Dok polahko jenjava interes svjetske javnosti za Gazu, a Izrael dobiva sve više prostora za svoju agresiju, i nakon produženog primirja, dalje od očiju javnosti, s obzirom na od većeg broja visokih izraelskih dužnosnika najavljen genocid, nije li vrijeme postaviti pitanje hoće li njegovi čelnici odgovarati za ratne i zločine genocida. Dakle, ne trebaju li jer je to jasno, nego hoće li. Britanski Guardian je dao pregled međunarodnih zakonskih okvira koji se odnose na ratove i oružane sukobe. Međunarodni humanitarni zakoni, ili jus in bello, navode dozvoljene metode i sredstva ratovanja. Među njima su i Ženevska konvencija iz 1949, kao i protokoli iz 1977. godine. Ključno pravilo međunarodnog humanitarnog zakona, koje se primjenjuje na sve sudionike, a ne samo države, jeste da se civile ne smije namjerno napadati. Uz to, pravilo nalaže da napad ne smije biti proveden ako se očekuje da će on “izazvati nenamjeran gubitak života civila, ozljede civila, štetu civilnim objektima ili kombinaciju gore navedenih stavki” koja bi bila pretjerana u odnosu na ispunjavanje očekivanih vojnih ciljeva. Postoje i mnoge druge stavke kojima se zabranjuje uzimanje talaca, pretjerano uništenje i zauzimanje imovine i napadi na bolnice. Jedna odredba nalaže kako civili moraju imati pristup humanitarnoj pomoći. Međunarodni zakon ius ad bellum također se tretira uvjete pod kojima zemlje mogu krenuti u rat ili upotrijebiti oružanu silu. Samoodbrana, na koju se poziva Izrael, jedno je od opravdanja za rat, a član 51. Povelje Ujedinjenih nacija to pravo garantira “ako dođe do oružanog napada”. Ipak, provedba prava na samoodbranu podložna je međunarodnom humanitarnom pravu. Drugim riječima, legalna samoodbrana ne dopušta državi korištenje neograničenih sredstava, a podložna je i principu jus in bello kako bi se minimizirala patnja u oružanim sukobima. 

Međunarodni kazneni zakon i sud 

Postoji i međunarodni kazneni zakon, koji spada pod jurisdikciju međunarodnog kaznenog suda, kao i nacionalnih sudova. Međunarodni kazneni sud ima jurisdikciju nad pojedincima optuženima za ratne zločine, zločine protiv čovječanstva i genocid kao i, do određene mjere, zločine agresije, odnosno pokretanje ilegalnog rata. Međunarodni kazneni sud ratne zločine opisuje kao “gruba kršenja Ženevske konvencije”, kao i “druga ozbiljna kršenja zakona i običaja primjenjivih u međunarodnom oružanom sukobu”. Ovo uključuje i kršenja međunarodnog humanitarnog zakona, kao i nekih ranije navedenih odredbi. Zločini protiv čovječanstva uključuju ubijanje, istrebljenje i deportaciju populacije “počinjene u sklopu šireg ili sistemskog napada protiv bilo koje civilne populacije, sa saznanjem o napadu”. Ratni zločini i zločini protiv čovječanstva najvjerovatniji su dio istrage i optužbi koje će uslijediti u kontekstu trenutnog sukoba, smatra Guardian. Obje strane suočavaju se s optužbama za genocid, iako je to teži zločin za tužilaštvo. Ovaj zločin zabranjuje “činove čija je namjera uništiti, djelomično ili u potpunosti, nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu”. Za razliku od ratnih zločina, zločini protiv čovječanstva i genocid ne moraju biti povezani s nekim oružanim sukobom. Ovdje je namjera ključna, nju treba dokazati, što se iz iskustva genocida nad Bošnjacima bolno demonstriralo. Genocid je dokazan samo u Srebrenici jer se iz dostupnih dokaza nije moglo bez osnovane sumnje presuditi postojanje genocidne namjere srpskog vodstva u Bosni i Hercegovini u drugim gradovima i općinama. U slučaju izraelskih vlastodržaca i vojnika, to je van svake sumnje. 

