Draga Njemačka,
Kao palestinska novinarka koja živi u Njemačkoj, svjedočila sam ogromnim naporima koje ste uložili u pokušaju da ušutkate palestinske glasove. Ovdje sam da vam kažem da nećete uspjeti.
Godine 2019., kada je vaša rezolucija Bundestaga klasificirala BDS pokret kao inherentno antisemitski, organizacijama i Palestincima koji podržavaju bojkot zabranjen je pristup javnim fondovima i javnim prostorima. Uprkos svom neobavezujućem statusu, univerziteti, vlade i javne institucije uspješno su uskratile Palestincima pravo na slobodu govora.
U nekim slučajevima riječ “Palestina” je zabranjena u vašim učionicama zbog vaših napora u širenju proizraelske propagande unutar obrazovnog sistema. Šaljete svoje učitelje u Izrael da ih obuče, a čini se da vam ne smeta međunarodno kategoriziran izraelski sistem aparthejda. Osnovali ste komisije koje imaju za cilj da „zbliže Njemačku i Izrael” i vidjeli ste da je promjena udžbenika „važan alat za postizanje ovoga”. Vaši studenti plaćaju cijenu za opasnu proizraelsku pristrasnost koju namećete njihovom obrazovanju. Naravno, palestinski studenti su najveće žrtve.
Takođe nam zabranjujete pravo na okupljanje. Uhvaćeni smo ako izrazimo svoj bijes, frustraciju i tugu zbog nevolje našeg naroda, pa čak i ograničimo ono što možemo reći u rijetkim trenucima u kojima nam je dozvoljeno da protestujemo.
Čak ni naše identitete ne možete imenovati. U posljednje tri decenije, pitanje palestinske državnosti redovno se rješavalo od strane njemačkih upravnih sudova u odlukama o zahtjevima za azil. Upravni sud u Freiburgu je 2. novembra 2020. godine ponovo potvrdio nalaz da ne postoji ni palestinska država ni palestinsko državljanstvo: „Prvo se mora napomenuti da ne postoji palestinsko državljanstvo i da je stoga irelevantno da li se tužitelji smatraju i tretiraju kao državljana palestinske države od strane Palestinske uprave ili drugih država.”
Ipak, uprkos svemu, mi nismo žrtve. Sama činjenica da se toliko trudite da izbrišete naše postojanje dokazuje da je palestinski oslobodilački pokret živ, zdrav i da napreduje u ovoj zemlji.
Uzmite, na primjer, prošlogodišnju dokumentu, najveću umjetničku izložbu u Europi. Napori vaših novinara, političara i političkih stručnjaka da razdvoje i kategoriziraju propalestinske umjetnike kao antisemitske kako bi ih odbacili bili su neuspješni. Umjesto toga, ujedinio je umjetnike koji su se borili protiv antipalestinskih kleveta u istinski čin snažnog prkosa. Preko 700 hiljada ljudi prisustvovalo je izložbi, što je premašilo očekivanja svih uključenih.
A u ljeto 2021. godine, agresivni izraelski napad na Palestince u Gazi privukao je hiljade propalestinskih demonstranata širom zemlje koji su zahtijevali prekid izraelskog nasilja. U Kelnu je bilo oko 800 demonstranata, dok je u vašem glavnom gradu, Berlinu, preko 6.500 demonstranata izašlo na ulice svi uzvikujući da je Izrael država aparthejda.
Dok vaše novinske agencije otpuštaju arapske i palestinske novinare, cenzuriraju novinske intervjue koji nisu u skladu sa cionizmom i pokazuju ogromnu pristrasnost, ljudi u Njemačkoj još uvijek aktivno govore o okupaciji Palestine.
Prošle godine, na Konferenciji sjećanja na otmice u Berlinu, Palestinci kao što je Tarek Baconi održali su zadivljujući govor o tome kako kolonizirana Palestina nije odgovor na krivicu i Njemačke i ostatka svijeta. Istaknuo je licemjerje koje vaša zemlja rutinski pokazuje:
“U Njemačkoj Palestinci koji nose kefiju i obilježavaju Nakbu bivaju privedeni na ispitivanje, gube posao, ocrnjuju ih, pa čak i upoređuju sa nacistima – sve dok je stvarna neonacistička AfD stranka ne tako davno postala jedna od najvećih opozicione stranke u Bundestagu.”
I ove godine, opet u Berlinu, Marx is Muss konferencija, koja je godišnji ljevičarski internacionalistički skup, po prvi put ima cijeli program o Palestini. Očekuje se da će na događaju govoriti izraelski historičar i nepokolebljivi palestinski zagovornik Ilan Pape.
Kao što vidite, ovo je izgubljena bitka. Cijelu svoju kulturu sjećanja, koja se odnosi na iskupljenje za holokaust, zasnovali ste na bezuvjetnoj podršci Izraelu, čak i da je sigurnost Izraela vaš državni interes. Što se više budete držali izraelske propagande i nekritički podržavali aparthejd i brutalnu okupaciju, prije će Nijemci shvatiti njegovu fasadu.
Ipak, ne stojimo skrštenih ruku i ne čekamo da nam date priznanje. Danas postojimo, danas smo prisutni i nastavit ćemo se boriti za oslobođenje Palestine danas uprkos raširenom antipalestinizmu koji se događa svakodnevno. Samo čekamo dan kada će Palestina biti slobodna - od rijeke do mora.
S poštovanjem,
Palestinac u Njemačkoj
