Elmedin Konaković je štetočinski multipraktik kakav na ovim prostorima nije viđen još od pojave Fikreta Abdića. Jer baš kako je Abdić istovremeno bio u službi Beograda i Zagreba isto je danas i a Konakovićem. On naravno nije ratni zločinac ali zato, poput Fikreta Abdića svojevremeno, prodaje i izdaje interese Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda kako bi udovoljio i Beogradu i Zagrebu te kako bi od Bosne i Hercegovine napravio prostor umjesto države a od njenog većinskog naroda obespravljene urođenike.

Moglo bi se čak reći da je Konaković višestruko opasnija pojava od Fikreta Abdića jer dok je Abdića zanimala isključivo njegova lokalna sredina, te je rovario i sabotirao na političkim i geografskim marginama države, Konaković se smjestio u političko srce Bosne i Hercegovine i sada uime bošnjačkog naroda kapitulira i parafira sve ono što od njega zatraže njegovi srpski i hrvatski partneri. Još gore, Konaković ne izdaje onako iz vlastitog hira, pokvarenosti i gluposti, već u sklopu onoga što se danas već može slobodna nazvati međunarodnom zavjerom Zapada protiv Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda.

Konakovićeve istočne i južne konekcije

Elmedin Konaković doslovno u nekoliko dana razotkrio se kao najopasnija politička pojava u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine, opasniji čak i od Milorada Dodika i Dragana Čovića zajedno, jer ma kako maligni bili, oni ipak nikada nisu imali kapacitet da uime Bošnjaka potpišu, legitimiziraju i legaliziraju bošnjačku kapitulaciju i obesmišljavanje Bosne i Hercegovine kao države. A upravo je to ono što Elmedin Konaković radi.

Prvo je Konaković otvoreno pristao pa čak i počeo zagovarati izgradnju tzv. Istočne i Južne interkonekcije, onako kako to SNSD i HDZ žele, a što će reći bez usvojenog državnog zakona o gasu i pod kontrolom kompanija smještenih u manjem bh. entitetu i u kantonima s hrvatskom većinom, a što u praksi znači da će se doslovno Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, a zatim i njihovim nasljednicima, dati u ruke monopol nad jednim od najvažnijih energenta, čiji se korisnici većinom nalaze na prostorima naseljenim mahom Bošnjacima.

Pritom bi nešto što je državni prerogativ bilo isporučeno u ruke jednom entitetu i jednom kantonu, čime bi oni zadobili ne samo monopol već i obrise državnosti. Gore od svega, Milorad Dodik i Dragan Čović odlučivali bi o tome koliko će i kada Sarajevo imati plina, hoće li se građani Sarajeva smrzavati te koliko će ga plaćati. Koliko je ovakav potez u suštini otvorena veleizdaja nacionalnih interesa govori i to da je “Trojka” molila Milorada Dodika da pričeka s otvaranjem ove teme sve do formiranja Vlade Federacije BiH kako bi se izbjegle i amortizirale očekivane negativne reakcije te kako neki od zastupnika tijesne većine ne bi odustao od podrške nametnutoj i oktroiranoj vladi.




Elmedin I Karađorđević

No sa Konakovićem uvijek može gore! Nezamislivo gore. Tragikomično gore. Ova ambasadorska marioneta organizirala je neukusnu i parodičnu press konferenciju povodom “100 dana svoga djelovanja” pa čak snimila i promo spot svoga lika i djela u stilu Srećka Šojića iz Tesne kože. To je komični dio. Tragedija je nastupila kada se Elmedin Konaković počeo obraćati ili, kako on voli reći, pokazivati kako se “lideriše”. Lažljivu samohvalu, u kojoj je tvrdio kako je “Bosnu i Hercegovinu smjestio u epicentar svjetskih zbivanja”, mada je on ustvari obična “ciganska mečka” svoga zamjenika iz “hrvatske kvote”, Konaković je ubrzo zasjenio skandaloznim izjavama koje su sasvim potvrdile tezu da je Elmedin Dino Konaković politički idiot opasnih namjera.

