HFZ. ZAJIM EF. KRUŠKO ZA STAV: Dok mi ukrašavamo kalup tijela, duša cvili – lijek je okretanje Allahu

U subotu, 14. oktobra, u Sarač Ismailovoj džamiji u Sarajevu proučena je hafiska dova Zajimu ef. Kruški, inače imamu ove džamije koja je sagrađena prije 1515. godine, čime spada u red najstarijih džamija ne samo u Bosni i Hercegovini već i u širem regionu. Hifz je polagao u periodu od 3. septembra do 18. septembra 2023. godine pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, koju su činili hafizi Ismet Spahić, Omer Zulić, Mensud Đulović, Elmir Mašić i Nedžad Ćeman, dok je mentor koji je Zajima ef. Krušku vodio na ovom časnom putu bio muhafiz Alija Rahman, inače imam sarajevske džamije Kralj Fahd.

Zajim ef. Kruško završio je Medresu „Osman ef. Redžović” u Visokom, diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu – teološki smjer, da bi magistrirao na istom fakultetu iz oblasti hadisa. Trenutno je na doktorskom studiju. Autor je knjige „Hadži Mujaga Merhemić: mesnevihan i dobrotvor“, koja je proširena verzija njegovog magistarskog rada. Urednik je osam brojeva zbornika radova s naučnih skupova u organizaciji Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u BiH, učestvovao je na više naučnih skupova ili simpozija, okušao se kao recenzent te urednik naučnih knjiga. Kruna njegovih aktivnosti kao urednika bit će tefsir „Ruhu-l-bejan“, koji će biti najobimnije prevedeno djelo na našem jeziku pored Gazalijevog „Ihajaa“, jer će biti štampan u više od 15 tomova, a trećina, tj. prvih pet tomova već su u finalnoj fazi pred izlazak iz štampe.

Kako je hfz. Zajim ef. Kruško ispričao za Stav, njegovi roditelji Mirsad i Suvada te šejh Halil Hulusi Brzina bili su najzaslužnije osobe da se uopće upusti u proces učenja Časne Knjige napamet. Kako nam je rekao, životni san njegove rahmetli majke bio je da neko od njenih evlada postane hafiz, što je upravo Zajim, uz Božiju pomoć, i uspio. Iako je imao na umu riječi njegove majke koje je izustila neposredno prije nego što će preseliti na bolji svijet, na početak učenja hifza podsjetio ga je šejh Hulusi, koji ga je jednog dana pozvao i rekao mu da je sanjao kako ovaj sarajevski imam treba početi s učenjem Kur'ana.

STAV: Hafizi su, najjednostavnije kazano, čuvari Božije riječi. Dakle, njihova vjerska uloga itekako je jasna. Međutim, koja bi njihova uloga bila ako bismo govorili o široj društvenoj angažiranosti? Kako hafizi mogu doprinijeti društvu u cjelini?

KRUŠKO: Poslanik, a. s., rekao je: „Najjčasniji ljudi iz mog ummeta su hafizi Kur’ana.“ Hafizi samo svojoj pojavom doprinose društvu, svojim ponašanjem, tj. ahlakom. Preko njihovih jezika ne teku grijesi, laži, ogovaranje, potvaranje, širenje smutnje, tako da oni samim svojim dahovima šire pozitivnu energiju jer preko njihovih usana teku Allahove riječi. Takvi ljudi samo da šetaju ulicom zajednica će od njih imati itekakve koristi, makar toga većina nije ni svjesna. Šejtan i loši džini odnosno negativna energija ne mogu podnijeti svjetlost Kur’ana kao Božije riječi i oni bježe od takvih ljudi. Od hafiza se shodno ovome mogu okoristiti oni koji su im najbliži jer je nespojivo da laž i Apsolutna Istina budu kod jednog čovjeka, na jeziku, mislima i srcu. Svojim savjetima koji često dolaze kao nadahnuće tim ljudima oni podižu posrnule, daju nadu izgubljenima, smiruju one koji su uznemireni i uplašeni, onima koji su depresivni, anksiozni, a takvih je sve više u modernom društvu. Takvima oni daju direktno lijek, kao što su učenje ili slušanje Kur’ana, ili indirektno upućuju na taj Izvor pozitivne energije koji je lijek vjernicima, kako i sami Kur’an kaže. Ovo je samo jedan aspekt o kojem se malo govori, a kroz koji hafizi sigurno utječu na zajednicu i ljude u njihovoj blizini. Kamo sreće da ih imamo mnogo više, ali hvala Allahu, sve je veća zainteresiranost za učenje Kur’ana napamet!

