Jedne vruće augostovske noći 1973. Clive Campbell, poznat kao DJ Kool Herc, i njegova sestra Cindy priredili su back-to-school jam u rekreacijskoj sobi svoje stambene zgrade na adresi 1520 Sedgwick Avenue u Zapadnom Bronxu u New Yorku. Ulaz je koštao 25 centi “za dame” i 50 centi “za momke”. Zabava nije bila posebna po svojoj veličini – soba za rekreaciju mogla je primiti samo nekoliko stotina ljudi. Njeno mjesto i lokacija nisu bili posebno glamurozni. Ipak, to je sve označilo prekretnicu, iskru koja će zapaliti međunarodni pokret koji je tu i danas.

Legenda je jednostavna, ali faktori koji su doveli do stvaranja hip-hop kulture bili su spoj društvenih, muzičkih i političkih utjecaja jednako raznolikih i složenih poput samog zvuka.

U svojoj nagrađivanoj knjizi iz 2005. godine “Can't Stop Won't Stop: A History of the Hip-Hop Generation” novinar i akademik Jeff Chang gleda na hip-hop kao na nus-produkt politike “urbane obnove” koju je provodio njujorški urbanista Robert Moses i “benignog zanemarivanja” administracije američkog predsjednika Richarda Nixona. Izgradnja autoceste Cross Bronx u New Yorku sravnila je sa zemljom mnoga gradska etnička naselja, uništila domove i radna mjesta te raselila siromašne crnačke i latinoameričke zajednice u prave pustoši poput istočnog Brooklyna i južnog Bronxa, dok su vlasti zažmirile na one koji su pogođeni.

“Hip-hop nije započeo kao politički pokret. Nije bilo nikakvog manifesta. Djeca koja su to započela jednostavno su pokušavala pronaći način da im prođe vrijeme, pokušavala su se zabaviti. Ali odrasli su pod tom politikom napuštanja, zanemarivanja, i zbog toga su njihove zabave ipak sadržavale i taj buntovnički naboj, koji naprosto mora postojati da bi se desila i masovna kulturna obnova”, kazao je Chang za BBC Culture.

Raskinuti s prošlošću

Nakon jenjavanja ratova bandi i FBI-jevog suzbijanja aktivnosti radikalnih crnačkih grupa u kasnim 1960-im, pojava hip-hopa u ranim 1970-im predstavljala je duboku promjenu. Umjesto izravnog političkog djelovanja, nova se generacija izražavala kroz DJ-ing, MC-ing, b-boying/b-girling (breakdance) i grafite, četiri osnovna elementa hip-hopa. Umjetnik Fab 5 Freddy rođen u Brooklynu, koji je zaslužan za premošćivanje jaza između svijeta muzike i vizuelne umjetnosti New Yorka, ustvrdio je da je ta interaktivnost četiri elementa dokazala da hip-hop nadilazi čisto muzički ili umjetnički pokret – to je bila cjelokupna kultura.

Marcyliena Morgan, profesorica društvenih nauka i osnivačica hip-hop arhiva na Univerzitetu Harvard, ističe važnost slavljenja pozitivnih narativa koje stvara hip-hop generacija.

“Hiphoperi su doslovno mapirali u svijest svijeta mjesto i identitet za sebe kao začetnika uzbudljive nove umjetničke forme. Stvorili su vrijednost od rasa i mjesta za koja se činilo da nude samo pustoš”, kaže ona za BBC Culture.

Pronalaženje breaka

Kool Herc, uz Afrika Bambaataa i Grandmaster Flasha, poznat je kao jedan od tri kralja ranog hip-hopa. Međutim, Hercova priča, insistira Chang, ona je od koje je sve počelo: “Bez DJ-a Kool Herca, sada ne bismo pričali o hip-hopu”, kaže on.