  

Izrael nije član Međunarodnog kaznenog suda, dok se Palestina pridružila 2015. godine. Zločini počinjeni na teritoriji Palestine (od državljana bilo koje zemlje, ne samo Palestinaca) i od palestinskih državljana (na ili izvan teritorije Palestine) mogli bi spadati pod jurisdikciju Međunarodnog kaznenog suda. Tužilac Međunarodnog kaznenog suda (ICC) zaprimio je zajednički zahtjev pet zemalja da istraži situaciju na palestinskim teritorijama, a istoga dana primio je i obitelji izraelskih žrtava koje su takav zahtjev podnijele dvije sedmice prije. Zahtjev su uputili Južnoafrička Republika, Bangladeš, Bolivija, Komori i Džibuti, rekao je tužilac Karim Khan, navodi se u saopćenju ICC-a. Južnoafrička Republika rekla je da je zahtjev upućen “kako bi se osiguralo da ICC hitno obrati pažnju na tešku situaciju u Palestini”, javio je Reuters. ICC je 2021. otvorio istragu o navodnim ratnim zločinima na palestinskim područjima koje su počinile izraelske snage, Hamas i druge palestinske oružane formacije. Pošto je istraga u toku, zajednički zahtjev imat će ograničen učinak u praksi. Tužilac Khan je prošli mjesec rekao da njegov ured ima jurisdikciju i nad Hamasovim napadom na Izrael 7. oktobra i svim zločinima počinjenima u izraelskom “odgovoru”, što uključuje bombaške napade u pojasu Gaze, prenijela je AFP, iako je Izrael nije članica ICC-a. 

U Izraelu je ubijeno 1.200 ljudi od 7. oktobra, navodno, uglavnom civila, u napadu koji je izveo Hamas, a više od 240 ljudi uzeto je za taoce. Izrael je na napad odgovorio masovnom ofanzivom odmazde u kojoj je ubijeno dosad 20.000 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi. Inače, broj izraelskih žrtava dojavili su izraelski zvanični izvori, pa je upitno vjerodostojan, posebno nakon što su ga u petoj sedmici genocida nad Palestincima odjednom smanjili s 1.400 na 1.200, a sve veći broj izvora i snimaka na društvenim mrežama potvrđuje da je veliki broj Izraelaca u napadu Hamasa poginuo u neselektivnom gađanju izraelske vojske. Ured tužioca saopćio je da je “prikupio znatnu količinu informacija i dokaza” o zločinima na palestinskoj teritoriji, kao i onih koje su počinili Palestinci. Svako može podnijeti tužbu pri ICC-u i zatražiti istragu, no sud sa sjedištem u Den Haagu nije obavezan prihvatiti je. ICC može istraživati ​​državljane država nečlanica u određenim okolnostima, primjerice kad se sumnja da su zločini počinjeni na teritorijama država članica. Pravni stručnjaci rekli su za AFP da bi obje strane mogle biti optužene za ratne zločine. No, francuski pravnik Gilles Devers smatra da Hamasu ne može biti suđeno na ICC-u jer je navodni zločin počinjen na izraelskoj teritoriji, pa spada pod tamošnju jurisdikciju jer Izrael nije član ICC, ne priznaje ga, čak mu se i izruguje, te ga proglašava, pogodit ćete, antisemitskim. Sud je osnovan 2002. za procesuiranje najtežih zločina u svijetu.  

Ako može Rusiji… 

Od 7. oktobra i napada Hamasa na Izrael traju neselektivni izraelski napadi na stambene objekte, bolnice, UN škole. Mete za masovnu odmazdu se, prema fotografijama i snimcima s lica mjesta, ne biraju. Isto tako, Palestincima je uskraćena struja, voda, hrana i medicinska pomoć. Prisilno su raseljeni sa sjevera Gaze na jug, gdje su ponovo izloženi razornim izraelskim napadima. Vrše se deportacije, čak i pacijenata i liječnika iz okupiranih (!) bolnica. Izrael provodi sve što humanitarno pravo i međunarodni zakoni zabranjuju i navode kao “ratne zločine”, “zločine protiv čovječanstva” i “kršenja pravila ratovanja”. 

