O svakim novinama najbolje govori lista novinara i saradnika. O listu u kojem objavljuju Aleksandar Vulin, Nenad i Vladimir Kecmanović, Matija Bećković te Dževad Galijašević, ponekad i Aleksandar Vučić i Vojislav Koštunica, ne treba mnogo polemizirati. Ipak, koliko god se susprezali, grijeh je šutjeti kada se na naslovnoj strani Pečata, kako ga davno nazvaše, lista slobodne Srbije, nađe poziv na linč čitavog niza intelektualaca koji su veliki kritičari velikosrpske ideologije te zagovornici mira na Zapadnom Balkanu. Na naslovnoj strani 698. broja dijaboličnog biltena portreti bivšeg jugoslavenskog političara i prištinskog advokata Azema Vllasija, direktorice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonje Biserko, historičarke Latinke Perović, bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, književnika Filipa Davida i aktivistice Vesne Pešić našli su se na zelenoj podlozi na kojoj su bijelom bojom utisnuti mjesec i zvijezda, ispod čega piše “Denunciranje Republike Srpske” i “Nova Islamska deklaracija”.

Da bi se shvatilo o kakvom je mediju riječ, nužno je vratiti se na njegove početke. Pečat je osnovan 2008. godine i sve do njegovog 487. izdanja glavni i odgovorni urednik bio je Milorad Vučelić, diplomirani pravnik i bivši srbijanski političar, visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije te jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića. Početkom 1990-ih bio je i generalni direktor Radiotelevizije Srbije, a trenutno se nalazi na poziciji glavnog i odgovornog urednika također nacionalističkih Večernjih novosti. Ovaj medijski behemot režima Slobodana Miloševića u oktobru prošle godine ponio je i najviše priznanje Srpske pravoslavne crkve – Orden Sv. Save, koji mu je uručio lično patrijarh Porfirije u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Iako više, barem formalno, ne vodi glavnu riječ u Pečatu, s velikosrpskog kursa koji je odredio Milorad Vučelić oni koji su ostali ne skreću. Čak iz broja u broj nastoje da njihovo širenje mržnje bude što kreativnije, a u tome prednjači, kako u svojim tekstovima, tako i u televizijskim i podcast gostovanjima, pamfletist Filip Rodić, zamjenik urednika Pečata, jedan od predvodnika čitave bulumente sporednih likova uposlenih u ovom listu kojih se ne bi sjetio ni Jim Henson pri kreiranju karaktera za Ulicu Sezam.

Filip Rodić potrošio je tri stranice “upozoravajući” na 207 intelektualaca koji su potpisali pismo poslano svjetskim zvaničnicima, a tiče se trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini. U tekstu monstruoznog naslova “Bošnjačka deklaracija – pismo svetskim zvaničnicima o situaciji u BiH” on svjesno na pogrešan način tumači “Islamsku deklaraciju” Alije Izetbegovića. Ovo djelo predstavlja kao manifest na kojem je planirana daljnja gradnja Bosne i Hercegovine, iako je u više navrata naglašavano kako je riječ o djelu koje poziva na religijski preporod islamskog svijeta te da nije u pitanju bilo kakva vrsta političkog programa. Zloupotrebljavajući ovu knjigu prvog predsjednika međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, nastavlja graditi svoju priču o tobožnjoj “Bošnjačkoj deklaraciji”, zapravo pismu koje je Organizacioni odbor i krovna organizacija bh. udruženja “Platform BiH” pripremilo i uputilo zvaničnicima u Bruxellesu, New Yorku, Washingtonu, ali i ostalima u glavnim gradovima zemalja članica Vijeća za implementaciju mira. To je pismo u glavi propagandiste Filipa Rodića update verzija njegovog tumačenja “Islamske deklaracije”, koja za glavni cilj ima uspostavu “muslimanske utopije”.

Od dezinformacijskih vratolomija i modernih srpskih mitova Filipa Rodića zaboljela je glava, pa je u nekoliko navrata napravio grešku u koracima. On je u svom najnovijem bulažnjenju u pisanoj formi postavio pitanje kako je moguće da spomenuto pismo “potpisuje dobar dio ljudi koji se kunu u Tita, Jugoslaviju, sekularizam, zapadne vrijednosti”, kada je Bosna i Hercegovina, umislio je on, predodređena da bude šerijatska država. Upravo se u ovom pitanju i raskrinkavaju laži u koje Rodić vjeruje. Bosna i Hercegovina je, kao što je glasilo i referendumsko pitanje 1992. godine, suverena i nezavisna država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, Srba, Hrvata, ali i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive. Samim tim, svaki iole normalan čovjek pružit će podršku izgradnji jednog funkcionalnog državnog sistema umjesto stavljanja na stranu onih koji su bili idejni pokretači i/ili implementatori planova etničkog čišćenja te naposljetku i Genocida nad Bošnjacima. Egocentrik i veliki negator Genocida, jer tvrdi da je agresorska vojska ipak “pravila selekcije pri ubijanju u Srebrenici”, sam je sebe postavio u poziciju u kojoj je jedino on pametan, a svi potpisnici spomenute peticije budale, među kojima su, kako je implicitno i naveo, i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati, ali i stranci. Međutim, oni Srbi koji su potpisali ovaj dokument za njega su “slučajni Srbi”, Hrvati koji su stavili svoj potpis zapravo su “nelegitimni Hrvati”, dok su stranci “zapadne sluge”. Ostali su samo Bošnjaci, koji su, kako poručuje Pečat, jedini i organizirali proteste.

