Nacija je oličenje vrhunca političke zrelosti jednog naroda i baš zato njen nastanak nikad nije rezultat slučajnosti i puke datosti. Tako je i s revitalizacijom nacionalnog bošnjaštva kao jednog od rezultata otpora istočnom i zapadnom fašizmu, hegemonizmu i iredentizmu reafirmiranog u jeku borbe protiv velikosrpskih, velikohrvatskih agresora i unutrašnjih izdajnika. Bila je to kruna vjekovne bošnjačke borbe za vlastiti politički bitak. Jednako tako ni gušenje nacije ne ide hićom, nego po istilahu, korak po korak, gotovo neprimjetno.

Metode devalviranja Bošnjaka na etniju ili vjersku grupu pomno se analiziraju, brižljivo biraju i perfidno realiziraju. Na tom planu pazi se na najsitnije detalje od pažljivo biranih ličnosti koje Bošnjacima plasiraju kojekakve kvaziteze, usmjeravaju tok aktivnosti do selektiranja tema i njihovog aktueliziranja u pomno biranom trenutku, te kreiranja ambijenta međubošnjačkog sukoba i sl. Znači, sve, ama baš sve je planirano do najsitnijih detalja, tako precizno da zbuni bošnjački narod i dovede ga u stanje samoprijekora, gađenja i dominantno kritizerske autodestruktivne svijesti.

Za kreatore projekta denominacije i političke amputacije Bošnjaka, s ciljem njihove nacionalne anestezije i političke amnezije, najpoželjniji metod jeste metod nivelacije, koji polazi od strateški biranih i za uho „običnog čovjeka“ prijemčivih floskula i laži kao što su: svi smo isti, nacionalne stranke su nas zavadile, svi smo činili zločine, sve žrtve su jednake i sl. Za ideologe urušavanja bošnjačkog naciona nije nevažno ko su realizatori svake od navedenih aktivnosti, štaviše, za njih je najpoželjnije da su to sami Bošnjaci koji bi, tobože, „osvještavajući i propitujući vlastitu naciju“, realizovali njihovu programsku deklaraciju. Novac na tom putu ne štede, jer su u pitanju vjekovni i strateški projekti na planu podjele Bosne.

Pokušavali su susjedi tokom XX vijeka u nekoliko navrata etničkim čišćenjima, pljačkanjima, silovanjima i genocidima nad Bošnjacima „preko koljena“ podijeliti Bosnu, ali nije išlo željenim tokom. Onda su shvatili da hegemonističke snove ne mogu ostvariti silom prije nego iscrpe sva perfidna i mirnodopska sredstva, među kojima izuzetno visoko kotira metod nivelacije koji cilja samo i isključivo na slamanju kolektivnog bošnjačkog duha. Znaju susjedi da će to teško ići sve dok je tu ijedan osviješten Bošnjak, pa čak i nebošnjak koji razumije supstancijalnu i kohezivnu važnost Bošnjaka za opstanak države Bosne i Hercegovine. Zato su posljednjih godina intenzivirali svoje aktivnosti na planu denominacije bošnjačke nacije koristeći metod nivelacije u svim sferama društveno-političkog života, u svakom vremenu: prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Naravno, veliku pomoć na tom putu im pružaju i međunarodni subjekti vođeni globalnijim interesima. Evo nekoliko primjera.

Sjetimo se „tri vojnika“ koji su „marširali“ našom Domovinom, posebno u sredinama s bošnjačkom većinom (ne slučajno-sic!), plasirajući priču o pomirenju, o tri zaraćene strane, besmislu ratnih razaranja i „besmislenim“ pogibijama njihovih saboraca itd. Slušajući priču tih veterana, čovjeka zamalo da preplave emocije pa da sve zaboravi. Međutim, cilj ove nivelacije nije samo zaborav, nego izluđivanje Bošnjaka. Zamislite sad da su u Evropi nakon 1945. đacima predavanje držali vojnici Wehrmachta, Mussolinijevih gardi, Crvene armije, zajednički im poručujući da su iza njih nesretni sukobi u kojima se besmisleno ginulo? Naravno da niko razuman ovo ne može i neće prihvatiti. Dok su bojovnicima „hvo“ u džepu presude za UZP, logore, etnička čišćenja, silovanja itd., a vojnicima vojske „rs“ presude za genocid, UZP, masovne grobnice, silovanja itd., vojnici Armije RBiH mogu biti ponosni na čistoću njene odbrambene antifašističke i antiterorističke borbe. Vojnici Armije RBiH su se borili i ginuli za slobodu svakog čovjeka. Oni nisu bili zaraćenom stranom nego jedinom regularnom vojskom koja je branila državu BiH od fašista i terorista.

Pričom o tome kako smo svi činili zločine opet se želi skrenuti pažnja s ključne razdiobe zločina koji su počinjeni s ciljem realizacije velikosrpskih i velikohrvatskih projekata i ekscesnih, afektivnih i pojedinačnih zločina, u najvećem broju i presuđenih. Takvih ekscesnih zločina nije pošteđena nijedna vojska, pa ni ona pobjednička u Drugom svjetskom ratu, ali to ni u kojem slučaju ne znači da su zločini isti, da su žrtve iste. Tako se u javnom diskursu u istu ravan dovode masovne grobnice poput: Tomašice, na jednoj, i sarajevskih Kazana, na drugoj strani, čime se kreira svijest o tome da su žrtve „na svim stranama“ rezultat istih zločina. Ovu nivelaciju nipošto ne smijemo dopustiti. Bošnjaci su žrtve genocida, UZP-a, etničkog čišćenja i zločinačkih planova, čije ishodište nisu bolesni pojedinci, nego institucije iz susjedstva, koje ni dan-danas ne miruju, dok se Bošnjacima nameće stigma „huškača“ kad konstatuju da su u svakom trenutku spremni braniti svoju Domovinu. Zar to nije obaveza svakog građanina ove zemlje!? Doduše, to dezerteri ne razumiju.

Sjetimo se floskule o tri nacionalističke stranke „koje su nas zavadile, „skuhane“ s ciljem uništavanje bošnjačkog nacionalnog subjektiviteta. Deplasiranom, ali pažljivo montiranom pričom o nivelaciji političke uloge SDA, SDS i HDZ kao tri nacionalističke stranke cilj je SDS i HDZ, kao subjekte koji su planirali i realizovali terorističke aktivnosti, abolirati njihovog fašizma, terorizma, antiustavnog i antidržavnog djelovanja početkom devedesetih godina u SR BiH, uz istovremeno prokazivanje SDA. Da međunarodna zajednica ima obraza kao što nema, SDS i HDZ bi netom nakon okončanja agresije bile poslane na smetljište historije uz trajnu zabranu političkog djelovanja. Možete li zamisliti kako bi Evropa izgledala da je Hitlerova partija preživjela? Ovako živimo nivelaciju o tri nacionalističke stranke iako su SDS, od osnivanja, a HDZ, zvanično od februara 1992, pa do okončanja otvorene agresije, stranke s fašističko-nacističkom agendom koje su stajale na čelu kvazitvorevina „rs i hb“ i koje su danas, što je još zanimljivije, dobrodošli politički partneri. Koje li ludosti!

Ovo je samo nekoliko primjera, a ima ih na stotine, nivelacije koja osvaja medijski prostor i postaje dijelom prihvatljive naracije, nakon čega sigurno slijedi bošnjačka nacionalna devastacija i destrukcija BiH. Stoga, nivelaciju moramo prokazivati i proganjati, jer je gora, opasnija i fatalnija od laži.