Protiv Rusije za slične postupke u Ukrajini u samo četiri dana od početka agresije pokrenuta je istraga Međunarodnog krivičnog suda o ratnim zločinima te je izdan nalog za hapšenje između ostalih i Vladimira Putina. Sve to uz brzo uvođenje sankcija, osude svijeta koji sebe naziva pravednim i demokratskim. Izraelski brutalan i nerazmjeran odgovor na akciju Hamasa, ubistvo više od 1.200 Izraelaca i odvođenje talaca u Gazi, protječe već sedmu sedmicu uz “čvrstu podršku” demokratskog Zapada, koji zatvara oči pred scenama užasa i ne dozvoljava prekid vatre kako bi gladno i žedno stanovništvo Gaze, lišeno liječničkih usluga, dobilo ono što mu je neophodno za preživljavanje. 

“Postoje jake indikacije da je izraelska vojska namjerno usmjerila napade protiv civila, uključujući medicinare i civilne objekte poput stambenih zgrada, te ratni zločin pokretanja napada znajući da će izazvati pretjeranu ili nerazmjernu štetu civilima”, rekao je Al Jazeeri Adil Haque, profesor prava na Univerzitetu Rutgers iz SAD-a. “Ovisno o trajanju izraelske opsade i učincima na civile, može se govoriti i o ratnom zločinu izgladnjivanja”, dodao je. Mnogi zagovornici ljudskih prava i organizacije, poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, tvrde da Izrael već decenijama nekažnjivo provodi represiju nad Palestincima uprkos humanitarnom pravu i međunarodnim zakonima. Neki spominju i politiku “aparthejda”. Razlog nekažnjavanja je jednostavan – Zapad ga, uz retoričke osude i pozive na promjenu ponašanja, lišava te vrste krivične odgovornosti. 

Dakle, nesporna je volja (iako ne još i vlada zemalja svijeta) da se izraelski vrh optuži za ratne i zločin genocida, ali pitanje je šta ICC može učiniti? Izrael je potpisao Rimski statut o osnivanju Suda 2000. godine, ali ga nikada nije ratificirao, pa se ne smatra njegovom članicom, na šta se i poziva odgovarajući na kritike. Osim što nije ratificirao Rimski statut, Izrael se poziva i na činjenicu da Palestina, iako članica ICC-a od 2015. godine, “nije suverena država”. 5. februara 2021. ICC je odlučio, većinom glasova svog Predraspravnog vijeća, da Sud ima teritorijalnu jurisdikciju na teritorijama Palestine koje je Izrael okupirao od 1967. godine, kao i u pojasu Gaze. Prema toj odluci, tužilac ICC-a ima obavezu istražiti sve navodne zločine počinjene “u određenoj situaciji, bez obzira na to koja je strana u konfliktu u pitanju”. 

Opravdana bojazan 

No, ICC u ovom slučaju, kako se navodi u njegovim zvaničnim dokumentima, može istražiti samo pojedince, i to samo “pod određenim okolnostima”, a ne države, jer države koje nisu potpisnice Rimskog statuta, kao što je Izrael, nemaju obaveze prema ICC-u. Kako stvari stoje, s obzirom na Statut suda i zapadnu podršku Izraelu, malo je vjerovatno da će se doći do promjene. Ako uzmemo u obzir izjave sa Zapada o “terorizmu Hamasa” i “pravu Izraela na samooodbranu”, dovođenje u pitanje broja palestinskih žrtava, zagrljaje zapadnih lidera s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, američko naoružavanje Izraela, kako od Zapada očekivati da se založi za pravdu za hiljade pobijenih Palestinaca, naročito kada se zna da je SAD do sada čak 34 puta ulagao veto na rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojima se kritizira Izrael? Pitanje je kako će se ponijeti globalni jug i zemlje koje ne podržavaju izraelsku agresiju  i koliko njihov pritisak može biti efikasan. Srinivas Burra, asistent na studiju prava Južnoazijskog univerziteta u Delhiju, rekao je Al Jazeeri da “moćne zapadne zemlje koje finansiraju veliki broj ICC-ovih procesa, mogle bi iskoristiti utjecaj kako bi izvršile pritisak da se ne provodi istraga protiv Izraela”. “Zapadni politički interesi mogu igrati ulogu u procesuiranju ICC-a, što je bilo evidentno u kontekstu Afganistana”, zaključio je. 

