Francuska osveta u ruskom "dvorištu"

Krajem 2023. godine posljednje francuske trupe napustile su Niger, čime je okončana operacija borbe protiv džihadizma koja je trajala desetljeće. Bilo je to treće takvo povlačenje u Sahelu u samo 18 mjeseci nakon onih u Maliju i Burkini Faso, a nije tajna da je Rusija, kombinacijom diplomatije, dezinformacija i tajnih operacija, pridonijela zaoštravanju raspoloženja protiv Francuske. Ali, očito, Moskva nije uzela u obzir da tu igru ​​mogu igrati i drugi.

Posljednjih mjeseci Francuska iskorištava nestabilnost generiranu ratom u Ukrajini i drugim geopolitičkim šokovima kako bi učvrstila svoju prisutnost upravo tamo gdje to Rusiji najviše smeta. U njihovom 'dvorištu', posebno - iako ne isključivo - u postsovjetskim državama koje su se nedavno počele udaljavati od ruske orbite, poput Kazahstana ili Armenije ili su pod intenzivnim pritiskom Kremlja, poput Moldavije. U nekim slučajevima stvar ne ide dalje od pukog potpisivanja novih trgovačkih i prijateljskih ugovora, ali u drugim su sklopljeni vojni paktovi, s vrlo različitim implikacijama.

Najznačajniji je slučaj Armenije, koja je 2022. vidjela kako je Rusija, zaokupljena vlastitim ratom u Ukrajini, slegnula ramenima pred snažnom ofanzivom Azerbajdžana u regiji Nagorno-Karabah, koja je kulminirala ponovnim osvajanjem Azerbejdžana ovog spornog područja godinu dana kasnije. I Armenija i Rusija bile su dio takozvane Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO) koju je predvodila Moskva, pa je teoretski ruska vojska trebala intervenirati u odbrani Jerevana ili barem diplomatski posredovati u zaustavljanju napada iz Bakua.

Samo dvije godine ranije, 2020., Rusija je u nekoliko dana uspjela blokirati još jednu prethodnu ofanzivu Azerbajdžana i čak je rasporedila dvije hiljade vojnika kao mirovne snage u Karabahu. Ovaj put, Kremlj je prepustio Armence njihovoj sudbini. Vladimir Putin je tako kaznio armenskog predsjednika Nikola Pashinyana zbog njegovog prozapadnog stava i odbijanja da podrži invaziju na Ukrajinu. Ali od tada je raskol između Armenije i Rusije nastavio rasti. Jerevan je ratificirao svoje pristupanje Međunarodnom krivičnom sudu (i svoj otvoreni slučaj protiv Putina), pokrenuo je raskid s ODKB-om i izveo zajedničke vojne vježbe sa SAD-om. Pashinyan je 30-godišnji odnos između dviju zemalja nazvao "strateškom pogreškom".

U tom kontekstu, Francuska je vidjela priliku. U oktobru su ministri odbrane obiju zemalja potpisali sporazum o vojnoj saradnji u kojem se Pariz obavezao opskrbljivati ​​oružjem armensku vojsku, što je prvi takve vrste koji je Jerevan potpisao s nekom zapadnom državom. Postoji, naravno, poslovna komponenta koja će koristiti francuskoj industriji oružja. Među materijalom koji će osigurati Francuska su uređaji za noćno promatranje, jurišne puške PGM, rakete kratkog dometa Mistral i radarski sistemi GM200, a sve ih u cijelosti ili djelomično proizvode francuske firme.

Puno je unutrašnje politike i u Francuskoj, trećoj u svijetu s najviše građana armenskog porijekla, odmah iza Rusije i SAD-a. Za svaku je francusku vladu ključno da se dodvori armenskoj zajednici u zemlji, koja se procjenjuje na između 400.000 i 750.000 ljudi. "Za nas je apsolutni prioritet pomoći Armeniji da zaštiti svoj narod", izjavio je francuski ministar odbrane Sébastien Lecornu krajem februara u Jerevanu, kamo je otputovao kako bi koordinirao isporuku prve pošiljke materijala.

Ali isto tako, Jelisejska palača je uvidjela mogućnost da Kremlju zabode trn u oko i osveti se za ono što se dogodilo u Sahelu, makar malo. "Jerevan se okreće onim partnerima koji stvarno mogu pružiti sigurnost", kazao je Lecornu, u ne previše prikrivenom napadu na Rusiju.

