Francuski je predjednik Emmanuel Macron prije nekoliko dana odao počast harkijima, Alžircima koji su služili francusku vojsku tokom rata za nezavisnost te sjevernoafričke zemlje (1954.-1962.). Riječ je o nekoliko desetina hiljada ljudi, koje su nove vlasti nezavisnog Alžira okrutno tretirale, optuživši ih da su izdajice. Nije se bolje prema njima odnosila ni Francuska, koja ih je godinama trpala u logore za internirane slične zatvorima.
Dalila Kerchouche, kći je harkija, novinarka i spisateljica, rođena u jednom od polja srama, na jugu Francuske, okružena bodljikavom žicom. Njena porodica ostala je tamo 12 godina. Neki su bili duplo duže. "Njihov jedini zločin bio je odano služenje francuskoj zastavi", naglasila je. Njen je brat počinio samoubistvo, u dobi od 35 godina, nakon posljedica psihološke torture. Druga djeca su umrla tokom internacije, zbog pothranjenosti. Njihova su tijela pronađena mnogo kasnije u tajnim grobnicama. "Čak su i oni bili nepoželjni", kaže književnica.
General de Gaulle, najcjenjenija nacionalna francuska ličnost, nije ispunio obećanje o zaštiti harkija, pripadnika kolonijalnih trupa koje su prolijevale krv za Francusku u svim ratovima, uključujući dva svjetska požara. Samo nekoliko desetina hiljada bivših boraca i njihovih porodica legalno je primljeno u Francusku, iako pod sramotnim uslovima. Drugi kontingent uspio je stići tajno. Procjenjuje se da je njih oko 70.000 stradalo u Alžiru, onih koji nisu mogli pobjeći, a mnogi od njih su mučeni.
Pariz je zatvorio oči pred ovom tragedijom i htio ju je izbrisati iz sjećanja. Ali to je trauma koja je još uvijek vrlo živa u francuskoj svijesti. Procjenjuje se da je bilo oko 200 hiljada harkija u kolonijalno doba. U Francuskoj je još oko 3000 živih, ali njihovi potomci čine zajednicu od oko 400 000 članova. Biti sin ili unuk harkija u nekim je sredinama još uvijek velika neugodnost.
Macronov govor, u kojem se ispričao harkijima na ponašanju francuske države, nekoliko je puta bio prekinut vriskovima rodbine harkija, osobito žena koje su plakale. Šef države, koji pripada generaciji za koju je rat u Alžiru vrlo daleka stvarnost, priznao je da Francuska ima "dug" prema harkijima. "Oprostite", rekao je. „Nećemo zaboraviti.“ Najavio je i prijedlog zakona o poboljšanju naknade za žive harkije i njihove udovice.
Za Macrona je vrlo važno pozabaviti se bez straha, i sa voljom da se razotkrije istina, jednom od najneugodnijih epizoda u francuskoj historiji, koja u rangu napoleonskog razdoblja, kolaboracionizma s nacistima iz višijskog režima ili francuskom kolonizacijom u Aziji i Africi.
Slučaj Alžira je poseban jer je Francuska poraz doživjela na vrlo bolan način, jer je taj poraz izazvao egzodus stotina hiljada ljudi. Rat je bio strašan, s ozbiljnim zločinima počinjenim na obje strane. Macron je već ranije uzburkao javnost kada je 2017. godine, kao kandidat za predsjednika, kazao da je kolonizacija bila "zločin protiv čovječnosti". Radikalni nacionalisti Francuzi nikada mu nisu oprostili ovu frazu. Za Macrona će biti vrlo delikatno obilježiti, u martu sljedeće godine, 60. godišnjicu sporazuma koji je doveo do nezavisnosti Alžira.
U svom govoru, osim isprike, Macron je htio prenijeti i poruku nade i optimizma. Kako bi to učinio, podsjetio je da među potomcima harkija, danas potpuno Francuza, ima pisaca i diplomata, gradonačelnika i historičara, novinara i filmadžija. Iako postoje primjeri mržnje, netolerancije i rasizma koji su još uvijek dešavaju prema njima, bio je oštar u osudi takvih pojava. "Kad vrijeđate harkija, vrijeđate Francusku", kazao je.
