Politički zreliji narodi i odgovornije nacije dosta više pažnje posvećuju društvenim principima, jer ih povijesno iskustvo uči da se njihovo nepoštivanje skupo plaća, često dosta skuplje negoli kršenje onih prirodnih. Bošnjaci se, kao nacija opterećena teškim genocidnim traumama, nalaze u fazi suočavanja s nužnošću uvažavanja društvenih zakonitosti ukoliko žele napraviti ključni iskorak ka definitivnoj državnoj stabilnosti i nacionalnoj održivosti.
Odveć dugo Bošnjaci prizivaju kojekakve sabore, vijeća, zborove, kongrese, skupove i slične forme svekolike zaštite bošnjačkih nacionalnih interesa, a samim tim i Domovine BiH. Prije svega, valja znati da su glavne i ključne poluge moći u svakoj državi njene institucije vlasti. Da bi organi vlasti funkcionirali u interesu države BiH, svih njenih građana, pa tako i Bošnjaka, u njima se moraju nalaziti patriote ove zemlje. Bez obzira na sve unutarbošnjačke, nužne i potrebne razlike, neophodno je da Bošnjaci koji učestvuju u organima vlasti imaju jasno definirane, zacrtane i konkretizirane ciljeve od kojih neće odustati niti odstupati bilo koji Bošnjak, ma gdje se nalazio, ma gdje djelovao, ma šta radio, bio on pozicija ili opozicija, musliman ili nemusliman i sl. Međutim, kažu teorija je jedno, a praksa drugo, pa se nameće pitanje, kako navedeno realizirati?
Prije svega, valja razumjeti da su državne institucije i organi vlasti na svim administrativnim nivoima u BiH bošnjački prioritet svih prioriteta. To je conditio sine qua non svih pravno-političkih procesa. Njih moramo poštovati, čak i u onim bolnim situacijama kad tim institucijama „ovladaju“ subjekti koji su bili na strani agresora i UZP-ovaca devedesetih godina rušeći iste i provodeći politiku podjele Republike Bosne i Hercegovine. Da bi takve situacije izbjegli, a bol smanjili, Bošnjaci moraju sav svoj politički kapacitet usmjeriti ka preuzimanju, a ne prepuštanju institucija vlasti. To jeste teško, jer valja s rušiteljima graditi državu, ali to je naš usud, po volji i želji međunarodne zajednice.
Kad je riječ o bošnjačkim institucijama, a tu prije svega mislim na one kulturno-akademske, vjerske, političke, medijske, privredne i druge institucije koje su umnogome zaslužne za izgradnju bošnjačkog nacionalnog identiteta i očuvanja istog do danas, posebno valja naglasiti njihovu važnost za Bošnjake kod planiranja bilo kakvog svebošnjačkog okupljanja, dijalogiziranja, razmjene mišljenja, zauzimanja stavova, izrade planova, preuzimanja amaneta, definiranja minimuma nacionalnih interesa itd. Društvena je zakonitost da dostignuti nivo razvoja ne smijemo urušavati ukoliko želimo dosegnuti još viši stepen, raditi još bolje i polučiti još kvalitetnije rezultate.
Bošnjaci, moraju biti svjesni da je naša nacionalna pozicija trn u oku mnogih, jer je ona ogromna brana pred nasrtajima agresora da Bošnjake svedu na muslimane, a Bosnu podijele. S tom činjenicom Bošnjaci bi morali svaku aktivnost poduzimati shodno svim društvenim zakonitostima, da im se isti ne bi „obili o glavu“. In concreto, Bošnjaci se trebaju i mogu okupiti, ako i samo ako to okupljanje ima smisla, barem onog značajnijeg od samopromocije, samodopadljivosti, samohvalisavosti i prividne grandioznosti. Bošnjacima treba definirano jezgro nacionalnih interesa, ali isto tako i efikasan mehanizam njihovog provođenja i nadziranja, a to se ne može postići preko noći, bez mnogo prolivenog znoja i muke.
Bošnjaci su imali i do sad mnogo sličnih pokušaja, ali su sve to bila jalova, beskrvna, nebitna i sterilna vijeća, koji bi završavali kojekakvim zaključcima koji se nikoga ozbiljnije nisu (do)ticali. Zašto? Zato što Bošnjaci ne poštuju društvene zakonitosti, a te zakonitosti traže savjetovanje, dogovaranje (šura), analiziranje, razgovaranje, sučeljavanje različitih stavova, odsustvo gordosti, grubosti, isključivosti itd. Te zakonitosti nalažu uspostavu efikasnih koordinacionih tijela i predanost tom projektu, a ne trpe samopromociju, gajenje kulta ličnosti i sebičnosti.
Cijeneći principe institucionalizacije, postepenosti, razumijevanja i svebošnjačke koordiniranosti, Bošnjaci mogu uspostaviti svojevrsni kontrolni mehanizam definiranja i zaštite nacionalnih interesa. Nažalost, gazeći principe i zakonitosti društvenih procesa, Bošnjaci i dalje pokušavaju da dosanjaju san o svebošnjačkoj platformi koja će biti jedinstvena ideja vodilja svakom Bošnjaku u institucijama vlasti, kao i u mnogim drugim institucijama, kojima prijete opasnosti od autokratije, personalizacije, komformizacije, samobitnosti, samopostojanosti i sl.
Posmatrajući s kojom i kakvom lahkoćom se plemenite i Bošnjacima nasušno potrebne ideje eksploatiraju na dnevnopolitičkom nivou, na koji se način manipulira i barata imenima Bošnjaka, bošnjačkih institucija, organizacija itd., ne mogu a da se ne otrgnem dojmu da se određeni subjekti među Bošnjacima, svjesno ili ne, javljaju i plasiraju određene ideje samo s jednim ciljem, a to je samopromocija koja vodi ka uništavanju same ideje, razaranju projekta u samom začetku, uništavanju generacijskog projekta i sprečavanju bilo kakvog klijanja plemenitih ideja. Jer i najbolje sjeme posađeno u nevakat ili na pogrešno mjesto neće proklijati, nego će biti uništeno, dok će i sjeme prosječnog kvaliteta dati itekako dobar plod ako ga posadimo u vrijeme sjetve i na adekvatno mjesto, jer to je zakonitost Svevišnjeg. Bošnjaci moraju znati da nije to nikakva posebna pamet, samo valja dočekati da se sjetve kane loši poljoprivrednici i da otpadnu truhli plodovi.