STAV: Kako i kada je Zajim Kruško odlučio početi učiti hifz? Kako ste se osjećali tada kada ste počeli, a kako u subotu 14. oktobra?

KRUŠKO: Ja sam poznavao prvih šest džuzeva Kur’ana već dugi niz godina, njih sam naučio pred svojim daidžom hfz. dr. Muhamedom Čajlakovićem. I moja rahmetli majka je zaista bila vezana za Kur’an i sjećam se kao dječak da, kada bi me budila na sabah, dok bih ja ustao, abdestio se i klanjao, ona bi proučila džuz Kur’ana. Tako u ramazanu augusta 2013. godine, dok je postila, dobila je moždani udar i pala u komu. Ta noć je bila Lejletul-kadr. U komi je bila nekoliko dana i tačno u vrijeme iftara posljednjeg dana ramazana, u vrijeme kada je top pukao, ona je ispustila dušu, tačno u tom momentu. Preselila je s ovoga svijeta. Moje tetke, koje su posljednju noć prije moždanog udara provele s njom, rekle su mi da je stalno gledala negdje u daljinu, već je osjećala rastanak s ovim svijetom, i nekoliko puta je ponovila: „Kako bih voljela da neko od moje djece postane hafiz!“ I to je bila njena posljednja želja. Ja sam to imao na umu, ali nisam krenuo još tim putem. Moj šejh-baba Halil Hulusi Brzina me jednog dana pozvao i rekao mi da je sanjao kako bih trebao početi učiti Kur’an napamet. Obećao sam mu da hoću, ali i dalje nisam aktivno krenuo sve do augusta 2022. godine, kada mi je moj muhafiz kura hfz. Alija Rahman rekao da je slušao kako učim Kur’an, jer je klanjao u namazu iza mene, i da ja sigurno mogu završiti hifz te da će mi on biti muhafiz. Pristao sam i s Božijom pomoći krenuo učeći napamet svake sedmice po jedan džuz. On me preslušavao svake sedmice ponedjeljkom i za osam mjeseci sam završio hifz iako sam zaista imao namjeru duže, nekoliko godina učiti. Utom je došao ramazan, gdje sam utvrdio cijeli Kur’an i u naredna tri mjeseca pred muhafizom sam proučio četiri puta Kur’an napamet. Zanimljivo, tačno u augustu 2023. godine bio sam spreman još samo da peti put zvanično proučim Kur’an pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice. Nakon tačno deset godina od preseljenja moje rahmetli majke ispunila se i njena i moja želja i životni san. Kada sam posljednja dva džuza učio napamet pred Komisijom u Gazi Husrev-begovoj medresi, bio je ponedjeljak, tačno sam došao do sure Ved-Duha kada je mujezin s Begove džamije počeo učiti ezan za podne-namaz. Taj osjećaj se ne može opisati. Suviše je to bilo emotivno, nešto nadnaravno što se ne može ni približno iskazati riječima. Zato molim Uzvišenog da sve one iskrene koji s čežnjom i uzdahom čitaju ovo počasti tim osjećajem! Amin!

A 14. oktobar 2023. godine? Neopisiv ruhanijjet, posebni trenuci, kada imaš osjećaj da je jedan dio tebe sretan, drugi tužan, kada je u jednom oku radost, a u drugom blaga žalost. Kako bih vam to približio? Otprilike je sličan osjećaj kao na završetku ramazana, kada su vjernici i sretni, i ponosni, i radosni, a s druge strane blago i tužni jer je prošao mubarek mjesec. Tako je i s učenjem Kur’ana napamet... On je ramazan ili proljeće srca hafiza.