Konaković je pri kraju svoga grotesknog i surealnog “obraćanja javnosti” počeo veličati velikosrpski projekat Otvorenog Balkana tvrdeći da to nije “Srpski svet” prije svega zato što  bi u “takvoj potencijalnoj državi” bez unutrašnjih granica pored Srba živjelo i “5 miliona Bošnjaka muslimana” koji bi mogli ići jedni drugima na Bajrame! Nevjerovatno!

Za Dinu Konakovića eventualna proširena Srbija ustvari je legitimna “potencijalna država”, a mjera bošnjačkih političkih i svakih drugih prava jeste to da se Bošnjaci mogu obilaziti za Bajrame. U Velikoj Srbiji.

Konaković daje “državu za baklavu”. Jeste da bi ta Konakovićeva “potencijalna država” bila Velika Srbija ali barem bi, eto, sav bošnjački narod u njoj sretno živio. I obilazio se za Bajram. Bez pasoša. Umno ograničeni Konaković bi doslovno trampio državu Bosnu i Hercegovinu, sav njen teško izboreni suverenitet, nezavisnosti i na kraju cjelovitost, sva ona krvlju plaćena bošnjačka prava i slobode i gurnuo za pravo da se obilazimo za Bajram, tj. za slobodu kretanja koju već imamo.

Ovakav Konakovićev izljev nepatvorenog velikosrbizma ustvari najviše podsjeća na prepjev one agresorske bljuvotine Baje Malog Knindže: “Oj Alija Aljo male su ti međe / da si ost’o sa nama bile bi ti veće.”

Velika Srbija, američki projekat za 21. stoljeće

Ono što je potpuno jasno iz Konakovićevih skandaloznih izjava jeste sljedeće: Otvoreni Balkan je u agendi Konakovićevih stvarnih vlasnika iz zapadnih ambasada. Trbuhozborci marionete Konakovića žele Otvoreni Balkan, oni ga guraju i zagovaraju preko svoga lutka i pajaca. Da li je to dio neke zakulisne američke trgovine s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom, neke trampe u kojoj su interesi Bosne i Hercegovine i Bošnjaka tek kusur, teško je pouzdano reći, ali da je Otvoreni Balkan na dnevnom redu, baš kao i Izborni zakon po željama Zagreba, u to više nema nikakve sumnje.

Projekt je isplaniran, planovi su nacrtani, dozvole su dobijene, pronađeni su izvođači radova, utvrđena je cijena, što za materijal što za ruke, ostao je samo jedan problem. Kako saopćiti lokalnim stanovnicima da više nisu vlasnici, čak ni nosioci stanarskih prava, već tek podstanari bez prava glasa.

I tu dolazimo do stvarne funkcije Elmedina Dine Konakovića. Uloga koju su mu namijenili iz ambasada i stranih centara moći jeste da ono što je otvorena veleizdaja svih bošnjačkih interesa, ono što je historijski bošnjački brodolom, poraz ideje suverene Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao političkog subjekta, obesmišljavanje tolike prolivene krvi za slobodu i neovisnost, predstavi i prikaže Bošnjacima kao nešto progresivno i dobro, nešto što je čak i u interesu bošnjačkog naroda. Konaković treba da nas uvjeri da je naše prirodno stanje da budemo srpski ili hrvatski Muslimani, objekt a ne subjekt politike, vjerska grupa bez vlastite države, depolitizirani veseljaci koji udaraju u šargiju, peku ćevape i smiju se vicevima na svoj račun, ali se ne bave politikom, pogotovo ne nacionalnom, jer i nemaju ni naciju ni državu, tek prebivalište koje ovisi od milosti drugih.

Elmedinu Konakoviću poručujemo da tako neće moći i da mu to neće proći. Nije moglo proći Fikretu Abdiću, neće ni Elmedinu Konakoviću.