Ogromni, savremeni traktori ukrajinskih seljaka danas vuku zarobljene ruske tenkove, samohodne haubice, višecijevne bacače i ostalu zarobljenu tehniku. Ovaj praktičan potez na terenu je posredstvom društvenih mreža postao dijelom virtuelne dimenziju rata.
Žitorodne ukrajisnke ravnice ovo su proljeće preorale tenkovske gusjenice u istočnom dijelu zemlje, dok su u centralnom dijelu haubički projektili ostavili kratere. U totalnom ratu kakav se vodi u Ukrajini uz upotrebu cjelokupnog spektra konvencionalnih ubojitih sredstava i tehnike, prehrambena industrija postaje cilj pa i sredstvo vođenja rata.
Trenutno je prema podacima WFP (World Food Programe) u Ukrajini zarobljeno oko 25 miliona tona žita, namijenjenog izvozu na globalno tržište. Procijenjena vrijednost zarobljenih žitarica je oko osam milijardi eura s tim da je to cijena žitarica koje su ostale od prošle godine. Dok ukrajinski farmeri tamo gdje mogu opet pale mašine kako bi cjelodnevnim sjetvama nadoknadili izgubljeno vrijeme, iz rumunske luke Constanta i bugarske luke Varna treba u narednim danima početi izvoz ukrajinskih žitarica. Na ovaj način će Ukrajina doći do novca ali i dodatno osnažiti ekonomske veze s zemljama Evropske unije.
Dobra je to, uslovno rečeno, trampa prema kojoj haubice stižu na istok, dok žitarice idu na zapad.
Sredinom 2020. godine Ukrajina je formirala snage Teritorijalne odbrane. Možda je to tada izazivalo podsmjeh kod javnosti ali danas se itekako vide efekti takvog koncepta odbrane. Naime, ove snage zadaju teške udarce putnim i željezničkim komunikacijama pod kontrolom ruskih trupa, pri čemu više nije moguće egzaktno reći šta je pod ruskom (efektivnom) kontrolom.
Na jugu, u okrugu Herson pa čak i u samom gradu Hersonu, djeluju partizanski odredi nepoznate snage i brojnosti ali su po vatrenoj moći jedinice solidne vrijednosti i snage. Upravo su one odgovorne za rušenje mostova i pruga te ometanje saobraćaja između Hersona i Melitopolja djelujući iz zasjeda po kolonama za snabdjevanje ruskih trupa na prednjem kraju.
S druge strane, hiruški precizne udare ukrajinske artiljerije treba zahvaliti i ovim odredima koji nesumnjivo navode ukrajinsku artiljeriju na ciljeve. To naravno za sobom vuče čitav niz dodatnih izazova s obzirom da svaki konvoj treba dodatno osigurati jedinicama koje bi mogle biti upotrijebljene na prednjem kraju.
Dugoročno, s obzirom da su ukrajinske snage na desetak kilometara od Hersona, treba očekivati da će džep partizanskih snaga istočno od Hersona učestvovati u sadjejstvu tokom oslobađanja Hersona. U takvoj konstelaciji snaga, ruskim trupama će za konsolidaciju odbrane Hersona biti nužno uništiti te partizanske džepove između Melitopolja i Hersona. A to opet zahtjeva dodatno naprezanje operativne rezerve koja je potrebna na svim napadnim pravcima.
Još 25. februara, dan nakon početka ruske agresije, objavili smo analizu u Stavu prema kojoj je temeljna teza bila da će Harkov biti za ruske trupe ono što je bio Kursk 1943. godine za trupe Wehrmachta. Od početka sukoba je Harkov zamišljen kao operativna pa i strateška baza operacije s obzirom na značajne željezničke kapacitete te činjenicu da se radi o najvećem željezničkom čvorištu u Ukrajini.
Međutim, upornom odbranom i kontraudarima, danas je Harkov težišni operativno-taktički pravac ukrajinske vojske koja nadire nezaustavljivo tukući ruske jedinice koje se nekontrolirano povlače. Pored cilja da se izađe na državnu granicu, što su i uspjele neke jedinice ukrajinske armije izbijajući klinove ruskih snaga, drugi cilj jeste svakako i staviti pod kontrolu saobraćajnice i putne komunikacije koje vode iz belgorodske oblasti ka Izijumu.
U drugoj fazi rata, Belgorod je postao operativna baza ruskim jedinicama koje su napadale na Harkov pri čemu je ruskim zauzimanjem Izjuma dodatno produžen logistički koridor. Sada ukrajinska artiljerija pod nadzorom ima nekoliko komunikacija i uz cjelodnevno djelovanje izviđačkih dronova, može poklopiti svaki ruski konvoj.
Industrijski centri Slavjansk i Kramtorsk su u drugoj fazi ruske invazije, na sebe navukli nekoliko borbenih grupa ruske armije i time doprinijeli rasterećenju fronta na drugim pravcima. Nakon pada Izijuma se očekivalo da će u jurišu ruske snage putnim komunikacijama utrčati u Slavjansk i Kramtorsk i time odsjeći čitavu grupaciju ukrajinskih snaga uz sličan zahvat s juga od Bakhmuta. Ali se ruskim snagama na sjeveru ispriječila rijeka Sjeverni Donjeck kao prirodna brana, veoma je široka a forsiranje je dodatno otežano djejstvima ukrajinske artiljerije.
U narednim danima nas vjerovatno očekuju još snažnija napadna dejstva ruske armije na drugu izbočinu odnosno, Severodonjeck i Lisičansk koji su na prvoj liniji odbrane. Oba grada trpe teška razaranja pri čemu ruske snage ipak napreduju.
Čini se da je general Dvornikov nešto naučio nakon poteza svojih prethodnika. Nema više onih klinastih prodora u dubinu već se napreduje u širini fronta, uz izuzetno snažnu artiljerijsku pripremu. S obzirom da se iz dana u dan stežu kliješta od Rubižne na sjeveroistoku preko Blihorovke na sjeveru ka Popasni, vrlo je izgledno da se snage iz Severodonjecka i Lisičanke kontrolirano povuku na bolje utvrđenu crtu odbrane. Takva praksa očuvanja jedinica koje ne treba uludo gubiti je učinjena i u Mariupolju, pri čemu će se sada ruske trupe koje je na sebe navukao bataljon Azov u Azovstalu, sada vjerovatno upotrijebiti na nekom od pravaca za odsjecanje Severodonjecka i Lisičanska.
