Jedna od najčešće ponavljanih rečenica političkih analitičara je da njemački glasač ne voli eksperimente. Hiperinflacija 1920-ih, uspon nacista i podjela na dvije Njemačke bili su traumatični događaji iz kojih je, pretpostavlja se, društvo naučilo lekciju. Bolje ne riskirati i odlučiti se za staro i poznato. Ideju je eksploatirala Angela Merkel tokom svoje 16-godišnje vlade, njena stranka, Kršćansko-demokratska unija (CDU), još je 1957. vodila kampanju sa sloganom: "Bez eksperimenata".
Čini se da je njemačka čežnja za stabilnošću nestala. Rekordan broj glasova za krajnje desnu Alternativu za Njemačku (AFD), koji premašuje 20 posto, dobar je dokaz za to. I dok stranke vladine koalicije (socijaldemokrati, zeleni i liberali) tonu u anketama, i ljevica ulazi u nepoznato polje.
Tim terenom sada dominira Sahra Wagenknecht, jedno od medijski najprijateljskijih lica postkomunista Die Linkea i koja napušta svoju stranku kako bi krajem ove godine osnovala vlastitu. "Ovo je politički eksperiment koji bi mogao uzdrmati njemački stranački sistem", kaže politolog Benjamin Höhne sa Sveučilišta u Münsteru. "U Saveznoj Republici Njemačkoj nikada nije postojala lijeva stranka koja brani striktno konzervativne pozicije u društveno-političkoj dimenziji", dodaje.
"Populista", "konzervativac", "ljevičar", "nacionalist". Sahra Wagenknecht obasuta je nizom pridjeva. Za sada je samo službeno predstavila organizaciju koja nosi njezino ime i za koju već traži donacije, ali tajming ne može biti bolji. Stranka se priprema za debi nedugo nakon dvaju regionalnih izbora, Hessena i Bavarske, gdje su tradicionalne stranke pretrpjele neuspjeh po ko zna koji put. Cilj im je izlazak na evropske izbore u junu slijedeće godine, za šta je potrebna samo jedinstvena lista.
Njena je inicijativa nova, ali Sahra Wagenknecht stara je poznanica iz njemačke politike. Imala je rukovodeće položaje u Die Linke, a kasnije je bila disidentski glas sa službenih stranačkih pozicija. Tokom pandemije postala je kontroverzna figura zbog svoje kritike vakcinisanja. Redovno je u programima televizijskih kanala a snažno je prisutna i na društvenim mrežama (njen YouTube kanal ima 666.000 pretplatnika). Iz tih medija širila je svoje poruke protiv "kulture otkaza", migracija ili zaštite okoliša. Sada, sa svojom platformom, ona želi zagovarati "zdrav razum i pravdu".
Ona krivi "nereguliranu migraciju" za pogoršanje strukturnih problema, poput nedostatka sredstava u školama ili rastućih cijena stanova. I osuđuje "slijepi i neplanirani ekološki aktivizam" određenih sektora kao uzrok bolesti njemačke industrije. Kritičari ukazuju na njene ideje o vanjskoj politici i tako je svrstavaju blizu ekstremno desnih pozicija. Wagenknecht je uvijek kritizirala sankcije protiv Moskve, sada traži da se plin i nafta uvezu iz Rusije što je prije moguće, kao što je tražio i AFD.
Sada se mnogi pitaju koliku podršku doista može dobiti i hoće li uspjeti ukrasti glasove ekstremnoj desnici. Prema istraživanju koje je objavio tabloid Bild, oko 27% ispitanika moglo bi zamisliti da glasa za stranku koju vodi Sahra Wagenknecht. Procjenjuje se da bi Wagenknecht mogla biti posebno privlačna glasačima na istoku zemlje, u saveznim državama koje su bile u sastavu komunističke Demokratske Republike Njemačke. Tu AFD ima najveću snagu i tamo se građani osjećaju najviše napuštenima od države.
Wagenknecht je rođena 16. jula 1969. u Jeni, gradu u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj. Njen otac, porijeklom Iranac, umro je dok je bila još uvijek dijete, a tugu je ublažavala čitajući Marxa, Hegela i Goethea. Magazin Der Spiegel otkriva da ona izaziva interes kod 68 posto njemačke ekstremne desnice. Podržala je Trumpa, podržava neke njegove teorije zavjere tokom koronavirusa, protivi se isporuci oružja Ukrajini, vidi Zelene kao opasnu stranku i odbacuje imigraciju, različitost, rodno samoodređenje i klimatske promjene. I kaže da na svom komunizmu insistira iz tvrdoglavosti.