STAV: Kako je u konkretno Vašem slučaju teklo usvajanje ovog znanja?

KRUŠKO: Moj muhafiz je rekao da za prvi susret pripremim pet stranica Kur’ana. To je bilo za sedam dana od dana našeg razgovora. Ja sam rekao: „Malo je to, pojačajte.“ On je rekao: „Deset!“ Ja sam opet rekao: „Malo je i to, neka ostane da ja pripremim koliko budem mogao.“ I spremio sam dvadeset stranica, jedan džuz, i tako svake sedmice po jedan džuz. U prosjeku dvadeset stranica Kur’ana učio sam napamet za sedam dana. Sjećam se da se desilo nekoliko puta da zbog obaveza nisam mogao mnogo učiti, pa bih za pet dana naučio pet stranica, a onda preko vikenda, za dva dana, ispoštovao bih tempo kojim sam išao. Hvala Allahu, ja sam Kur’an naučio napamet po redu, od sure Fatihe, El-Bekare do sure En-Nas, i to je zaista teži sistem jer po krugovima je mnogo lakše ponavljati naučeno. Prednost učenja po redu je što se sve stranice i sure povežu, i to je bolje. Svaki čovjek ima svoj put, svaki insan je original, to je istina. Moj put hifza je bio ispunjen Allahovim znakovima da se to ne može pobrojati, da sam imao osjećaj da ja to moram završiti i da sam predodređen za to i da nema druge. Jedan od tih znakova kojima smo svjedočili moj muhafiz i ja te nekoliko prisutnih jeste bio kada sam učio suru Nur (Svjetlost), koja mi je bila teška za jezik, teško je bilo da izgovaram riječi i s tim sam imao malo poteškoća. U pitanju su strane, arapske riječi u toj suri, neobične, koje se recimo ne ponavljaju često u Kur’anu. I kaže mi hafiz: „Sve je to uredu, ne brini, sura Nur je vrlo neobična, osjetit ćeš to. Vrlo zagonetna i za tumačenje i za ljudsko tijelo jer neki ajeti uzdrmaju tijelo, neki ga smiruju.“ I tako učim napamet tu suru Nur i samo odjednom svjetlo (sijalica) na trenutak zatreperi i nastavi svijetliti. Kada smo završili i malo posjedili, izašli smo iz džamije i tekije i vidjeli smo da je cijelo naselje Mejtaš bez struje. Nestalo struje u kućama i zgradama i javnim rasvjetama. A jedino u džamiji i tekiji sasvim normalno ima svjetla. I tada su džamija i tekija posebno izgledale kada smo se udaljili i pogledali prema njima. Svuda okolo mrkli mrak, a u džamiji i tekiji svjetlo sija. Kažem ja hafizu: „Subhanallah, stvarno si bio upravu, ova sura Nur je baš jaka!“

STAV: Koliko Vam je pomogao muhafiz Alija Rahman?

KRUŠKO: Toliko da me stid obuzme kada mi to naumpadne jer je on doslovno meni dolazio, što se kaže, „na noge“ da me presluša, ostavljajući svoje obaveze iako nisam to od njega tražio, već naprotiv, govorio sam mu šaleći se da time rušimo višestoljetnu tradiciju odlazaka učenika na noge učitelju. On bi se samo nasmijao i rekao da je njemu čast da mi dođe kada vidi da se trudim. Uzvišeni me zaista počastio dobrim muhafizom jer je on i kura-hafiz, tj. zna Kur’an napamet po sedam mutevatir kiraeta učiti, a takvih osoba u BiH je trenutno svega šest ili sedam. I veliki je poznavalac Allahove Knjige i metoda hifza i kiraeta, a o njegovom ahlaku, kao i svi koji ga poznavaju, samo u superlativu mogu govoriti. Također, uloga mog šejha Halila Hulusija Brzine je identična, njegove dove, podrška, motivacija i mnogo toga mi je zaista olakšavalo da se posvetim Kur’anu i okončam hifz. Riječi su siromašne da im iskažem svu moju zahvalnost, zato molim Uzvišenog Allaha da im poveća znanje i ugled među stanovnicima Nebesa i Zemlje! Amin!

