Prema određenim statističkim mjerenjima, oslanjajući se na čuveni Pew Research ali i na neformalne lokalne izvore, Mađarsku je pratio glas da je riječ o državi s najizraženijom islamofobijom na evropskom kontinentu. Ili je barem tako bilo donedavno.

Ovakvi statistički podaci nikada se ne mogu stopostotno potvrditi, skoro uvijek su relativni, ali nesumnjivo daju određene indikacije.

Jedno dugo istraživanje Pew Researcha pokazalo je da je navodno 72 posto domicilne mađarske populacije imalo negativan odnos prema muslimanima ili prema islamu 2016. godine, u vrijeme zatvaranja mađarske granice za valove imigranata, koji su mahom dolazili iz ratne Sirije. Nešto poslije, 2019. godine, prema istim izvorima, taj se postotak spustio na 58.

Dosta toga se u međuvremenu dogodilo a, između ostalog, porasli su i neki drugi statistički brojevi: u Mađarskoj se povećalo zanimanje za islam među domaćim stanovništvom, a porastao je i broj autohtonih Mađara koji prelaze na islam, možda najviše u Budimpešti i Pečuhu.

Među njima nisu samo vjernici koji upražnjavaju duhovnu praksu nego i oni među njima koji su se aktivirali na društvenom planu, u svjetovnim poslovima, među kojima je i informacijska dawa u korist ukidanja predrasuda prema islamu kod domaćeg stanovništva.

Ovdje stoga vrijedi istaći trud jedne neobične male organizacije osnovane u Budimpešti, kao i pojedince u toj organizaciji i oko nje. Nekoliko budimpeštanskih Mađara, koji su primili islam u proteklih desetak ili petnaest godina, organiziraju edukativne ture po mađarskoj prijestonici za sve koji žele naučiti više o islamu i muslimanima, s osvrtom na historiju islama u tom dijelu Evrope.

Organizaciju su nazvali “Datolya club”; u ime su joj stavili mađarsku riječ za hurme, što zvuči dovoljno simbolično, pitomo i privlačno. I stvar je krenula. Sve im više dolazi domicilnih Mađara koji se javljaju vodičima da ih odvedu u najveći budimpeštanski mesdžid i provedu širom grada po mjestima gdje se i danas mogu vidjeti ostaci stoljeće i po dugog osmanskog prisustva u ovom gradu.

Vodiči “Datolya kluba” su nekoliko mladića i djevojaka koji ohrabruju stanovništvo da se pridruže njihovim obrazovnim turama. Zoltan Bolek, kao jedan od islamski najučenijih muslimana Budimpešte, i imam najvećeg mesdžida u glavnom gradu, sudjeluje u ovim turama dočekujući goste u improviziranoj džamiji, nudi im korisna predavanja i odgovara na njihova pitanja.

Ture nude teološke, kulturološke, historijske i sociološke preglede islamske historije kao i praktičnog življenja današnjih muslimana, posebno onih mađarskih. Osim posjete vjerskom objektu i spomenicima iz prošlosti, ponekad obiđu i neki od halal restorana u Budimpešti gdje se odvijaju i gastronomske prezentacije.

Budući da se posljednjih godina sve više Mađara javljalo za obilaske, akcije su zapažene i među stranim medijima. Tako su o njihovim turama kraće priloge snimili agencija Reuters i Turska Radio Televizija. Zato se u posljednje vrijeme “Datolya klub” predstavlja preko interneta i na engleskom jeziku ostvarujući kontakte i izvan Mađarske.

Osim nemuslimana koji bi rado učili o islamu u Mađarskoj ili općenito o islamu, vodiči i organizatori projekta “Datolya klub” sve više ohrabruju i domaće muslimane da se uvezuju s muslimanskim organizacijama u državama oko Mađarske, s posebnim osvrtom na Balkan i u sklopu toga da uče o historiji islama u Bosni i Hercegovinu. Postepeno se uvezuju s muslimanskim organizacijama i aktivnim pojedincima u Češkoj, Rumuniji, Bugarskoj, Poljskoj...


Zoltan Bolek

No, posebna draž su im balkanski muslimani, kako oni nekadašnji, tako i oni današnji, a Bosna i Hercegovina jedna im je od ciljanih destinacija. Da bi sve takve ture, susrete, obilaske, putovanja i predavanja što potpunije ostvarili, potrebna im je saradnja s kolegama ili institucijama u Bosni i Hercegovini. Toj saradnji nadaju se dok pokušavaju ostvariti različite kontakte.

Jedna od osoba među onima koje se mogu smatrati najzaslužnijima za pokretanje ovakvih inicijativa jeste Anna Lenard, turistički vodič iz Budimpešte, koja se ovakvim turama bavila i prije pokretanja “Datolya kluba”. Može se reći da je ona, skupa s još nekoliko svojih kolega, doprinijela smanjivanju onog procenta Mađara koji su imali negativan odnos prema islamu i muslimanima navedenom s početka ovog teksta.

Ove ture su sve posjećenije. Inače, Lenard je svojevremeno napravila jednu power point prezentaciju kojom je ukazala na jačinu islamofobije u istočnoj Evropi u odnosu na zapadnu. Naime, muslimanske organizacije i zajednice širom zapadnoevropskih država već dugo su prilično dobro organizirane. Medijski su prilično zapažene a i finansijski su relativno dobrostojeće. Imaju i svoje načine otpora prema negativnim predrasudama.

S druge strane, post-komunistička društva i države istočne i djelimično centralne Evrope teže se nose s različitim oblicima raširene islamofobije i nepoznavanja islama u svojim sredinama.

U toj svojoj prezentaciji Anna Lenard pokazala je kako je islamofobija, uz prateću netrpeljivost, procentualno bila veća u Slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, negoli u Britaniji, Njemačkoj ili Holandiji.

Kao i skoro sve društvene pojave, tako i ova evoluira, pa se nešto u međuvremenu promijenilo.

U jednoj od svojih izjava za Reuters, Anna Lenard rekla je kako u njenom okruženju ima odraslih ljudi koji nikada u životu nisu sreli muslimana, te su u atmosferi prezira i straha počeli osjećati odbojnost prema islamu iako o predmetu svoje mržnje znaju malo ili nimalo. “Datolya klub” dao je svoj doprinos promjeni ambijenta i načina razmišljanja.

Jedna od tematskih tura koje nude po Budimpešti ima naziv “Muslimani među nama”. Ova tura opisana je kao ona koja nudi opuštenu, u nekim detaljima čak i zabavnu šetnju kvartovima glavnog grada uz učenje i saznavanja kakva uglavnom nije moguće naći u mađarskom medijskom prostoru.

Ovaj klub ponudio je neku vrstu praktične nastave i za muslimane i za nemuslimane i to na terenu, ne samo u “učionicama”, a da bi ostvarili bolje rezultate potrebna im je saradnja iz drugih krajeva, naročito iz Bosne i Hercegovine.