Clive Campbell rođen je na Jamajci 1955. godine, a preselio se u New York 1967. i pokupio nadimak Hercules (skraćeno u Herc) zbog svog impresivnog stasa. Njegov otac Keith imao je raznoliku kolekciju ploča i kao tonac lokalnog benda – što je važno za Hercovu i DJ karijeru – pristup audio opremi. Herc je počeo puštati ploče na kućnim zabavama, gdje je napravio neke važne tehničke inovacije. Pronašao je način da svoju postavu učini najglasnijom, a koristio je i dva gramofona i miksetu za prebacivanje između ploča. Herc je sa sobom u Bronx donio jamajčansku kulturu – naglašen bas i dub zvuk te običaj nazdravljanja ili razgovora uz ploče. Što je još važnije, Herc je primijetio da su b-boysi i b-girls poludjeli zbog instrumentalnih pauza na pločama, te je počeo tražiti pjesme – i stanke – kako bi zadovoljio plesače. Njegova najpoznatija muzička otkrića, “Bongo Rock” i “Apache” od grupe The Incredible Bongo Band, bila su čisto instrumentalna: ritmovi bonga i conge natjerali su publiku da duže pleše. Bilo je to jednostavno zapažanje, ali stvaranje breakbeata bila je jedna od ključnih inovacija u savremenoj plesnoj muzici.

Popularnost njegovih block partyja bila je tolika da do kraja 1973. godine Herc više nije mogao DJ-irati u malim prostorima poput rekreacijske sobe na Sedgwick Avenueu. Preselio se u veće klubove i Cedar Park u Bronxu, te je nekoliko godina – sa svojom ekipom Herculoids – bio glavni lik muzičke scene tog područja. Ali do 1977. njegova popularnost je oslabila i drugi konkurentski njujorški DJ-evi, posebno Afrika Bambaataa i Grandmaster Flash iz Južnog Bronxa, iskoristili su svoju šansu. Godine 2007. Kool Herc je bio uključen u kampanju zaustavljanja prodaje bloka Sedgwick Avenue 1520 lokalnoj građevinskoj firmi. Rekreacijsku sobu službeno je priznao NYC Housing Preservation kao “rodno mjesto hip-hopa”, a ove godine DJ Kool Herc primljen je i u Rock & Roll Hall of Fame.

Mitovi o nastanku

Priča o nastanku hip-hopa legenda je podjednako obavijena velom tajne kao i ona o punku i nastupu Sex Pistolsa u Lesser Free Trade Hallu u Manchesteru tri godine kasnije. Taj je nastup postao legendaran kao događaj koji je označio rođenje post-punka, indiea i cijele manchesterske scene. Hiljade ljudi su od tada tvrdile da su bile tamo iako je stvarni broj prisutnih bolje procijeniti na između 40 i 100.

Šta ove priče čini tako važnima?

“Svaka kultura treba mit o stvaranju”, kaže Chang. “Ove nam priče govore o vrijednostima koje želimo prenijeti. Mislim da priča o Hercovoj i Cindyjnoj zabavi, na način koji možda i ne shvatamo, govori o potrebi za radošću usred nemira, snazi ​​kreativnosti protiv uništenja,o tome da će mladi uvijek pronaći način da se izraze.”

Prisjećanje i očuvanje naslijeđa 1520 Sedgwick Avenuea, DJ Kool Herca i noći 11. augusta 1973. načini su da se ove pozitivne vrijednosti održe živima.

“Bronx je ostvario prava na historiju DJ-inga stalnim ponavljanjem prvog puta kada je DJ Kool Herc spojio svoja dva gramofona na miksetu i kada je počeo miksati ploče”, kaže Morgan, tvrdeći da su pioniri hip-hopa transformirali “zemlju geta u zemlju mita i budućnosti”.

Jeff Chang se slaže. Za njega je osvrt na rane dane hip-hopa također način gledanja prema naprijed.

“Nisam čistunac ni nostalgičar, ali ja vjerujem u vrijednosti koje su održavale hip-hop od samog početka: inkluzija, prepoznavanje, kreativnost i transformacija. Na kraju, hip-hop je o tinejdžerima, o mladima. I sve dok oni preuzimaju te vrijednosti, hip-hop neće umrijeti.”