova, bio deveti strijelac Bundeslige, što je ugledni Kicker natjeralo da ga proglasi najboljim strancem sezone, zajedno s Dancem Ulrikom le Fevreom (“Borussia Mönchengladbach”) i Austrijancem Thomasom Paritsom (“Eintracht Frankfurt”). Najvišu ocjenu dobio je za nastup u pobjedi u Hannoveru (2:1), u 7. kolu, kada je postigao jedan gol.

Te sezone su Idriza Hošića proslavili nastupi u Kupu SR Njemačke. U DFB Pokalu su se do finala igrale po dvije utakmice, bez pravila gola u gostima i već u 1. kolu je bosanskohercegovački napadač bio najzaslužniji za eliminaciju “Wuppertala”, najboljeg drugoligaškog kluba.

U prvom meču u Wuppertalu postigao je važan gol, koji je Kaiserslauternu osigurao minimalan poraz (1:2), da bi i u revanšu zatresao mrežu za pobjedu “Đavola” (3:2), prije nego je domaćin prošao dalje boljim izvođenjem jedanaesteraca.

Uslijedio je dvomeč protiv “Stuttgarta”, ponovo gol u minimalnom porazu u prvom meču na Neckeru, da bi povreda na početku revanš utakmice spriječila Hošića da dadne veći doprinosu u pobjedi (3:1) za četvrtfinale. Serija “poraz u gostima u prvoj utakmici, pobjeda u revanšu na Betzenbergu” nastavljena je u četvrtfinalu.

“Kaiserslautern” je poražen od “Rot-Weiss Oberhausena” (1:3), onda u revanšu “Kole” postiže konačan rezultat (2:0) u regularnom dijelu, pa u 5. minutu produžetka još jednom trese mreže i najzaslužniji je za trijumf (5:0).

U polufinalu su “Đavoli” s dvije pobjede (2:1, 2:1) eliminirali “Werdera” i zakazali finale protiv “Schalkea”, iza kojeg je bila je jedna od najboljih sezona u Bundesligi, s čak 52 osvojena boda od 68 mogućih. No, i to je bilo nedovoljno da “Kraljevski plavi” nadmaše “Bayerna” i osvoje titulu, pa je ceh platio “Kaiserslautern” u finalu Kupa.

PRVI EVROPSKI POGODAK “KAISERSLAUTERNA”

Schalke, s klupe predvođen slavnim hrvatskim fudbalerom i trenerom Ivicom Horvatom, 1. jula 1972. godine, pred 61.000 gledalaca na Niedersachsen stadionu u Hannoveru, deklasirao je ekipu “Kaiserslauterna” (5:0). Idriz Hošić, tada i prvi Bosanac u finalu DFB Pokala, uklopio se u sivilo svoje ekipe i zamijenjen je u 56. minutu.

Međutim, i sam plasman u finale Kupa donio je historijski uspjeh “Kaiserslauternu”. Vicešampion “Schalke” “oslobodio” je jednu vizu za Kup UEFA, koju je preuzeo sedmoplasirani klub s Betzenberga i prvi put u klupskoj historiji izborio plasman u Evropu.

U debiju na međunarodnoj sceni 13. septembra 1972. godine Hošić je postigao historijski prvi evropski gol za “Kaiserslautern” u porazu na Victoria Groundu protiv “Stoke Cityja”. U revanšu, dvije sedmice kasnije, Prijedorčanin je strijelac u pobjedi nad Englezima (4:0). U narednoj rundi dva puta trese mrežu za pobjedu u gostima nad portugalskim “Barreirom” (3:1) i plasman u treću rundu.

Nakon eliminacije sovjetskog “Ararata” u osmini finala, prvi evropski nastup “Kaiserslauterna” zaključen je porazom u četvrtfinalu od budućeg finaliste “Borussije Mönchengladbach”. Nastupi na tri fronta, među kojima je i četvrtfinale DFB Pokala, iscrpili su ekipu, koja je u Bundesligi zauzela deveto mjesto.

Hošić i “Kaiserslautern” pamtit će sezonu 1972-73 po pobjedi nad prvakom “Bayernom”. Derbi 13. kola Bundeslige 18. novembra 1972. godine zbog ogromnog interesa odigran je na većem Südweststadionu u Ludwigshafenu, na kojem se okupilo 60.000 gledalaca. Hošić se poigravao s Beckenbaureom, Breitnerom, Hansenom, Schwarzenbeckom, postigao dva gola u velikoj pobjedi nad Bavarcima (3:1).

Sezonu Bundeslige okončao je s deset golova u Bundesligi, polahko se spremajući da okrene novi list u karijeri. Trener Dietrich Weise, koji je Hošića doveo u “Kaiserslautern”, najavio je prelazak u “Eintracht Frankfurt” i tako negativno utjecao na ekipu. Početkom juna 1972. pojavila se informacija da će i Idriz Hošić napustiti klub, što je navijače Kaiserslauterna natjeralo da na Betzenbergu istaknu transparent “Hosic hier bleiben” (Hošiću, ostani).

KRAJ KARIJERE I AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU

Želje navijača nisu ispunjene: Hošić je u ljeto 1973. godine prešao u “MSV Duisburg”. Početak u redovima “Zebri” bio je obećavajući. U 3. kolu, u komšijskom derbiju protiv “Kölna” (5:1), Hošić je postigao pogodak, koji će pokazati njegovim posljednjim u Bundesligi. Tokom septembra i oktobra 1973. godine “Duisburg” je osvojio samo jedan bod u šest utakmica, što je koštalo posla trenera Rudija Fassnachta, koji je insistirao na Hošićevom dovođenju.

Novi trener Willibert Kremer u svojoj prvoj utakmici na klupi ukazao je povjerenje Hošiću na gostovanju kod “Rot Weiss Essena”. Do poluvremena je domaćin vodio 4:0, a ceh za debakl je platio bosanskohercegovački fudbaler. Hošić je zamijenjen na pauzi i više nikad nije dobio priliku.

Tako je 27. oktobra 1973. godine, nakon 85 nastupa i 32 postignuta gola, Idriz Hošić završio karijeru u elitnom rangu njemačkog fudbala. U decembru iste godine preselio je u redove kluba “Westfalia Herne”, člana jedne od pet Regionalnih liga, tadašnjeg drugog ranga takmičenja, ali nije ostavio prevelik trag. U ljeto 1974. godine završio je karijeru, potom se vratio u domovinu, gdje će nepune dvije decenije kasnije preživjeti pravu golgotu u rodnom Prijedoru.

Uspio je preživjeti zatočenje u logorima Manjača i Omarska, prije nego se “Kaiserslautern” sjetio klupske legende i pružio mu utočište. Idriz Hošić se sa suprugom Enisom preselio u Kaiserlauterm gdje i danas živi, nikad se ne oporavivši od pogibije sina, koji je život dao u odbrani Sarajeva.

(Izvor: scsport.ba)