Prije nešto manje iod mjesec dana dovršena je ekshumacija tijela onih koje je pobio Francov režim u velikoj grobnici Pico Reja, koja se nalazi na groblju San Fernando u Sevilli. Upravo je otvorena i spomen-kosturnica. U Pico Reji je pronađeno ukupno 8600 tijela: 1718 pripada strijeljanim osobama u građanskom ratu. Još 4237 pronađeno je pokopano u lijesovima, a 2480 se pojavilo u stanju anatomske nepovezanosti (još 165 su izolirani ostaci).
Mediji i gradonačelnik Seville Antonio Munoz istakli su u svojim javnim istupima šokantnu činjenicu. Grobnica u Pico Reji najveća je masovna grobnica otkrivena u Evropi još od pronalska grobnica nastalih nakon pada Srebrenice, nakon zvjerskog masakra koji su pretrpjeli Bošnjaci od strane srpskih trupa ratnog zločinca, generala Ratka Mladića.
Pico Reja je drugo ime za barbarstvo, piše Javier Gonzalez-Cotta, urednik tamošnjeg magazina Mercury, dodajući kako, iako su u toj grobnici pronađena tijale 1.718 strijeljanih osoba, „ništa se po stravičnosti ne može uporediti s onim što se dogodilo u Srebrenici, tačnije u okruženju stare tvornice akumulatora u Potočarima“, te dodaje: „Ovo mjesto morate posjetiti jednom u životu.“
Gonzalez-Cotta podsjeća na knjigu „Las sepultureras“, koju je napisala Taina Tervonen. Ona je, kaže, uznemirujuća hronika posvećena iskapanju u drugoj velikoj grobnici Tomašica, koja se nalazi u okolini Prijedora. „Tim istraživača Pico Reja prepoznat će se u svjedočanstvima koja su ovdje prikupljena. Stravična posebnost koju je nudila grobnica Tomašica (više od 800 tijela) bio je njen smrad. To je bilo zbog činjenice da je rov iskopan na rudarskom terenu bogatom željezom, što je odgodilo proces saponizacije tijela. Forenzičarka Senem Škulj, jedna od protagonistica knjige, kaže da joj je, kako bi se izborila sa smradom ostataka odvezenih u mrtvačnicu u Šejkovači, palo na pamet da tijelima doda soli, kao što je učinjeno sa egipatskim mumijama jer so ne oštećuje DNK, ali ubija parazite.“
Gonzalez-Cotta u svom komentaru podjeća i na druge masovne grobnice u okolini Prijedora i Banja Luke, kao što su Jakarina kosa (308 mrtvih), Stari Kevljani (456) i Hrastova Glavica (124), u kojima su većinom tijela Bošnjaka iz logora Keraterm, Omarska i Trnopolje, te zaključuje: „Zlokobno prebacivanje tijela u Tomašicu kamionima, bolesna šutnja onih koji su svjedočili toj povorci, posmrtni ostaci razbacani po raznim enklavama da ih se teško pronađe ili, između ostalog, nepodnošljiva forenzička birokratija; kontekst mržnje u Bosni nije usporediv ni s čim, iako je grobnica Pico Reja drugo ime za nečovječnost.“
