Članovi Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine odlučili su da će opći izbori u našoj državi biti održani 2. oktobra. Kao što to obično i biva, predizborna kampanja počela je znatno prije zakonski predviđenog perioda za predstavljanje izbornih programa političkih stranaka i kandidata građanima. Ona je u ovom razdoblju, nekoliko mjeseci pred izlazak na biračka mjesta, posebno žestoka i prljava. Do sada smo se mnogo puta uvjerili da pojedinci i čitave grupe okupljene oko nekih političkih organizacija, u želji da stignu do državne pipe, uopće ne mare što zloupotrebljavaju svetinje, a to se upravo događa i ovih dana.
Na samom početku sjetimo se Sabine Ćudić, predsjednice Glavnog odbora Naše stranke i zastupnice u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koja i mimo izbornih godina nosi šampionsku titulu u kategoriji raznoraznih sabotaža i marifetluka. U novembru 2019. godine ustupila je medijima fotografije iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić” na kojima se vide štićenici vezani za namještaj i radijatore. Ona je ovaj materijal objavila neposredno nakon što Vlada FBiH i resorno ministarstvo nisu smijenili članove i članice Upravnog i Nadzornog odbora koji su u ovom Zavodu ostali iz prethodnog mandata. Kada je Sabina Ćudić objavljivala materijal, nije vodila računa o tome da će sigurno u nekom momentu morati dati odgovor na pitanje kada je došla u posjed ovih materijala i zašto ih nije odmah, istog dana po primitku, proslijedila medijima kako bi unesrećeni štićenici bili pošteđeni daljnje patnje. Ona je, jasno je kao dan, čekala pravi politički trenutak za krajnje nemoralni postupak – eksploataciju ove priče, eksploataciju nečega što se nikako, ni u kojem obliku, ne bi smjelo politički zloupotrebljavati. Da stvar bude još gora, neki su je i nagradili za ovakav potez.
ZLOUPOTRIJEBITI ONO ŠTO SE NE SMIJE ZLOUPOTREBLJAVATI
Da je zloupotrebljavanje stvari koje se nikako ne bi smjele zloupotrebljavati najdraža politička praksa lovaca na udobne fotelje, u većem entitetu okupljenih uglavnom oko koalicije “Trojka”, u ovom periodu najbolje pokazuje i dokazuje Narod i pravda te njen vlasnik, isprazni populista Elmedin Konaković, koji je na klupi za rezervne igrače sve do prije nekoliko dana imao Nevenku Tromp, navodno eksperticu za tranzicijsku pravdu i, još se ne zna da li u slobodno ili radno vrijeme, predavačicu na Političkoj akademiji njegove privatne stranke. Iako je rijetko ko mogao biti siguran u način na koji bi ona mogla biti korisna propagandi nerealiziranih karijerista iz Stranke demokratske akcije odbjeglih u ideološki bezbojni NiP, ovih dana svjedočimo njenom igrokazu tokom kojeg su maske pale.
Nevenka Tromp, bijesna zbog toga što nije uspjela debelo profitirati na podnošenju zahtjeva za reviziju presude naše države protiv Srbije, imala je povod da se pojavi na Face TV nakon što joj je “Trojka” uručila povelju počasne građanke Kantona Sarajevo i da kod Senada Hadžifejzovića počne s rafalnom paljbom optužbi na račun Bakira Izetbegovića, koje su usko vezane za reviziju spomenute presude iz 2017. godine. To su, svakako, ranije isplanirali trojkaški mračni umovi sve s jednim ciljem – diskreditirati Bakira Izetbegovića i SDA pred oktobarske izbore. Za tu diskreditaciju i politički obračun izabrali su zloupotrijebiti ono što se ne smije zloupotrebljavati – agresiju i stradanje ljudi.
Simultano s gostovanjem Nevenke Tromp na Face TV-u, na društvenim mrežama reagirao je Elmedin Konaković, napisavši da je on, kao, naprosto zaprepašten riječima koje izgovara gošća Centralnog dnevnika. Kasnije je na društvenim mrežama, koje su njemu i njegovoj kvazipolitičkoj sviti osnovni alat za skupljanje jeftinih poena, nastavio s napadima na Bakira Izetbegovića i SDA, tako se nadovezujući na orkestriranu hajku iza koje, sudeći prema tome što od ranije politički sarađuje s Nevenkom Tromp, stoji upravo on sa svojim jatacima. Naravno, u svakoj objavi na Facebooku i/ili Twitteru referirao se na Nevenku Tromp kao na doktoricu nauka iz oblasti jugoistočnih evropskih studija, predstavljajući je kao značajnog pravnog eksperta, pa je tako, inercijom, bez ikakvog dubljeg znanja, insistirao na njenoj tvrdnji da je ambasadorica naše države u Nizozemskoj Mirsada Čolaković bila ovlaštena da preda zahtjev za reviziju presude protiv Srbije.
KONAKOVIĆ SE PITA KAO “BAŠIĆEVA RAHMETLI NANA”
Dževad Mahmutović, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli i zamjenik ministra ljudskih prava i izbjeglica Miloša Lučića, ubrzo nakon toga objavio je dokument u kojem tadašnji šef bh. diplomatije Igor Crnadak izričito naređuje ambasadorici Mirsadi Čolaković da ne može preduzimati bilo kakve radnje koje bi mogle biti tumačene kao interpretacija ili prejudiciranje zvaničnog stava nadležnih državnih organa. Naša ambasadorica ne da nije imala odobrenje za predavanje zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije već je nju ministar vanjskih poslova Igor Crnadak svojim pismom iz 13. februara 2017. godine upozorio da nadležni državni organ nije donio odluku o zvaničnom stavu BiH o pitanju revizije presude te joj zabranio da poduzima bilo kakve radnje (podnošenje aplikacije, davanje pravno obavezujućih izjava, diplomatska agitacija) bez izričite instrukcije iz nadležnog resora.
