Slike Cristiana Ronalda kako pozira u svom novom dresu, onom saudijskog Al-Nassra, obišle su svijet. Portugalac se obvezao arapskom klubu koji mu je potpisao najveći ugovor u historiji (200 miliona za svaku od dvije godine na koje je pristao), a u Rijadu je dočekan kao heroj.

On je fudbaler koji na medijsku kartu mora staviti ono što je do sada bila liga koja se nalazi u drugom ili trećem takmičarskom rangu. Pola sata muzike i vatrometa na stadionu Mrsool Park značilo je predstavljanje bivšeg napadača Real Madrida i Manchester Uniteda koji je u tim minutama privukao pažnju pola planete.

Zlatna penzija za zvijezdu koja je već osvojila sve u Ecropi, iako to Cristiano Ronaldo ne želi priznati; tvrdi da je to u 37. godini (za mjesec dana puni 38) novi izazov. «Nije me briga što ljudi govore. Došao sam nastaviti zabijati golove i pobjeđivati. U posljednjih 15 godina fudbal se mnogo promijenio u Arabiji. Sada je puno bolje. Saudijska Arabija je pobijedila Argentinu, prvaka, što pokazuje njihov napredak”, branio se na predstavljanju. Iako 400 miliona koje će zaraditi također ima puno veze s njegovom odlukom. "Moj ugovor je jedinstven jer sam ja jedinstven igrač", rekao je.

Unatoč činjenici da se potpisivanje Portugalca s Al-Nassrom čini kao ekscentrična odluka, istina je da je slučaj Portugalca samo posljednja epizoda onoga što je je 1978. godine pokrenuo Brazilac Rivelino, prva velika ostarjela zvijezda koja je zavedena zaljevskim petrodolarima otišla da tano završi karijeru.

Bliski istok i njegov ekonomski potencijal četiri su se desetljeća smatrali grobljem slonova u kojem velike svjetske ličnosti pune svoje bankovne račune prije nego što objese kopačke o klin.

Otkako je fudbal eksplodirao kao posao, bilo je mnogo pokušaja nekih nižih liga da se pozicioniraju na tržištu, rastu u audiovizuelnom poslovanju i medijski se natječu s velikim evropskim ligama. Najjasniji primjer bio je New York Cosmos, osnovan 1971. godine, što se podudaralo s profesionalizacijom fudbala u Sjedinjenim Državama kroz Sjevernoameričku fudbalsku ligu (NASL). Američki klub posvetio se potpisivanju ugovora sa fudbalerima koji su bili pred penzijom. Bio je to slučaj Peléa, Beckenbauera, Neeskensa, Carlosa Alberta, Julia Césara Romera ili Giorgija Chinaglie. No, ekonomski potencijal Bliskog istoka i njegova predanost fudbalu promijenili su sudbinu velikih igrača koji sada biraju zlatnu penziju u pustinji.

Put je otvorio Rivelino, koji je 1978. prešao u Al-Hilal, velikog rivala sadašnje ekipe Cristiana Ronalda. Bivši veznjak brazilske reprezentacije otišao je u Saudijsku Arabiju, gdje je igrao  tri sezone. Njegov doprinos bio je 39 golova i titula prvaka za svoju ekipu.

Nije bio jedini Brazilac koji se povezivao s timom iz Zaljeva. Carlos Alberto Parreira prihvatio je mjesto selektora Kuvajta, kojeg je odveo na Svjetsko prvenstvo 1982. u Španiji. Kasnije je također vodio Ujedinjene Arapske Emirate 1990. i Saudijsku Arabiju 1998.

Upravo je Al-Nassr bio tim koji je 1998. izabrao bivši igrač Barcelone Hristo Stoichkov, koji je tamo osvojio Azijski kup pobjednika kupova. Također su Bebeto ili Denilson odlučili prihvatiti ponude iz Saudijske Arabije. Trendu su se pridružili i Ujedinjeni Arapski Emirati: George Weah igrao je za Al-Jaziru, a Fabio Cannavaro i Luca Toni za Al-Ahli.

Između 2003. i 2004. Katar je potpisao ugovor s trideset internacionalaca iz dominantnih zemalja, među kojima su Francuzi Franck Leboeuf i Marcel Desailly, Španci Pep Guardiola i Fernando Hierro te Argentinac Gabriel Batistuta.

Al-Sadd je 2002. angažirao Romarija kojeg su platili milion i po dolara za sto dana, te Xavija Hernándeza 2015. No, bez sumnje, najveće pojačanje katarskog kluba bilo je dolazak Raúla Gonzáleza Blanca 2012. koji je sletio u Zaljev u dobi od 34 godine kako bi tamo odigrao dvije sezone.