STAV: Svjedočimo da mnoge muslimane užurban način života dovodi u opasnost gafleta, nemara za duševnu njegu. Kako napraviti balans između onoga što nazivamo dunjalučkim obavezama i duhovne nadgradnje?

KRUŠKO: I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. (El-Kasas, 77.)

Depresija, anksioznost, posjedovanje mnogočega materijalnog, a praznina duše uzrokuju teške duševne poremećaje koji se odražavaju na čovjeka današnjice, zatim se ti problemi odražavaju na bračne, porodične, poslovne odnose, i čovjek tumara i luta. Tumara i luta prema jogi i sličnim oblicima duhovno-fizičkih vježbi koji su sve popularniji, možda. Kažem „možda“ jer samo kratkoročno pomažu čovjeku da uspostavi tu ravnotežu duha i tijela. Lijek je okretanje ka Allahu i svemu što je On propisao da vodi sreći na ovome i onome svijetu. Nebo i zemlja u čovjeku nalaze sklad samo kada je Nebo nadređeno zemlji odnosno ako stavimo preokupaciju na stvari iz Višeg svijeta, onda se čovjek može nazvati čovjekom (Ademom) koji je stvoren od zemlje. Kalup je ovo tijelo koje ljudi ukrašavaju sve više. Vidljiv je trend salona za uljepšavanje tijela na svakom ćošku, dok duša cvili. Inače, u predaji se navodi da je Allah, dž. š., stvorio 18.000 svjetova, a u čovjeku je Allah stvorio tih svih 18.000 svjetova (svijet minerala, atoma, životinja, biljaka…) i valja se čovjeku nositi sa svim tim svjetovima. Zato je i rečeno da ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara. Sve ono što je Allah propisao, od namaza, posta, zekjata, hadža, zikrullaha, tefekkura, pomaže čovjeku da se uzdigne iz nemara jer, naprimjer, post lomi strasti, liječi tijelo, otvara prozore duše da vidi barem malo u gajb, nevidljivi svijet, i mnogo drugih fadileta, pa onaj koji neće da posti sam sebi šteti. I za svaki propis ima mudrost koju mi ne možemo dokučiti. Znači, kao što moramo uzimati hranu i jesti da bi naše tijelo funkcioniralo, tako se i duša mora hraniti svakodnevno. Lijek za dušu je Kur’an i zikrullah, spominjanje Allaha.

A srca se, doista, kad se Allah spominje smiruju. (Er-Ra’d, 38.)

STAV: Postoji jedno pitanje na koje je teško, možda i nemoguće dati sistematičan odgovor. Ipak, postavit ćemo Vam to pitanje. Gdje su muslimani danas, u kakvom smo to stanju? I ko je zaslužan/kriv za to naše stanje?

