SDP je sudjelovao u izdaji probosanskog bloka u Srebrenici, u malverzacijama oko kupovine i prodaje glasova, a sigurno je da je SDP-ov igrač za Srebrenicu Bego Bektić sa svojim kapacitetima igrao za genocidnog igrača Grujičića. Ovo je više od skandala, ovo je doslovno trgovina s najvećom bošnjačkom ranom – genocidom. I to su uradili isti oni koji su jahali na izjavi Bakira Izetbegovića da je općina Centar važnija od 10 drugih općina. Tada su isticali da je Izetbegoviću općina Centar važnija od Srebrenice.

Tek sada, kada je jasno da su doslovno spremni prodati Srebrenicu, trgovati s genocidom, vide se razmjere medijskih spinova iz tabora “Četvorke”. S obzirom na to da neprestano ističu zajedništvo, istu energiju, iste ideje, iste snove, prodaja Srebrenice u najdoslovnijem smislu tiče se i Naroda i pravde, Naše stranke pa i NBL-a.

U tom slijedu, u Varešu je SBB koštao Bošnjake načelničke pozicije, a Fahrudin Radončić je uz pomoć SDP jurišnika na nabačenu Dodikovu loptu konstruirao neki navodni dogovor Čovića i Izetbegovića o trećem entitetu. NiP je autonomašku subverziju pritom odradio u Velikoj Kladuši i Novom Travniku i neuspjelo pokušao u Višegradu i Jajcu.

Zanimljivo jeste da su 15. novembra pristaše “Četvorke” slavile pobjedu u Sarajevu i Banjoj Luci, da su isticali pobjedu Draška Stanivukovića kao zajedničku pobjedu neke nove Bosne, s ciljem da izjednače neusporedivo – poziciju Dodika i Izetbegovića. Na kraju je ispalo da Draško nije multikulturalac i Bosanac koji voli sve što voli “Četvorka” nego je Srbin i pravoslavac koji negira genocid, kojem su SPC i RS duhovni i svjetonazorski okvir, koji neće dozvoliti gay pride u Banjoj Luci, kojem su Beograd i Vučić politički mentori.

Ovo je vrlo važno jer se sada više nego ikad razotkriva da “Četvorka” multietnični princip provodi i može provesti isključivo na teritorijama gdje su Bošnjaci većina. Pritom je, ne hvaleći mu vjere, Draško Stanivuković transparentan u svojim stavovima, za razliku od notornog SDP-ovog igrača iz Banje Luke Vojina Mijatovića, koji nakazano zagovara bosanstvo, a također negira genocid. Neko je pritom iznio da je “Draško obrijani četnik”.

O, kako se samo varaju!

On je što je uvijek bio, i to se temelji na njegovom odgoju, što je jasno izrekao poslije 15. novembra.

Dok izdaju Srebrenicu, ista kvislinška osovina s pipcima u pravosuđu BiH montira optužnice protiv šefa obavještajne službe Osmana Mehmedagića i ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića. Dakle, dok optužuju Bakira Izetbegovića da se s Čovićem dogovora oko trećeg entiteta, oni uz pomoć srpsko-hrvatske hobotnice u pravosuđu ruše državu.

Treba biti oprezan s ocjenama i krupnim riječima, ali situacija dobiva definitivne obrise puzajućeg državnog udara usmjerenog na SDA kao na jedinu snagu koja ima kapacitet da čuva državni integritet BiH. Pritom je situacija unutar bošnjačkog korpusa više od političke krize, ovo je prije svega kriza savjesti, duševna kriza, društveno-moralna kriza.

Jer, kako drugačije objasniti situaciju u kojoj se država ruši, a dio Bošnjaka koji su je odbranili stoji postrance i navija, a jedan dio u rušenju i sudjeluje.

Što se tiče federalne strane i najveće bošnjačke rak-rane koja se nalazi na relaciji Mostar – Stolac, stvari su također vrlo, vrlo napete, a razmjere moguće sabotaže već se sada ocrtavaju. Naravno, još uvijek ima vremena za kontramjere. U Mostaru je SDA lider i motor probosanskog bloka, a nasuprot sebe ima udružen hrvatski blok na čelu s HDZ-om.

Bilo bi stravično kada bi Bh. blok (SDP, Naša stranka i Narod i pravda) u Mostaru sudjelovao u nečemu što bi ličilo na srebrenički scenarij. Za sada primjećujemo da je Bh. blok agresivniji i motiviraniji da uništi sve što ima veze sa SDA i od samog HDZ-a. Štaviše, šire okružje HDZ-a pozdravlja pojavu Dine Konakovića na političkoj sceni.

Također, za Mostar je vrlo opasna i situacija unutar Koalicije za Mostar ako bi se dozvolile unutarnje sabotaže od, primjerice, SBB-a ili ako bi se unutarstranačka trvenja u Sarajevu prelila na mostarsku situaciju. Ili već jesu? Ne treba zaboraviti da je Denis Zvizdić koordinator za Mostar ispred SDA. Stječe se dojam da je nekim strujama u SDA interes slabiji rezultat vlastite stranke, koji se potom medijski napuhuje.

Za nadati se da u slučaju Mostara neki neće trgovati nacionalnim interesima radi onih vlastitih. Dinamika medijskih spinova ipak upućuje da bi Mostar mogao biti završni čin u kojem bi se mogući poraz Koalicije za Mostar prišio direktno Bakiru Izetbegoviću, a zatim bi se krenulo na “delistiranje” SDA iz političkog života.

Ipak, neki su se možda preračunali, prerano istrčali na teren, prerano zakukurikali. Klicanje sarajevske raje 15. novembra ih je zavaralo. To bi ih moglo koštati “destilacije” iz političkog života.

Kako stvari stoje, ipak, još uvijek imaju šanse da se povrate u okvire razuma.