Zbog rata s Kinom, Tajvan će od 2024. godine produžiti obaveznu vojnu službu s četiri mjeseca na jednu godinu. Regruti će stoga primati višu mjesečnu nadoknadu od dosadašnje – porast će s približno 400 KM na skoro 1.600 KM, što otprilike odgovara iznosu minimalne plaće u ovoj zemlji.

Danas samo tridesetak država u svijetu ima propisano obavezno služenje vojnog roka. Četiri mjesec propisanog boravka u vojsci, koliko je to slučaj s Tajvanom, predstavlja relativno kratak period u odnosu na mnoge druge zemlje.

Kao što pokazuje grafikon, Sjeverna Koreja je na drugom kraju spektra u smislu trajanja vojnog roka, iako se medijski izvještaji razlikuju. Guardian je 2015. godine objavio kako u Sjevernoj Koreji vojni rok za muškarce traje deset godina a za žene sedam, dok Indian Express tvrdi da je propisani vojni rok osam godina za muškarce i pet za žene. Prema izvještajima medija, pripadnici elitne klase u Sjevernoj Koreji obično pronalaze načine da izbjegnu regrutaciju.

Izrael također ima prilično dug i rigorozan vojni rok, iako znatno kraći od Sjeverne Koreje. Prema IDF-u (Izraelskim odbrambenim snagama), većina izraelskih muškaraca starijih od 18 godina, koji su Jevreji, Druzi ili Čerkezi, moraju služiti vojsku 32 mjeseca, a žene 24 mjeseca.

U Egiptu je regrutacija obavezna za muškarce između 18 i 30 godina, a vojni rok traje do 36 mjeseci.

Švicarci imaju 18 sedmica obavezne vojne obuke za sve muškarce između 18 i 30 godina. Nakon obuke, oni mogu biti pozvani najviše šest puta na period od po 19 dana u narednih 10 godina. Građani se mogu opredijeliti i za alternativu civilne službe. U 2013. godini referendum za ukidanje obaveznog služenja nije uspio, a protiv je glasalo ogromnih 73 posto stanovništva.

Finska propisuje od 6 do 12 mjeseci vojne ili granične službe za sve muškarce kada napune 18 godina. Nakon službe stavljaju se u rezervni sastav do napunjenih šezdeset godina. Finski ustav predviđa obavezu svakog muškarca da učestvuje u nacionalnoj odbrani.

Južna Koreja, koja je tehnički još u ratu sa Sjevernom Korejom, također ima obaveznu regrutaciju za sve vojno sposobne muškarce na period od 18 mjeseci do 21 mjesec. Nekim sportistima i klasičnim umjetnicima dozvoljeno je da odgode ili u potpunosti izbjegnu regrutaciju. Popularna južnokorejska  pop grupa BTS nedavno je otvorila ovo pitanje, uz raspravu o tome da li bi mogli biti oslobođeni službe. Donesena je odluka da muškarci mogu odgoditi vojni rok do 28. godine, a onima koji rade u industriji zabave sada je dozvoljeno da odgode vojnu službu dok ne napune trideset godina.

Najstariji član BTS-a, Jin, odnedavno je započeo svoj obavezni regrutni rok. Od njega se očekuje da služi najmanje 18 mjeseci, a bit će prekomandovan nakon pet sedmica osnovne obuke. Ovo je odlučeno uprkos činjenici da je BTS jedna od najvećih globalnih pop senzacija. Među rijetkim izuzecima bio je popularni južnokorejski fudbaler Son Heung-Min. On je uspio skratiti vrijeme svoje vojne službe na tri sedmice. Ovo izuzeće dobio je jer je osvojio zlatnu medalju na Azijskim igrama. Da Južna Koreja nije osvojila to zlato, fudbal bi izgubio ovog igrača u njegovim najboljim sportskim godinama.

Iako većina zemalja s obaveznim vojnim rokom regrutira isključivo muškarce, nekoliko zemalja, uključujući Sjevernu Koreju, Izrael, Norvešku, Švedsku, Eritreju i Mozambik, regrutira i žene.

Obavezno ili nedobrovoljno služenje vojnog roka postoji od davnina, a robovi su se koristili za borbu u gotovo svim većim civilizacijama. Mnoga drevna kraljevstva nisu se hvalila stajaćom vojskom: ovisila su o seljačkim vojnicima koji su bili primorani da uzmu oružje u ruke tokom sukoba.

U srednjovjekovnoj Evropi kmetovi su odvođeni na prinudni rad, odnosno ono što se na ovim prostorima nazivalo kulukom. Osim što je kuluk služio za dovršavanje kraljevskih projekata, održavanje puteva i drugih javnih objekata, korišten je u mnogim evropskim državama i za regrutaciju muškaraca u vojsku.

Ustvari, moderne dobrovoljačke vojske prilično su skorašnji fenomen, koji se pojavio u Evropi nakon prosvjetiteljstva. Prije 18. i 19. stoljeća, najčešći dobrovoljci u borbi bili su plaćenici ili ljudi plaćeni da se bore u određenom sukobu. Iako plaćenici postoje dugo vremena, nedostajala je organizacija i hijerarhijska komanda tipična za moderne oružane snage.