Tahseen Elayyan iz nezavisne palestinske organizacije za ljudska prava Al-Haq iz Ramallaha za Al Jazeeru je izjavio da postoje čvrsti dokazi, dovoljni da se izraelsko vodstvo osudi za ratne zločine. “Na temelju našeg praćenja situacije u pojasu Gaze kao organizacije za ljudska prava, ozbiljne međunarodne zločine, uključujući rat, zločine protiv čovječanstva i vjerovatno genocid, trenutno čine izraelske okupacijske snage u pojasu Gaze. Ovi zločini podložni su procesuiranju pred Međunarodnim krivičnim sudom. Krivična djela uključuju uništavanje privatne imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, prisilno premještanje civilnog stanovništva, ciljano uništavanje civilnih objekata kao što su bolnice, džamije, crkve i škole. Takva se djela mogu odnositi na namjeru počinjenja genocida”, rekao je Elayyan. Na pitanje šta bi trebao činiti ICC, Elayyan kaže da bi morao jasno djelovati. Ipak, kako tvrdi, “politika dvostrukih standarda” razlog je što je konkretnija reakcija Suda malo vjerovatna.  

S tim u vezi, pitanje je ko će se založiti za suđenje za ratne zločine nad Palestincima. Postoji vidljiva politička dimenzija koja, sudeći po prošlosti i jasnim kršenjima zakona, ide naruku Izraelu. Izrael ne sarađuje s ICC-om, dok zemlje članice Suda, u kojem su i najmoćnije zapadne sile, one koje sada podržavaju akciju u Gazi, trebaju odobriti sredstva za nove istrage. Osim toga, postoje i mnoge zemlje koje smatraju da je do rješenja o ratu jednostavnije doći bez uplitanja ICC-a, što epilog bilo kakve moguće istrage čini neizvjesnim, a da se niti ne spominju moguća hapšenja ili sudski procesi. Američki pravnik William Banks, s Univerziteta Syracuse, vrlo vjerovatno održava konačan stav SAD i većine tzv. zapadnih zemalja. “Sud ne bi imao ovlaštenja krivično goniti bilo koga od njih (Izraelce i Palestince) ”, rekao je Banks u izjavi za Al Jazeeru. 

Dakle, mogli bismo zaključiti da postoji opravdana bojazan da će moćne zapadne zemlje izvršiti pritisak na ICC da ne pokrene sudski postupak protiv izraelskih ratnih zločinaca. Ukoliko se to dogodi, osim konačnog moralnog sunovrata zapadnih zemalja, slijedi i gubitak njihovog utjecaja na ostatak svijeta, što će samo ubrzati promjenu međunarodnih odnosa u smjeru u kojem Zapad nikako ne želi. No, za to može kriviti samo sebe i svoj moralni bankrot.  

Na Zapadu (ipak) nešto novo  

Međutim, francuski advokat, koji zastupa palestinske žrtve u ICC-u, pokrenuo je peticiju pet stotina advokata iz cijelog svijeta protiv ratnih zločina i genocida koje je Izrael počinio u Gazi  kako bi izraelski napadi na pojas Gaze i zločin genocida bili uvršteni u okvir postojeće istrage pred ICC-om. On kaže da se ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i zločin genocida posebno tretiraju u ICC-u i da postoji oko 80 pravnih fusnota u peticiji koju su podnijeli u vezi s izraelskim zločinom genocida u Gazi. Prema sudskoj praksi, kada se isključe voda i struja, kada je količina hrane ograničena i dolazi do gladi, kada nema pristupa zdravstvenoj zaštiti, kada se napadaju bolnice, kada se bombardiraju kuće civila i kada su ljudi prisiljeni da migriraju, tada nastupa zločin genocida – naglasio je Devers. Istakao je da imaju dosta dokaza, uključujući dokumentaciju koju su iznijeli mediji i svjedočenja koja su dobili iz regije, kao i  iznenađujuću činjenicu da se počinilac zločina u pojasu Gaze uopće nije krio, dakle da je genocid najavio i svakim ga danom potvrđuje izjavama, naredbama, pozivima. I on je kritizirao dvostruke standarde Zapada, u odnosu na rusku agresiju na Ukrajinu.  

