Gotovo godinu dana nakon historijskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora prošle godine, turski birači ponovo idu na izbore, ovaj put za općinske izbore 31. marta.

Nakon općih izbora, trijumf predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana osigurao je nastavak dominacije Narodnog saveza, predvođenog vladajućom Partijom pravde i razvoja (AK Partija), u parlamentu. Njihova pobjeda bila je u oštroj suprotnosti s kolektivnim naporima Nation Alliance-a, koji je uključivao glavnu opozicionu Republikansku narodnu partiju (CHP) i pet drugih opozicionih frakcija. Od tada, dok je Narodna alijansa ostala ujedinjena, opozicioni savez se raspao, a glavna opoziciona CHP zamijenila je svog predsjednika Kemala Kılıçdaroğlua, koji je izgubio sve izbore otkako je preuzeo stranku, sa Özgürom Özelom.

Očekivanje raste dok biračko tijelo usmjerava svoj pogled na ključne urbane centre kao što su Istanbul, Ankara i Izmir, između ostalih gusto naseljenih provincija. Istanbul, posebno, izaziva nenadmašnu pažnju, tradiciju duboko ukorijenjenu u anale turske politike.

Razlog za važnost može se objasniti na tri nivoa.

Visoki ulozi: Anticipacija se gradi u ključnim urbanim centrima

Prvo, značaj Istanbula prevazilazi nacionalne granice, kao što je odjek evokativnom proklamacijom Napoleona Bonapartea „Da je svijet jedna država, Istanbul bi bio njen glavni grad“. Ovaj osjećaj naglašava višeslojnu privlačnost grada kao spoja gdje se istok susreće sa zapadom, utjelovljujući i historijsku veličinu i savremenu živost. Dok Ankara možda drži plašt zvanične prijestolnice, Istanbul vlada kao kulturni i komercijalni epicentar nacije. Sa populacijom od preko 15 miliona, Istanbul pulsira ekonomskom vitalnošću, podstaknutom značajnim međunarodnim i domaćim investicijama i kvalifikovanom radnom snagom. Zaista, budžet Grada Istanbula parira budžetu nekih vladinih ministarstava. Štaviše, kao bastion historijskog naslijeđa, glamur Istanbula se proteže na milione turista koji hodočaste njegovim slavnim ulicama. Demografski mozaik grada, koji se sastoji od prožimanja iz cijele nacije, služi kao mikrokosmos turskog društva, čineći tako njegov izborni puls glavnim znakom za cijelu naciju.

Drugo, ispod furnira veličine kriju se hitni izazovi koji zahtijevaju hitne akcije od strane gradske administracije. Urbana transformacija i zagušenost saobraćaja zauzimaju istaknuto mjesto među žalbama koje iznose stanovnici, zajedno sa zabrinutošću u vezi sa rastućim troškovima života. Nesigurna lokacija Istanbula na vrhu seizmičkih linija rasjeda naglašava imperativ za snažne inicijative urbane obnove kako bi se ublažio nadolazeći avet velikog zemljotresa. Štaviše, gradske magistralne saobraćajnice guše se pod teretom vozila. Prema izvještaju koji je pripremila "Dataritim Data Research Group", koju su formirali akademici, o saobraćaju u Istanbulu, koji se prati već devet godina, oni koji žive u megagradu provedu oko 3,5 godine čekajući u saobraćaju. Kritike upućene sadašnjoj administraciji, posebno gradonačelniku Ekremu Imamogluu, zbog navodnog zastoja u rješavanju ovih potreba, odjeknule su širom biračkog tijela. Ekonomska kriza nakon pandemije i ukrajinsko-ruskog rata i druga geopolitička pitanja otežali su ekonomski oporavak.