KRUŠKO: Na svako pitanje je moguće odgovoriti! Pitali ste u kakvom su stanju danas muslimani. Stanje se na arapskom jeziku kaže hal, kada se ljudi sretnu pitaju jedan drugog na arapskom: „Kako si?“, „Kejfe haluke?“, „Kakav ti je hal (stanje)?“ Hal, tj. stanje kod svakog čovjeka se mijenja iz dana u dan, iz sata u sat. Nema jednoobraznog stanja niti jednoličnog dana. To je Božija mudrost i tako treba biti. Poput onih linija na EKG-u kada se srce očitava. Sada je linija gore, sada dolje, i to je znak života. Kada je prava linija, znači da je čovjek mrtav. Tako je i sa svim, nafakom, čovjek čas ima, čas nema, čas je skoncetriran i ima inspiraciju za rad i pisanje, slikanje, vježbanje, čas nema. To treba prihvatiti tako. Hal, stanje kabda i basta, tj. skučenosti prsa i širokogrudnost, i Poslanika su obuzimali pa je nekada osjećao glad i žeđ, a nekada je iz jedne zdjele mogao nahraniti i napojiti sve prisutne ljude i opet bi ostalo. Nekada mu Objava nije dolazila duži period, a nekada vrlo često. Suština je da ljudi prolaze kroz različita stanja na koja ne mogu utjecati jer je to od Više sile, time nas Gospodar odgaja i usmjerava, a drugo je da ljudi i narodi prolaze kroz različite faze – od rađanja, djetinjstva, punoljetnosti, zrelosti, starosti i tako sve iznova. Svaka faza je izazov za čovjeka i društvo. Čovjek, da bi postao zreo, potrebno je četrdeset godina, za zrelost jednog naroda je četrdeset godina, što vidimo na primjeru Musaa, a. s., i njegovog naroda kada im je On rekao da će lutati četrdeset godina dok ne uđu u Obećanu zemlju, dok ne sazriju kao društvo i dok ne dođu nove generacije koje će već tada s četrdeset godina biti zrele osobe. Mi Bošnjaci muslimani od 1992. godine prvi put smo slobodni kao narod da donosimo političke, ekonomske i druge odluke i od tada, evo, već trideset godina prolazimo kroz faze rasta, rađanja, sazrijevanja. I neka znaju Bošnjaci da će sljedećih deset godina donijeti mnoge stvari jer je najmanje potrebno proći četrdeset godina da jedan narod bude zreo, a četrdeset godina da individua, pojedinac, dostigne zrelost. Svi izazovi kroz koje prolazimo mi u državi i kao ummet su prirodni tok razvoja naroda, uspona i padanja, i to je sunnetulllah, Allahov sistem koji se ne mijenja. Neminovno je da postoji i kiša, i Sunce, i klijanje, i sušenje biljaka... Naša obaveza kao Božijih namjesnika na Zemlji jeste da provodimo Allahove propise, lično se ponašamo po njima i širimo red na Zemlji, a ne nered. Ibn Haldun kaže da je najbolje društvo koje je uređeno po Božijim zakonima, to je najpravednije društvo, zatim društvo ili država koja se vlada po razumskim ili akl propisima i dozvoljava ono što je razumom dokučivo kao pozitivno i zabranjuje ono što je razumski neprirodno i loše, a najgora država i zajednica je ona koja je uređena i koja se ponaša i vlada po hevi, tačnije strastima, egom. Teško ćemo naći danas državu koja je uređena po Božijim pravilima, za drugu kategoriju su svakako primjer zapadne zemlje u kojima se može prepoznati taj princip i one su naprednije, dok one države koje pripadaju vladanju po hevi, nagonima, egu, strastima, dekadentne su i nazadne i, nažalost, tu imamo i neke države ili, bolje rečeno, društva s većinskim muslimanskim stanovništvom koja ako žele napredovati trebaju slijediti ovaj Ibn Haldunom recept za boljitak.

Snaga u ovom kosmosu počinje s moralnom stabilnošću, a svaki poraz i nazadak uzročno-posljedično počinje s moralnom sunovratom, kaže rahmetli Alija Izetbegović.

STAV: Kako je moguće da su muslimane današnjice određeni dunjalučki interesi razjedinili, pa smo na globalnom nivou dopustili da se dešava, naprimjer, potpuno etničko čišćenje Palestinaca s teritorije na kojoj su uvijek bili prisutni?

KRUŠKO: Kao što jedno društvo nije preko noći došlo u određeno stanje, tako se ne može ni izvući iz tog stanja preko noći. Društvo se mijenja od jedinke prema gore, Allahov je govor da se neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni, a samo u izuzetnom slučajevima može se desiti da se promjenom vladara ili vlasti promijeni i stanje kod pojedinaca.