Devers je istakao da je neosporno da Izrael čini ratni zločin u Gazi, te da se hemijsko oružje koristi za spaljivanje i ranjavanje civila. Izraelska upotreba ovog oružja ne može se smatrati izoliranim incidentom jer je cilj stalno pozivati ​​Palestince da napuste Gazu i gađati sve ljude, uključujući i bebe, te ih protjerati s tog područja. Naglasio je da ICC nije “idealno” pravosudno tijelo, ali je jedino međunarodno pravosudno tijelo za palestinski narod čija su prava povrijeđena. ICC je jedino međunarodno pravosudno tijelo koje Palestinu tretira državom, jedino mjesto na svijetu gdje se Palestinac smatra jednakim drugima – naveo je Devers. Napomenuo je da će isključenja struje, vode i hrane Palestincima također biti razmatrana na sudu kao kriteriji za postojanje zločina. Kako je pojasnio, činjenica da većinu ubijenih u Gazi čine civili, pokušaji da se Palestinci prikažu kao “neljudi”, diskursi destrukcije i analogija nove Nakbe predstavljaju materijalne elemente koji pokazuju da je Izrael počinio zločin genocida. Devers je istakao da su, kako je kazao, formirali “armiju” advokata koji su vidjeli da je palestinski narod “beznadežan” i da će zbog toga stati u odbranu Palestine. Naš posao je da branimo prava – kazao je i dodao da se stotine advokata pridružilo ovoj grupi u samo jednom danu. Vode se činjenicom da se radi o genocidu nad Palestincima, a pridružili su im se sindikati pravnika i advokati iz više od 20 država, uključujući Njemačku, Britaniju, Francusku, Maroko, Tursku, Tunis, Brazil, Kanadu, Čile, Meksiko, Katar, Jordan, Egipat, Japan i Pakistan. Poručio je izraelskom režimu i njegovim podržavateljima da će se s njime obračunati na ICC-u, a da će zemlje koje ga u genocidnoj agresiji podržavaju također platiti visoku cijenu “zbog izdaje teorija o ljudskim pravima kasapinu izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji svoju teoriju zasniva samo na klevetama i poricanju palestinskog naroda”.  

No, nije niti Zapad više monolitan. Irska i Španija otvoreno su napale cionističku državu, tražeći ne samo trajan prekid vatre, što se sve više čini bliskim i SAD-u, već i konačno rješenje sveobuhvatnim mirovnim sporazumom, na bazi koncepta dviju država. Nastavi li izraelski režim agresiju, doista sebi kopa grob, bez obzira na niz jevrejskih ili jevrejskoj državi naklonjenih visokih evropskih, američkih ili međunarodnih funkcionera. Ali ne kopa režim grob samo sebi već i državi kojom vlada i čini nepopravljivu štetu Jevrejima svijeta. Gorka pilula koju će Američka vlada morati, na koncu, progutati jeste odlazaka Netanyahua i njegove zločinačke bande ministara, generala, ali i opozicijskih lidera, ne samo s čela Vlade i vojske, već i pred Međunarodni sud zbog ratnih i zločina genocida i o(p)stanak Hamasa u Palestini kao jednog od političkih aktera u budućoj slobodnoj i nezavisnoj državi. Odnosno, mir i trajna sigurnost svih je moguća samo bez cionizma i njegovih derivata i s Hamasom kao jednom od političkih organizacija Palestine.