Nekoliko sedmica nakon potpisivanja vojnog sporazuma s Jerevanom, francuski predsjednik Emmanuel Macron obišao je Uzbekistan i Kazahstan kako bi podigao diplomatski i investicijski profil Francuske u regiji. Nekoliko mjeseci ranije posjetio je Mongoliju - prvo putovanje u tu zemlju jednog francuskog šefa države - kako bi potpisao nove sporazume koji bi osigurali opskrbu uranom za francusku nuklearnu industriju. Isti cilj imala je i Macronovova posjeta Uzbekistanu i Kazahstanu, dvjema drugim zemljama koje su najveći proizvođači ovog minerala.

Znakovito je da su među Macronovim saputnicima bili i visoki predstavnici francuske kompanije za nuklearnu energiju EDF, koja pretendira izgraditi prvu nuklearnu elektranu u Kazahstanu. Ako se to postigne, Francuska bi dobila važan udio u poslovanju u sektoru u kojem je Rusija jedan od najvažnijih igrača na planeti i na mjestu koje Moskva vidi kao svoje izravno područje utjecaja. Na stolu je stavljena i moguća prodaja vojnih radarskih sistema Ground Master 400.

Francuska tako pokušava iskoristiti relativno zahlađenje odnosa između ruske i kazahstanske vlade na čelu s Kasimom-Yomartom Tokayevom, unatoč vojnoj intervenciji koju je Rusija izvela u januaru 2022. kako bi ih poduprla. Tokajev je pokazao da nije pijun Kremlja, odbivši podržati invaziju na Ukrajinu i obećavši provođenje zapadnih sankcija protiv Rusije. Stoga je odnos između Putina i Tokajeva veoma napet.

U svakom slučaju, za stručnjake poput Frana Olmosa, višeg istraživača u Geopol21 think tanku i stručnjaka za Centralnu Aziju, "vidjeti Macronovovu posjetu Kazahstanu i Uzbekistanu, koji je odgovor na posjete predsjednika Mirziyoyeva i Tokayeva prošle godine Parizu, isključivo kao pokušaj Francuske da se suprotstavi utjecaju Rusije čini mi se pogreškom. Prvo, zato što je ruski utjecaj u Centralnoj Aziji mnogo veći od onoga čemu se ne može suprotstaviti, ni Francuska ni Evropska unija. I drugo, zato što se time potcjenjuje uloga francuske vanjske politike u regiji, koja je uvijek bila prilično aktivna. Francuska ima ambasade u Kazahstanu, Uzbekistanu, pa čak i u Turkmenistanu, na primjer", kaže dodajući kako su za Pariz energetski i poslovni faktori puno važniji od trenutne geopolitičke situacije.

U praksi, podaci pokazuju da Kazahstan nije napravio istinski prozapadni zaokret, već pokušava održati ravnotežu – sličnu onoj koju godinama održava Lukašenkova Bjelorusija – između Evrope i Rusije, koja je i dalje njegov najvažniji partner s kojim je bilateralna trgovina vrtoglavo porasla od početka rata u Ukrajini.

No možda je jasniji primjer ove nove pozicije s francuske strane ona Moldavije. Na primjer, sedmog marta moldavska premijerka Maia Sandu otputovala u Pariz kako bi potpisala sporazum o vojnoj saradnji. Iako su mnogi detalji ostali nejasni, pokazalo se da će francuske trupe obučavati moldavsku vojsku, a da će joj Pariz prodavati oružje. Moldavska vlada je na nišanu Moskve, čiji su planovi za njegovo svrgavanje javni i ozloglašeni. Dan prije ovog službenog puta u Pariz, šef moldavskih obavještajnih službi, Alexandru Musteata, izjavio je da je njegova organizacija dobila "određene informacije" o novom planu Kremlja da destabilizira njegovu zemlju.

U tom kontekstu, otvorena odbrana Moldavije, uključujući i vojnu dimenziju, predstavlja javni izazov Rusiji. "Francuska je voljna pomoći zemljama koje bi mogle biti ugrožene vanjskim upadima da zaštite svoje granice i suverenitet", rekao je francuski zvaničnik za POLITICO prošlog novembra, misleći na Armeniju i Moldaviju, koje "nisu u EU, ali su dio evropskog geografskog područja" a relativno su krhki zbog određenih pokušaja destabilizacije. A ako to dovede do  ugovora francuskim firmama i istovremeno pošalje poruku Moskvi, tim bolje.