Štaviše, nekoliko dana nakon predaje apelacije od agenta Sakiba Softića ministar Igor Crnadak naredio je ambasadorici Mirsadi Čolaković da se vrati u zemlju i pokrenuo je čak disciplinski postupak protiv nje. Upravo je na primjeru ovog dopisa po ko zna koji put Elmedin Konaković raskrinkan kao obični licemjer i politički trgovac.
Dževad Mahmutović
Naime, nakon što je Dževad Mahmutović jasno dokazao, i to zvaničnim papirom, da ambasadorica Mirsada Čolaković nije mogla predati zahtjev za reviziju presude protiv Srbije jer je brutalno opstruirana, Elmedin Konaković kao “Bašićeva rahmetli nana” pita se i ističe da naša diplomatkinja “nije trebala poslušati uputu”. Iako mu je ukazano na to da je neposluh bilo kojoj državnoj instituciji zapravo uvertira u proces urušavanja države, tvrdoglavo je nastavio sa svojom pričom da je tadašnjem ministru vanjskih poslova Igoru Crnatku trebalo iskazati neposluh, implicirajući da on nema dobre namjere prema nama i našoj državi.
Međutim, Elmedinu Konakoviću draža je vlast od bilo kojeg zajedničkog interesa i to je dokazao prošli mjesec gostujući u televizijskoj emisiji Specijal O kanala zajedno s, ni više ni manje, Igorom Crnatkom, gdje su komplimentirali jedan drugome i čak razgovarali o mogućem koaliranju NiP-a i Partije demokratskog progresa na državnom nivou. Ostaje otvoreno pitanje na koji će način Elmedin Konaković objasniti svojim biračima ovo hvatanje samoga sebe u raskoraku. To će objašnjenje morati biti ozbiljnije od njegovog dosadnog i već izlizanog ponavljanja kako on koalicije pravi na osnovu programske platforme i da pri tome zažmiri na ideološke razlike.
KONAKOVIĆ JE NAJVEĆA ŠTETOČINA BH. POLITIKE
Osim što je svima dao do znanja da bi sklapao saveze s onima kojima treba iskazati neposluh, Elmedin Konaković je još jednom dokazao i da je velika neznalica kada je riječ o visokoj politici. On je, što se kosi sa svim zakonima logike, lupio da samo Bošnjak u Predsjedništvu BiH odlučuje ko će biti naš ambasador u Nizozemskoj, što je trebala biti još jedna podvala Bakiru Izetbegoviću i SDA te optužba da je podbačeno i u izboru agenta Sakiba Softića i ambasadorice Mirsade Čolaković.
Ambasadorica Mirsada Čolaković
Važno je istaći da u našem Ustavu nigdje ne stoji da ambasadore imenuju “Bošnjaci, Hrvati ili Srbi”. Osim Ustava BiH, procedura imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika definirana je i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH te Odlukom o postupku imenovanja ambasadora/ica i drugih međunarodnih predstavnika/ca BiH, koju je Predsjedništvo BiH usvojilo na 34. redovnoj sjednici 2013. godine. Ni u jednom od ovih dokumenata ne navodi se da bilo koji član kolektivnog šefa države može samostalno izabrati ambasadora, što znači da je Elmedin Konaković još jednom demonstrirao svu raskoš nepoznavanja materije.
Još u martu 2017. godine naš najveći stručnjak iz oblasti ustavnog prava Kasim Trnka izjavio je da su apsolutno nekompetentni svi oni koji tvrde da bi Sud u Haagu prihvatio razmatrati reviziju da je aplikaciju, na osnovnu instrukcije tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, podnijela ambasadorica Mirsada Čolaković. On je tada kazao da je u kompletnoj priči neophodno razlikovati dvije stvari. Jedna je stvar bukvalnog fizičkog akta predaje dokumenta, a druga je pitanje pravnog zastupanja u toj stvari. Fizički akt predaje zahtjeva moglo je obaviti više osoba, ali je bitno ko ima legitimaciju da zastupa državnu pred jednim takvim međunarodnim sudom. Kako je prije pet godina odlično uočio profesor Kasim Trnka, ova je priča dosta korištena za političke, čak i lične obračune, za destabilizaciju prilika i proizvodnju novih kriza.
Elmedin Konaković trenutno je najveća štetočina u bh. politici. On je do sada u bezbroj navrata, zbog vlastitih nerealnih ambicija i bespotrebnih obračuna s političkim protivnicima, nanio direktnu štetu BiH i njenim stanovnicima. U pitanju je čovjek koji je stao na stranu Dragana Čovića za vrijeme njegovog najgrubljeg nasrtaja na ustavni poredak naše države, i to samo kako bi mu se nametnuo kao novi koalicioni partner, to je čovjek koji je bio na strani izdajica tokom izbora u Mostaru, koji šuti kada njegovi koalicioni saveznici i/ili njihovi miljenici sole još uvijek bolne rane našeg naroda, a sada smo svjedoci da nakon dugih pet godina, bez ikakvog konkretnog povoda, vraća u fokus priču o reviziji koristeći je kao alat u predizbornoj kampanji. Međutim, dobra je stvar što su stanovnici prozreli njegov populizam i što mu iz dana u dan tanja podrška. Pad njegovih sposobnosti manipuliranja javnošću dovodi do rasta nervoze u redovima NiP-a, što će u oktobru sigurno dovesti do rušenja ove interesne grupe koja se lažno predstavlja kao politička stranka.