Nadalje, ekonomska cijena smrtonosnog zemljotresa 6. februara učinila je oporavak sporijim nego što se očekivalo. Eskalirajuće cijene zakupnine u gradu dodatno opterećuju džepove Istanbulaca, što predstavlja veliki izazov za centralnu vladu na čelu sa AK Partijom. Međutim, nedavne političke intervencije koje je predvodio tim za ekonomski menadžment nove vlade, na čelu sa ministrom finansija Mehmetom Šimšekom, daju tračak nade, signalizirajući obećavajući ponovni procvat podstaknut opreznim fiskalnim upravljanjem. Odnos povjerenja u obavljanju posla bio je jedan od ključnih faktora koji su predsjednik Erdoğan i vlade AK Partije uspostavile sa biračima. Jasan primjer toga bili su izbori u maju 2023. na kojima su birači ponovo izabrali Erdoğana uprkos izazovima nakon zemljotresa, nazvanog "katastrofa stoljeća".

Treće, dok se izborna arena priprema za sukob titana, utrka za gradonačelnika Istanbula preuzima ključnu ulogu u oblikovanju putanje turske politike. Takmičenje između sadašnjeg gradonačelnika Ekrema Imamoglua i kandidata AK Partije Murata Kuruma, koje se prema anketama smatra trkom od vrata do vrata, utjelovljuje sukob vizija za budućnost grada.

Opozicija je pobijedila u Istanbulu i Ankari na općinskim izborima 2019. nakon 25 godina vladavine AK Partije u dva najveća grada Turske, podižući moral na suprotnom polu, koji su izgubili sve prethodne izbore protiv AK Partije. Glavna opoziciona CHP i Nation Alliance, nazvana "stolom za šestoro", misleći na šest drugih stranaka koje su ih podržale, ušli su na opće izbore u maju 2023. godine.

Međutim, Erdoğanova pobjeda dovela je do brzog raspada opozicionog bloka, a članovi "stola za šestorku" na izbore izlaze sa svojim kandidatima za gradonačelnike umjesto da podrže Imamoglua. Osim toga, novoizabrani predsjedavajući CHP-a nije pokazao dosljednost i snažno vodstvo, što je uzrokovalo unutarstranačku neorganiziranost. Kao takvi, dok će izbori u Istanbulu biti lakmus test za CHP i opoziciju, dok za Imamoglua, ulozi prevazilaze puku opštinsku upravu, jer se njegova politička sreća isprepliće sa težnjama za liderstvom unutar CHP-a i kao potencijalnog predsjedničkog kandidata 2028. godine.

Suprotno tome, Kurumov mandat na mjestu ministra okoliša, urbanizacije i klimatskih promjena pozicionira ga kao izuzetnog kandidata sa rekordom postizanja opipljivih dostignuća, posebno u naporima za obnovu nakon katastrofe nakon zemljotresa 6. februara.

Turski birači ne vole mutne slike. Očito je to bio slučaj u rezultatima izbora u maju 2023. godine kada je opozicija imala unutarblokovske sukobe i imidž bez ikakvih problema. Opet, neorganizovana slika na opozicionom polu ne odražava jasnu sliku u glavama birača.

Za AK Partiju i Narodnu alijansu, ovo su također značajni izbori jer je Erdogan uvijek pridavao lični značaj izborima u Istanbulu. Istanbul je Erdoğanov rodni grad i gdje je izgradio svoju političku karijeru od nule do toga da postane gradonačelnik grada. Erdogan je također vrlo svjestan psiholoških efekata rezultata u Istanbulu na ukupne rezultate i psihu birača širom zemlje. Osim toga, predsjednik želi zadržati zamah izgrađen pobjedom na prošlogodišnjim izborima.

Nedavno je Erdoğan rekao da će općinski izbori 31. marta biti njegova "završnica".

"Po zakonu, ovi izbori su moji posljednji izbori", rekao je predsjednik i dodao da će pozitivni rezultati, posebno u Istanbulu, biti "prenos onoga što nam je povjereno na našu braću i sestre koji će me naslijediti". Kao takav, Erdoğan vidi izbore u Istanbulu kao kritične zbog efekata koji će imati na predsjedničke izbore 2028. godine.

U zaključku, iako će izborni rezultati imati značajne implikacije na svakodnevni život Istanbula, zaista ko će biti pobjednik imat će više utjecaja na tursku politiku. Na kraju, birači su glavni i oni će napraviti najbolji demokratski izbor za svoj grad i državu.