Jedan od glavnih zahtjeva Egipćana tokom demonstracija protiv režima Hosnija Mubaraka, u januaru 2011., bio je "aysh", što na arapskom znači "život", ali se na lokalnom dijalektu odnosi i na kruh. Više od desetljeća nakon uličnog skandiranja i traženja "kruha, slobode i socijalne pravde", za većinu stanovništva teško je doći do tog kruha i ostvariti dostojanstven život kojem su težili.

Egipatska funta izgubila je više od 50% svoje vrijednosti u odnosu na dolar u manje od godinu dana i 11. januara dosegnula najnižu vrijednost do sada: 32 funte za jedan američki dolar. Ove je sedmice malo ojačala ali velika razlika u kursu utiče na ekonomiju zemlje, koja uvozi mnoge sirovine i robu široke potrošnje, uključujući i one najosnovnije, poput pšenice za proizvodnju "ajša".

Naime, Egipat je najveći uvoznik pšenice na svijetu i do izbijanja rata u Ukrajini žito je većinom dolazilo iz te zemlje i iz Rusije. Sukob nije uticao samo na uvoz, već i na turizam, jedan od glavnih izvora strane valute za egipatsku državu. Ruski i ukrajinski posjetitelji, te iz drugih zemalja poput Bjelorusije, nisu bili toliko brojni na plažama Crvenog mora od agresije.

Krajem 2022. godine egipatska se vlada ponovno morala obratiti Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) te je dobila kredit od tri milijarde dolara u 46 mjeseci, za koji je obećala "učiniti kurs fleksibilnijim". Na tu fleksibilnost, smatraju stručnjaci, odgovara strmoglavi pad vrijednosti funte, a to najviše primjećuju obični Egipćani, koji već godinama gube kupovnu moć.

Prošlog decembra međugodišnja inflacija premašila je 21%, što je najveća brojka od 2017. godine, kada je ekonomija apsorbirala učinak prve veće devalvacije lokalne valute dogovorene s MMF-om 2016.

Stanovnici Kaira kažu da je sve skuplje, od hrane i pića do lijekova. "100 funti sada je kao 10 funti prije", kaže jedna od njih.“Situacija je jako teška zbog troškova. Svi žive na rubu i sitnice u kojima smo uživali postale su veliki luksuz”, jada se tridesetogodišnjakinja koja svoje dvoje djece više ne vodi vikendom na igru kako bi uštedjela nekoliko desetina funti koliko košta pristup većini parkova ili sportskih objekata u glavnom gradu.

Jedino od čega ne odustaje je školovanje djece, upisane u jedan od najjeftinijih privatnih centara. “Ne mogu ih odvesti u javnu školu er neće ništa naučiti. Ova škola je najbolja od najgorih, ali barem dobiju osnovno obrazovanje, to sebi mogu priuštiti”, priznaje.

Ovog je januara cijena kilograma piletine premašila 70 funti, a cijena kukuruznog i suncokretovog ulja vrtoglavo je porasla, akumulirala je nekoliko povećanja od 2022. Državno subvencionirani kruh, kojemu imaju pristup najsiromašniji Egipćani, košta manje od funte po štruci (čija veličina i kvaliteta već neko vrijeme opadaju); a na tržištu može koštati između jedne i šest funti, ovisno o težini pita kruha, koji Egipćani obično pune falafel kuglicama ili pireom od graha kako bi ujutro napunili želudac.

Prema službenim podacima, stopa siromaštva u Egiptu je oko 30%, ali to je podatak prije pandemije. Vjerojatno je dana mnogo više Egipćana koji sada žive u siromaštvu. MMF zahtijeva da Egipat "proširi socijalnu potrošnju kako bi ublažio siromaštvo i zaštitio ranjive", no dva programa pomoći pokrenuta nakon sporazuma iz 2016. pokazala su se nedovoljnima.

Analitičari procjenjuju da oko 65 miliiona Egipćana živi u siromaštvu ili blizu praga, odnosno više od polovine od oko 104 miliona ljudi. Birokratija, pravna nesigurnost i strah drugi su faktori koji obeshrabruju poduzetnike i investitore. Smanjenje intervencije vojske u egipatsku ekonomiju jedan je od velikih izazova MMF-a, koji je utvrdio da država mora ustupiti tlo kako bi "uravnotežila" djelovanje između javnog i privatnog sektora, te da potonji "vodi rast". No, prema riječima stručnjaka, generali će "učiniti sve što mogu da to spriječe".

Od sporazuma iz 2016. vojska je proširila svoje ekonomsko carstvo kroz državu i firme u svom vlasništvu i nije provela "nikakvu značajnu ekonomsku reformu", dodaju analitičari. "Politička korupcija režima i kolaboracija moćnih zemalja koje su ponudile neograničen pristup kreditima - preko MMF-a ili bilateralno - doveli su do toga da je Egipat zapao u enormne dugove i to je prouzročilo velike patnje stanovništvu zemlje", naglašavaju. Paradoksalno, "kako bi se izvukao iz ove situacije, Egipat se treba više zaduživati, a patnja za stanovništvo bit će još gora jer je zemlja u mnogo neizvjesnijoj situaciji nego 2016. kada joj je MMF odobrio 12 milijardi dolara pomoći“. Al Sisijev režim "namjerno je potkopao finansijsko zdravlje egipatske države i pristup građana javnim uslugama kako bi se obogatili i osnažili", zaključak je nezavisnih ekonomskih analitičara.