CARSKA NOĆ
Postoje prošlosti, tugaljive i radosne, i vesele i žalosne, sramne i besramne, postoje životi i smrti, postoje sadašnjice i sutrašnjice i preko svega toga je sjao i sja topli kolač sunca i pliva kao prazna tepsija u dnu prošlih i sadašnjih voda, ljudi su se rađali i umirali i zvali se očevima i djedovima i pričali izmišljene priče i pripovijesti: Bila jednom 1878. godina i bio Hadži Lojo i okupacija, bio Waldstädten i Szapary, bila Bosna – a onda su po toj Bosni fosforescirali oglodani kosturi sedamdesetosmaških ustanika i nad njima slablasno zavijala psetad, po vješalištima se njihali dugi istegnuti i ucrvani leševi i od toga je zaudaralo nepodnošljivo i avetinjski se vuklo kroz tople i sparne be-ha posavske noći, žabe su po adama zdušno kreketale, Waldstädten i Szapary su svojim kavalerijskim čizmama udarali bule i vlahinje u trbuhe i hroktali kao nerasti nad sanenim golokrakim ženama, naši očevi su tada bili u bešikama i prestravljeno se gicali nožicama i vrištali i cičali, onda su podrasli i poženili se i djecu izrodili, a po istim onim vješalištima i raskršćima su pucale prangije i mužari, i slavile se godišnjice i slikali cesarokraljevski inicijali, i krištalo se i cičalo i deralo ruku s istim onim feldweblima koji su ih kao waldstädtenovci i szaparijevci u embriju udarali čizmom u glavu, i koji su ponosni zato kao bogovi i idu kao bogovi – onda su jednom po našim be-ha provincijama, po istim onim stablima na kojima su visili naši očevi i očevi i djedovi naših očeva i djedova, pozvali te iste naše očeve naši očevi “da rodoljubivim oduševljenjem proslave i ukažu dostojnu poštu i istorijsku ljubav i istorijsku odanost i vjernost i nepokolebljivost” – i to je taj put u toj k. und k. okupiranoj prostranoj Bosni i be-ha kišovitoj noći.
HO-RUK
Život je vječan, ali vječna je i Bosna! Prolaze vijekovi, protiču i omiču carstva i vladari, bio je Sultan i pedeset njih prije njega, došao je Švabo, Bosna je živila i trpila i naduravala, sve je to prolazno i ništa 130 nije vječno kao ona, i sve se mijenja a ona ostaje kakva i jest: neprohodna i neophodna, dobrodušna i junačna i ponosna i trpeljiva, sa sudbinom i sa vječnošću, s pjesmama i s megdanima, i s begovima i s kmetovima i smetovima, kroz nju vode uski ilovi putevi i carski drumovi, po tim se drumovima jaše “u pusatu i u zlatu”, i ide raja i daleko je od raja, beg je bog i nema za njega pakla ni tu ni tamo, ni ovdje ni ondje. Bosna je vječna i mi smo u njoj vječni, Bog je Jedan, sudbina je čitko ispisana, tako čitko da se sama lista i čita.
