Kći rahmetli Hashemija Rafsandžanija nije samo kći nekoga ko je bio jedna od najvećih ličnosti Islamske Republike već i jedan od njezinih glavnih kritičara. Za nju ne postoji autocenzura.

Faezeh Hašemi Rafsandžani visoka je i atletski građena, ta je 58-godišnjakinja studirala je na Univerzitetu u Birminghamu, udana je i ima dva sina. Bila je zastupnica u iranskom Parlamentu između 1996. i 2000. godine.

U prošlosti je Faezeh pozivala na ostavku vrhovnog vođe, tvrdila kako sumnja da njezin otac vjerojatno nije umro od srčanog udara, što je službena verzija vlasti, a posljednjih sedmica uvjerava da neće glasati na predsjedničkim izborima 18. juna. Kao i mnogi drugi Iranci, kako pokazuju ankete.

Izgovoriti tako nešto ne bi bilo ništa loše da se to ne protivi zahtjevu vođe koji stalno poziva stanovništvo da glasa. Prije nekoliko dana Ali Hamnei kritizirao je "određene grupe koje žele potkopati važnost sljedećih izbora". Te su riječi bile namijenjene Faezehi. Izbori, posebno predsjednički, u Iranu se tumače kao referendum u znak podrške Islamskoj republici.

Ali ona odbija igrati tu igru. “Neće imati dovoljno glasova. Ljudi su svjesni da promjene koje traže neće doći s predsjednikom ”, kaže. Dok razgovara, neprestano se igra rukama, na kojima se vide debele vene. Nasljedstvo dugogodišnjeg igranja tenisa i odbojke, kojima se i dalje aktivno bavi.

Njen stav o izborima toliko je radikalan da ju je čak doveo u moralnu dilemu. S jedne strane, vjeruje da je potrebno osporiti Vijeće zaštitnika Ustava, odbor od 12 muškaraca koji imaju konačnu odluku o kandidatima koji mogu sudjelovati na izborima i vidjeti kako će reagirati na kandidatkinju.

Zakon ne isključuje žene s vršenja dužnosti predsjednice, ali postoje velike nejasnoće oko toga. To ju je navelo da najavi da će se kandidirati. Ali s druge strane, ona ne želi glasati.

"Ne mogu reći da neću glasati i kandidirati se, pa sam odlučila da neću i sada motiviram druge žene da to učine same", objašnjava ona. Da je pokušala, imala bi određenu podršku stanovništva. Bila je parlamentarka za vrijeme predsjedavanja žreformistički nastrojenog Mohameda Hatamija i njezin je rad bio cijenjen. U to je vrijeme vodila novine Zan, koje su raspravljale o pitanjima vezanim za ženska prava. Od tada je Faezeh zaslužila priznanje mnogih žena.

Njeni argumenti da ne glasa su višestruki. Jedan od njih ima veze sa strukturom moći u Iranu. Vlada Hasana Rohanija još je jednom razotkrila nemogućnost predsjednika da upravlja državom. Kao primjer navodi ono što se dogodilo prije nekoliko dana s ministrom vanjskih poslova Mohamedom Yavadom Zarifom, koji je ispričao da je njegov opseg djelovanja na mnogim poljima vanjske politike ograničen.

"Dakle, kakva korist od ljudi poput Rohanija ili Zarifa koji preuzimaju dužnost ako na kraju ne mogu ništa učiniti?", pita Faezeh.

Uvjerena je da su vanjska politika, ekonomija, pravda i ostalo u rukama vojske. "Oni imaju kontrolu u svim područjima", kaže otvoreno. Čak misli da ne bi bila loša ideja imati vojnog predsjednika, jer bi na taj način morali preuzeti odgovornost za sve što se događa u zemlji. "Sada oni vode stvari, a predsjednik Rohani mora odgovoriti za to", kaže Faezeh.

Moć koju je imao njegov otac, kažu Faezehini kritičari, služi joj kao štit da kaže šta misli i da to kaže bez posljedica. Ona to negira, prisjeća se da je bila u zatvoru 2009., baš kao i njezin brat. “Puno je hrabrih ljudi, ali mnogo puta se moraju suzdržati jer se suočavaju s mnogim problemima. Moraju jesti, boje se za porodicu”, zaključuje Faezeh.