Allahov zakon je da se za svakog farona rodi jedan Musa koji će ga srušiti i u to ne treba sumnjati. Kao što je sam faraon pobio svu izraelićansku djecu da se ne rodi Musa, a. s., on, faraon, othranio ga je i podigao u svojoj kući. Ljudi koji predvode muslimane nemaju širinu duše i razmišljanja te misle da je istina i pravda samo ono što oni misle, često vođeni skrivenim interesima ostaju u toj tmini svoga ega mijenjajući stranke, mezhebe i drugo, a tako pomažu neprijateljima. Poslanik je rekao da će ljudi koji žive u Kudsu, muslimani, biti na Istini i Istina će biti uz njih do sudnjeg dana te da će Istina pobijediti, ali i da će im dolaziti iskušenja drugih vrsta. Palestinci su čestit narod, iskren i pobožan. Nažalost, prolaze i prolazit će kroz mnoga iskušenja sve dotle, kako kaže Poslanik, a. s.: „Doći će vrijeme kad bi čovjek dao sve što ima samo da vidi Mesdžidul-aksu, a moći će vidjeti Mesdžidul-aksu samo kroz prozor koliko zauzima jedan bič.“ Moje skromno razmišljanje, a ne mora biti potpuno tačno, jeste da je to prozor našeg telefona ili televizora. Važno je da razumijemo da taj prostor Palestine nije zemlja krvi nego je to blagoslovljena zemlja: „Okolina Mesdžidul-aksu koju je Uzvišeni blagoslovio“ (‘Isra, 1.). Kao što je rahmetli Alija Izetbegović kazao Radovanu Karadžiću kada su imali na umu da etnički očiste ovu državu od muslimana Bošnjaka: „Muslimanski narod (Bošnjaci) neće nestati.“ Tome je analogna i poruka cionistima: „Palestinski narod neće nestati!“ A na nama je obaveza da dignemo glas protiv zuluma i spriječimo zlo ili srcem osuđujemo zlo, što je najslabiji vid imana. Palestincima i svim potlačenim narodima trebamo pomoći koliko god smo u mogućnosti!

STAV: Vrlo često možemo čuti kako se islam najljepše živi baš ovdje, u našoj domovini i među našim narodom. Osim što ste studirali teologiju, čovjek ste koji je kroz svoje život dolazio u kontakt s muslimanima s raznih krajeva svijeta. Koje su to specifičnosti življenja islama u BiH i kako muslimani koji dolaze sa strane gledaju na nas?

KRUŠKO: Specifičnost islama u BiH u velikoj mjeri oblikuje ono što nas okružuje, odnosno izazovi s kojima se suočavamo, koji drže budnim naše osjećaje za vjeru, zatim i naša tradicija koju smo naslijedili te mnogo drugih faktora. Mi smo prolazili kao narod kroz razne faze, od socijalizma kada je vjera bila zabranjena do Osmanske Države, koja je utemeljena na šerijatu i tarikatu. Lično se ponosim što je u BiH islam došao preko Sultana Fatiha, kojeg je Poslanik najavio kao osvajača Istanbula, ali mislim da Bošnjaci zahvaljujući toj širini pogleda na vjeru, komšiluku, širini razmišljanja i prakticiranja šerijatskih, ali i tarikatskih pravila koji oplemenjuju čovjeka, žive vjeru koja je čista i iskrena. U samo stotinu metara zračne linije na Mejtašu ima džamija u kojoj sam ja imam, pored džamije tekija za derviše (duhovno napredovanje), zatim i katolička crkva te jevrejska sinagoga. To je jedno bogatstvo, kako kažu za Sarajevo, evropskog Jerusalema. Kada otkuca sat s crkve u 13 sati, mujezin počne učiti ezan za podne i time se mi ponosimo, da imamo tu širinu pogleda i razmišljanja, da prihvatamo drugo i drugačije, a ljubomorno čuvamo i ne damo na svoje. U takvom ambijentu, multireligijskom, i Poslanik, a. s., živio je u Medini i najbolja generacija muslimana. To nosi konstantnu budnost i izazove, ali mislim da je naš narod dovoljno svjestan, i ponosan, i tolerantan, i iskren, i brižan za čuvanje svoga i poštovanje tuđega jer to se ne može svugdje u svijetu pronaći.

