Grčka i razne evropske nevladine organizacije i organizacije za zaštitu ljudskih prava sukobile su se zbog nasilnog odvraćanja imigranata koje Grčka provodi u Egejskom moru. Nevladina organizacija Legal Center Lesvos, koja djeluje na tom području Mediterana, prije nekoliko dana je podigla tužbu pred Evropskim sudom za ljudska prava protiv Grčke zbog njezinih postupaka na pomorskoj granici sa Turskom.

Riječ je o slučaju broda sa 180 migranata koji je 20. oktobra nastradao u oluji samo četiri kilometra od otoka Krit. Posada je putem radija zatražila pomoć grčkih vlasti koje su obećale pomoć jer su se nalazili u njihovim teritorijalnim vodama.

Prema optužnici, nekoliko pripadnika obalske straže i spasilačkih brodova satima je okruživalo brod krijumčara, sve dok ga još dva čamca nisu napala. Napali su ga muškarci  pod maskama, bez identifikacije i upali na brod kojim je putovalo 40 djece.

Članovi posade podijeljeni su u dvije skupine i prebačeni na dva grčka broda, gdje im je oduzeta njihova imovina, uključujući mobitele, novac i pasoši. "Bilo je to poput gledanja filma. Ljudi na čamcima prišli su nam vrišteći, svi s pištoljima, noževima i crnim maskama", rekao je sirijski svjedok za Guardian.

Ukrcani su u male čamce za spašavanje i ostavljeni 200 metara od mjesta napada, u turskim vodama bez hrane i vode, sve dok ih, više od 24 sata kasnije, nisu spasili pripadnici turske obalske straže u blizini Marmarisa i Datçe. Nakon pregleda je utvrđeno da su mnogi pretučeni.

"To je uobičajeni način rada grčkih vlasti", osuđuju iz nevladine organizacije. "Pokušavaju traumatizirati migrante uvredama i nasiljem, tako da više ne pokušavaju doći do Evrope", dodaju. "Nije novo u tome što su vlade neprijateljski raspoložene prema izbjeglicama koje pristižu morem, ali ovakve akcije bile su iznimka i postale su sada norma", kaže Gemma Pinyol-Jiménez, direktorica politike migracija i raznolikosti u Instrategies.

Svaka država s pristupom moru ima SAR, zonu spašavanja koja uključuje međunarodne vode. Prema pomorskom zakonu, niti jedan pomorski prostor ne ostaje nezaštićen. Kada je brod u nevolji, država je odgovorna da posadu dočeka i odvede u sigurnu luku.

"Grci krše cjelokupni system međunarodne zaštite, ne samo pravo na azil, već i pravo na zaštitu u hitnim slučajevima", dodaje Pinyol-Jimenez.

Evropska agencija Frontex, koja također sudjeluje u akcijama pomorskog nadzora na evropskoj teritoriji, takođe provodi internu istragu o različitim slučajevima zloupotrebe i nepravilnosti u korištenju javnih sredstava. Bruxelles sa svoje strane i dalje pruža institucionalnu podršku grčkoj vladi i Frontexu. "Zahvaljujem Grčkoj što je štit Evrope", rekla je Ursula Von der Layen, predsjednica Europske komisije, prije mjesec dana.

"Problem s međunarodnim javnim pravom je taj što nemamo instituciju koja kažnjava tu praksu, jer su sve države suverene", kaže Pinyol-Jiménez. Postoji mogućnost da se osudi grčka vlada, kao što je to učinio Pravni centar Lesvos, ali sudski su postupci vrlo dugotrajni i ne postoji sposobnost brze reakcije koja bi zaustavila ovakvu praksu.

Prema podacima UN-a i raznih nevladinih organizacija, Evropska je unija od prošle godine nezakonito odbila više od 40.000 tražitelja azila. Prema 'The Guardianu', više od 2000 smrtnih slučajeva povezano je s metodama nasilnog odbacivanja koje provode vlade država članica i Frontex.

Iako je broj migranata koji su na kontinent stigli 2020. pao za gotovo 80 000 ljudi, zemlje poput Italije, Malte, Grčke, Hrvatske i Španije žpooštrile su svoju migracijsku politiku. Uz to, mediji optužuju vlasti za saradnju i plaćanje trećim državama da presretnu brodove migranata i izbjeglica u nevolji i odvedu ih u zatočeničke centre. Zabilježen je i porast nasilja prilikom nasilnog odvraćanja, uključujući vrijeđanje, pljačke i maltretiranje.

Sukob u Siriji koji traje deset godina I dalje je ključ problema. “Postoje hiljade ljudi koji su još uvijek u opasnosti u svojoj zemlji i koji nemaju drugog izbora nego pobjeći u Evropu. Dok se sukob ne riješi, možemo samo upravljati njegovim posljedicama i Evropa je odlučila da ne želi služiti više izbjeglica”, zaključuje Pinyol-Jiménez.