Indeksi Freedom Housea u 2005. više nisu bili optimistični. Bila je to posljednja godina u kojoj je došlo do poboljšanja globalnih sloboda. U januaru te godine George W. Bush započeo je svoj drugi mandat. U februaru je Komunistička partija Kine ratificirala zakon čiji je cilj spriječiti odcjepljenje Tajvana. U aprilu je umro Ivan Pavao II. Nekoliko dana kasnije, prvi video (“I in the zoo”) postavljen je na nepoznatu platformu YouTube. U maju je u Kijevu održana Eurovizija, a u augustu prve zajedničke vojne vježbe Kine i Rusije. U septembru je Izrael napustio Pojas Gaze.

Ne znajući tačno zašto čini se da je od tada sve krenulo nagore. Analitičari se slažu da bi ova dva desetljeća kontinuiranog pogoršanja mogla eksplodirati u nadolazećim mjesecima i učiniti 2024. godinom velike oluje. Ovo je godina izbora, otkako su Grci izmislili demokratiju, nikada nije bilo više ljudi pozvanih na izbore nego u godini koja je tek počela. Više od polovine svjetske populacije će glasti, izbori su u najmanje 76 zemalja svijeta.

Prema Međunarodnom institutu za demokratiju i izbornu pomoć (IDEA) sa sjedištem u Stockholmu, globalne političke slobode već su pale na ono što su bile ranih 1990-ih. Nepobitno je da svijet gubi entuzijazam za demokratiju, glasanje više ne pomaže u poboljšanju stvari.

Mnogo je načina kako se nositi s izbornim ciklusom s kojim se suočavamo 2024. godine, no najjednostavniji je geografski. I ima smisla početi u Sjedinjenim Državama, jer će predsjednički izbori u novembru lančano utjecati na ostatak svijeta. Carme Colomina, viša analitičarka i koordinatorica Cidob Reporta, podsjeća da će "dijagnoza 2024. uveliko ovisiti o tome šta će se dogoditi u SAD-u". Postoje pravosudne i izborne neizvjesnosti koje treba razjasniti, ali ankete već daju pobjedu Donaldu Trumpu, kome su Amerikanci, čini se, oprostili što je pokušao ostati na vlasti nakon poraza na izborima 2020.

Putujući od Washingtona prema jugu preko kontinenta, sljedeća važna stanica je Meksiko, gdje se Andras Manuel Lopez Obrador neće utrkivati za predsjednika, već stranka koju je sam stvorio (Morena) predstavlja kao nasljednicu Claudiju Sheinbaum.

Idući naniže, najvažnija stanica u Srednjoj Americi je El Salvador, gdje se također održavaju izbori i gdje malo ko sumnja u reizbor Nayiba Bukelea. Njegova će pobjeda također odjekivati cijelim kontinentom. Njegova metoda okončanja bandi i nasilja putem masovnih hapšenja bez suđenja postaje model za druge čelnike u usponu u regiji. Glasat će se i u Venezueli, gdje je ekonomska kriza popustila, ali je politički sistem toliko oslabljen da će kandidatkinja za svrgavanje Madura, veteranka Maria Corina Machado, teško do pobjede. Situaciju dodatno komplikuje granični sukob sa Gvajanom.

U Brazilu će također glasati cijela zemlja, u pitanju su lokalni izbori, zakazani za kraj godine. U Indiji će nma ispitu biti ultranacionalistička vlada Narendre Modija kojoj se suprotstavlja koaliciju od čak 28 stranaka od nazivom Uključivi savez za nacionalni razvoj (Indija). Predvodi ih Nacionalni kongres, veteranska stranka Ghandijevih. U opoziciji su centristi, komunisti, desničari, islamisti, regionalisti svih vrsta, pa čak i sinkretisti. Od Turske do Poljske, preko Južne Afrike, ove velike koalicije za slamanje političkih divova sve su češće i jasan su simptom polarizacije.

Također će biti izbora u ostalim državama potkontinenta. U Pakistanu, u Bangladešu, zemlji u kojoj će se glasati prve nedjelje u ovoj godini usred prijetnji bojkotom i napadima. Izbori su i u Šri Lanki i u Indoneziji, zemlji u kojoj glasa najviše osoba u jednom danu (u Indiji glasa puno više ljudi, ali proces traje nekoliko dana). Kada je ostatak kontinenta u pitanju, najvažnije je ono što se događa u Tajvanu.

Pad sloboda je ozbiljniji u Africi nego na bilo kojem drugom kontinentu, jer je nekoliko zemalja pretrpjelo državni udar u posljednjih 36 mjeseci. U međuvremenu se smanjuje utjecaj zapadnih demokratija i UN-a, a taj prostor zauzimaju autoritarne zemlje, posebno Rusija i Kina. Glasanje u UN-u i ankete javnog mnijenja pokazuju da bombardovanje Gaze nanosi ogromnu štetu ionako narušenom ugledu zapadnih sila. Ne samo u zemljama s muslimanskom većinom.

Osim toga, prisutnost međunarodnih misija nastavit će se smanjivati tijekom 2024. neke već imaju tačan datium odlaska, naprimjer u Sudanu, zemlji koja će biti prepuštena svojoj sudbini u februaru, usred divlje političke i humanitarne krize. No, izborni proces koji će biti pomno praćen je onaj u Južnoj Africi, zemlji urušenoj korupcijom nakon tri desetljeća vlade Afričkog nacionalnog kongresa, stranke Nelsona Mandele. Kao i u Indiji, opozicija je formirala golemu koaliciju oko Demokratskog saveza sa nadom u promjene. No kao i u Indiji, nije baš jasno kojim bi smjerom zemlja mogla krenuti ako uspiju preuzeti vlast.

I na kraju Evropa, gdje su rat u Ukrajini i imigracija ključni protagonisti svakih izbora. U Rusiji će biti izbori i niko ne očekuje ništa osim reizbora Vladimira Putina. Između ostalog, zato što su njegovi suparnici zatvoreni, prognani ili nestali. U Ukrajini, koja bi također trebala na izbore ove 2024. godine ipak je malo vjerovatno da će se glasati.

Jedina veća evropska država koja izlazi na zbore je Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje bi laburisti morali napraviti baš neku veliku glupost kako ne bi uspjeli preuzeti vlast od potpuno urušene Konzervativne stranke. Socijaldemokrati bi, inače, mogli ponoviti uspjeh i u Portugalu. Za ostatak EU-a ova je godina također ključna. Evropski parlament bit će obnovljen u junu, sve ankete predviđaju značajan uspon ekstremne, radikalne desnice. Nešto slično događa se u Austriji, koja održava parlamentarne izbore i u kojoj su sve jače radikalne opcije koje promoviraju odbijanje useljavanja.