STAV: Koliko je važno čuvati tradiciju? I gube li muslimani u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci generalno, svoju tradiciju?

KRUŠKO: Jedan dio svoje tradicije bh. muslimani su već izgubili u kontekstu odijevanja i odjeće. Sasvim je uredu da ne nosimo fes i šalvare te da obučemo košulju i odijelo, obujemo cipele umjesto kaloša. Time nismo manje Bošnjaci niti manje muslimani, a s druge strane jedan dio tradicije Bošnjaci i trebaju da izgube, to je onaj dio tradicije koji nas zarobljava da ne možemo biti u koraku s modernim svijetom i koji se u suštini kosi s islamskim propisima. Naprimjer, realnost je da žene nisu bile obrazovane, sprečavalo im se učešće u društvenom životu, a sasvim je realno da žena treba učestvovati u društvenom životu, obrazovati se, doprinositi zajednici kroz posao, vankućne aktivnosti. Također trebamo izgubiti i svu onu tradiciju koja ima barem malo primitivnosti u sebi poput korida i vašara. Drugi dio tradicije koji se odnosi na pokućstvo i namještaj te način gradnje kuća i zgrada ćemo svakako izgubiti pred tehnološkim progresom ovoga doba, to je neminovno. Onaj dio tradicije koji ne smijemo izgubiti jeste karakternog tipa, odgojnog tipa, odnosno islamske ideale i poštivanje Allahovih propisa kojima smo naučeni, poput poštivanja starijeg, ustajanja na noge starijem, ljubljenja ruke učenom, pobožnom čovjeku, odnos prema Kur’anu, instituciju komšiluka, toleranciju i razumijevanje za druge vjeroispovijesti, poštivanje autoriteta roditelja, učitelja, šejhova... Jedan dio tradicije trebamo i oživjeti poput onoga da smo mi sposoban narod, širenje radnih navika kod omladine, podsticanje da mogu promijeniti okolinu, svijet oko sebe, borbenost kod njih za ispravne stvari, volonterski rad (hizmet) i, najvažnije, rad za državotvorni interes, da ovaj narod nikada ne ponavlja onu floskulu koja govori o tome šta je nama država dala, već da doživljava državni interes kao svoj vlastiti.

STAV: Kako je moguće očuvati stoljetno prakticiranje islama u našoj domovini? Svjedočimo da je sve više onih koji bi na ovaj ili onaj način „uspostavili“ svoj način prakticiranja i življenja islama na ovom prostoru.

KRUŠKO: Istina suzbija laž. Ideologije su vrlo zarazne i brzo se šire, ali Istina uvijek pobjeđuje. Ondje gdje mi kao zajednica ili muslimani općenito zakažemo, poput rada s mladima ili iskorištavanja potencijala društvenih mreža i tehnoloških dostignuća, drugi iskorištavaju priliku i na tom polju postižu značajne rezultate koji su kratkoročnog uspjeha jer laž ne može pobijediti Istinu. Zla i zlih ljudi je mnogo više nego dobra i dobrih ljudi, ali je zlu i laži suđeno da izgube jer je to šejtanskog karaktera, a dobro i Istina je Božijeg karaktera i to mora pobijediti.

STAV: Koliko je važno imati nekoga ko će nas voditi kroz život, učitelja koji će nam pokazivati kamo da idemo?

KRUŠKO: Toliko koliko je važno i jasno da samo okalemljena voćka daje plod. Istina, i divlja voćka ima plod, ali njen plod je gorak, a okalemljena voćka koja se zalijeva, kojoj se krešu grane koje strše, daje plod koji je najukusniji. Bašta koja nema baštovana zarasta u korov, a bostan dobrog domaćina se nadaleko pročuje.