Prvog septembra 1983. godne, avion Korean Aira poletio je u 13:00 sati sa aerodroma Anchorage na Aljasci, SAD, na putu od New Yorka do Seula, Južna Koreja. Unutra je putovalo 246 putnika i 23 člana kabinskog osoblja. Kapetan je postavio autopilot na stalni magnetski smjer, ali s pogreškom koja je letjelicu poslala sjevernije iznad poluotoka Kamčatke, preletjevši hladno Ohotsko more preko otoka Sahalin i uputivši se ravno prema bazi sovjetske flote na Pacifiku, Vladivostoku. Pilot je bio iznenađen kada je vidio vojni avion koji je iznenada presjekao kurs i smjestio se tik do kokpita.
Do raspada Sovjetskog Saveza bilo je još šest godina, a Hladni rat je prolazio kroz jedan od najnapetijih trenutaka. Sovjetska komanda je poslala dva lovca Su-15 i dva Mig-23 da presretnu korejski avion. "Mogao sam vidjeti dva reda prozora, koji su bili osvijetljeni", rekao je sovjetski pilot, pukovnik Gennadi Osipovič, u intervjuu za CNN 1998. godine. “Pitao sam se je li to bio civilni avion. Vojni teretni avioni nemaju te prozore. Pitao sam se kakav je to avion, ali nisam imao vremena razmišljati. Imao sam posla. Počeo sam pokazivati na [pilota] u međunarodnom kodu. Obavijestio sam ga da je povrijedio naš zračni prostor. Nije odgovorio".
Dva su projektila rasparala komercijalni putnički avion, poslavši njegove ostatke u ledenu vodu. Svi putnici i posada bili su na mjestu mrtvi. Tragedija je šokirala svijet i zategla ionako teške odnose između SAD-a i Sovjetskog Saveza jer je američki kongresmen putovao tim letom.
Kao posljedica toga, američki predsjednik Ronald Reagan, kako bi spriječio slične tragedije u budućnosti, donio je odluku koja je promijenila svijet kakav danas poznajemo. Učinio je javno dostupnom, i to besplatno, vojnu tehnologiju koja je Amerikancima do tada davala stratešku prednost: GPS. Sa ovim navigacijskim sistemom, let 007 KL bi stigao u Seul bez skretanja sa svoje rute.
Globalni sistem pozicioniranja je, zanimljivo, začet s još jednom sovjetskom akcijom: lansiranjem satelita Sputnik 1957. godine. Istraživači s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) upozorili su da se učestalost hvatanja zvučnih signala koje je emitirao ruski satelit smanjivala kako se udaljavao (zbog Dopplerovog efekta), te da bi se ovaj fenomen mogao koristiti za određivanje lokacije, brzine, rute i visinu bilo kojeg vozila na zemljinoj površini. Godine 1959. američka mornarica već je imala svoj sistem Transit, preteču GPS-a.
GPS tehnologija trenutno obrće više od 85 milijardi eura. Da sutra propadne, banke bi kolabirale, komercijalni zračni, kopneni i pomorski saobraćaj bili bi paralizirani, a veliki usjevi žitarica ne bi mogli biti požnjeveni. To je svjetski sat s atomskom preciznošću.
Do 2000. godine civilno stanovništvo nije imalo potpuno besplatan GPS, ali danas su to oči našeg društva. Iz tog razloga i Rusija sa svojim sistemom Glonass i Evropska unija s Galileom imaju svoje vlastite satelitske navigacijske sisteme.
Sistem GPS (Global Positioning System) održava mali odred tehničara američkih zračnih snaga, poznat kao Team Blackjack, koji upravljaju 31 satelitom iz zračne baze Schriever u Coloradu. Sateliti dva puta dnevno kruže oko Zemlje u fiksnim orbitama, brzinom od 11.000 kilometara na sat i na visini od 19.300 kilometara, te emitiraju signale 24 sata dnevno koje hvataju GPS prijemnici.
Putem trilateracije (prijemnik mjeri udaljenost do svakog od snimljenih satelita količinom vremena), GPS uređaj može obavijestiti korisnika o svom tačnom položaju na planeti. Što više satelita uređaj uhvati, pouzdanije je mjerenje geografske širine, dužine, nadmorske visine, vremena i brzine na putu.
Dolaskom pametnih telefona i njihovih višestrukih aplikacija, ovaj sistem se toliko proširio u slobodno vrijeme, posao i mobilne aplikacije da je jednostavno postao nevidljiva rutina. Jedva da smo svjesni njegove upotrebe.
I mobilni telefoni i pametni satovi rade kao izvrsni navigatori, iako se od GPS uređaja tipa Garmin razlikuju po tome što je njihov sistem obično A-GPS (Assisted Global Positioning System) i ne povezuju se direktno sa satelitima, već prikupljaju informacije repetitora ili WiFi mreže. Sve dok GPS funkcije koristite u okruženju s dovoljnom pokrivenošću, poput gradova, mobitel će vam pružati dobru uslugu. Problem nastaje kada putujete u udaljena područja, gdje telefonske kompanije obično nemaju korisnike.
U takvim okolnostima, GPS uređaj koji direktno kontaktira satelite bit će pouzdaniji. Naravno, tačnost uređaja ovisit će o atmosferskim uslovima (oblaci ometaju satelitske signale) te o reljefu i vegetaciji okoliša (šume, veliki vrhovi i sl.). Ali općenito, GPS uređaji bit će bolji izbor ako se vaše putovanje odvija na otvorenom i rijetko naseljenim područjima: otporniji su na vremenske nepogode poput prašine ili kiše, na niskim temperaturama ne prazne bateriju, u inozemstvu mogu biti puno jeftiniji način pregledavanja od mobilnog i, u slučaju da vas zanima, vaše je pregledavanje privatno.