Ovaj najamnik Pečata također se pita kako je moguće da 207 intelektualaca podržava Bosnu i Hercegovinu čiji je prvi predsjednik bio čovjek za čije su oslobađanje iz zatvora, u koji ga je odveo montirani “Sarajevski proces” 1983. godine, agitirali Vojislav Šešelj i Dobrica Ćosić, pri čemu izrazito neuspješno pokušava izjednačiti Aliju Izetbegovića s ovim dvojcem. Naravno, niko u to vrijeme nije znao u šta će se pretvoriti duo Šešelj-Ćosić, ponajmanje Alija Izetbegović i njegovi saradnici, ali je svakako interesantno kako ova dva velikosrbina, što je i sam Filip Rodić, u svom tekstu negativno predstavlja aludirajući na njihovu zločinačku prošlost. Isto tako, indirektno pita potpisnike ovog pisma kako je moguće da podržavaju državu kojom je nekada predsjedavao bivši čelnik “pronacističke organizacije 'Mladi muslimani'”, iz koje se “izrodila i jedna SS divizija (Handžar)”, što su svakako klevete, i to utužive, dok se s druge strane srami pisati o tome da je otac uredničke politike koju sada on promiče Slobodan Milošević skončao 11. marta 2006. godine u hladnoći zatvorske ćelije u Den Haagu. Jasno je, Filip Rodić i njegovi kolege to će sve nazvati “običnim srbomrziteljstvom”, “zapadnim projektom” i “zavjerom ustaško-džihadskom”.

Valja podvući kako Filipu Rodiću i njegovim vlasnicima ne smeta pismo kao komad papira, već ih golica razlog zašto je 207 intelektualaca potpisalo apel upućen na adrese svjetskih zvaničnika. U oktobru 2021. godine vladajuća koalicija u manjem bh. entitetu napravila je de facto plan kojim se reaktuelizira priča o otcjepljenju RS-a od Bosne i Hercegovine, čemu prethodi unilateralno, nezakonito i neustavno preuzimanje državnih nadležnosti na fiskalnom, pravosudnom, odbrambenom, sigurnosnom i mnogim drugim poljima. Ovo je ujedno bio i glavni razlog za organizaciju protesta i potpisivanje pisma svjetskim zvaničnicima jer je svima jasno da bi bilo kakav sličan potez iz manjeg bh. entiteta mogao napraviti pravu pometnju, i to ne samo u našoj državi. Ipak, pečatovci su, predvođeni Filipom Rodićem, uskačući u pomoć “braći preko Drine”, osudu secesionističke politike nazvali “denunciranjem RS-a”, što je samo još jedan dokaz u nizu da u našem istočnom susjedstvu žive i rade oni kojima bi rat i masovna stradanja bilo sasvim uobičajeno, čak i poželjno događanje u bliskoj budućnosti.

U tekstu Filipa Rodića “Bošnjačka deklaracija – pismo svetskim zvaničnicima o situaciji u BiH” ništa nije moguće pročitati osim kamare laži i mitova, po uzoru na “naravoučenije” upravo Dobrice Ćosića, ideologa srpske laži i uzroka srbijanskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća, što i ne iznenađuje. Sve napisano u Pečatu jesu neistine s kojima se kontinuiramo susrećemo već desetljećima i na koje smo već navikli, ali i još jedan pokazatelj kakva je trenutna politička klima u susjednoj Srbiji. O političkoj klimi možda se moglo i pretpostaviti, ali je sigurno zabrinjavajući podatak da Pečat, prema našim saznanjima, ima tiraž koji uopće nije skroman, što znači da ga čita i obični puk. SAD su uvele sankcije Miloradu Dodiku i njegovom dva puta potkovanom Milanu Tegeltiji, ali i nakon protesta pred institucijama Evropske unije još se čeka na potez ove jedinstvene međuvladine i nadnacionalne zajednice država Starog kontinenta. Vrijeme je za sankcije Evropske unije!