Bosanskohercegovački akademik i lingvist Dževad Jahić preminuo je danas u 77. godini života. Informacije o komemoraciji, dženazi i ukopu bit će naknadno objavljene.

Akademik Dževad Jahić, “filolog opće prakse”, kako je volio o sebi reći, dobitnik je "Stavove" Nagrade “25. novembar” u kategoriji za životno djelo (2022. godine). Bio je jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih naučnika, a godinama je predano radio na višetomnom Rječniku bosanskog jezika, na projektu u koji bi, u optimalnim uvjetima, trebao biti uključen tim od nekoliko desetina profesionalaca. U jednu takvu “avanturu” Dževad Jahić upustio se sam-samcat. Prije nekoliko mjeseci objavio je 10. tom Riječnika bosanskog jezika. Ispostaviće se i posljednji, bar za njegovog života.

Ovim Rječnikom prvi put se cjelovitom modernom leksikografskom metodom predstavlja leksičko bogatstvo bosanskog jezika na preko 5.500 stranica, sa više od a 100.000 natuknica i oko 500.000 razrađenih i opisanih jezičkih jedinica.

Rječnik bosanskog jezika je sinteza bosanske leksikografije, o čemu svjedoči pet priručnika u jednome - enciklopedijski, gramatički, etimološki, frazeološki i onomastički, koje njegov autor nudi, a njime je trebalo biti obuhvaćeno više od 750 bh. književnika od najstarijih vremena do danas.

Dževad Jahić rođen je 15. 8. 1948. godine u Mostaru. Osnovnu i srednju školu završio je u Rogatici.

Završio je studij srpskohrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu 1973.

Profesor Dževad Jahić u naučno-akademski prostor ulazi najprije odbranom magistarskog rada pod naslovom Lovačka terminologija i lovački žargon u govoru rogatičkog kraja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1977. godine, da bi se prvim radovima iz oblasti lingvistike javio već 1978. u časopisu Pregled, i to prikazom knjige Pregled srpskohrvatskih dijalekata znamenitog bošnjačkog i južnoslavenskog lingviste Asima Pece.

Potom će uslijediti prikaz knjige Ismeta Smailovića Jezik Hasana Kikića iz 1979. te odbrana doktorske disertacije pod nazivom Ijekavskošćakavski govori istočne i jugoistočne Bosne na Filološkom fakultetu u Beogradu 1981. godine. Naučni rad Neki hipokoristici muslimanskih imena orijentalnog porijekl u rogatičkom i bjelopoljskom govoru izlazi 1984. godine, potom dolazi čuvena britka polemika s profesoricom Hertom Kunom, koja je, kao i niz naučnih priloga, privlačila pažnju tadašnjih lingvističkih krugova: Jezička izvornost i narodna pjesma.

Na primjeru ikavsko-ijekavske evolucije “Hasanaginice” (1986), Lingvistička geografija – predmet i metodi istraživanja, dosadašnji rezultati (1987), O jezičkom identitetu jedne literature. Povodom knjige: Muhsin Rizvić “Pregled književnosti naroda Bosne i Hercegovine” (1987), Uloga bosanskog jezika u procesima srpskohrvatske standardizacije (1987), Jezički izvori sevdalinke (1988), te i prve autorske knjige Jezik, nacija, nacionalizam (1990) i Jezik bosanskih Muslimana (1991). Već u ovom prvom dijelu naučnog i javnog angažmana sasvim je jasno iscrtan Jahićev put koji će slijediti i u svom postjugoslavenskom naučnom kretanju.

Sasvim jasan narodnosni, nacionalni, teritorijalni i jezički identitet sve vrijeme će biti neupitan u Jahićevom radu i prije nego što će takve teme postati moda tokom i u prvim godinama nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. S druge strane, i kada ta euforična pomodnost prođe, njegovo zanimanje nije doživjelo nikakva odstupanja od precizno zacrtanih ciljeva.

Stoga će u godinama odmah po povratku iz Moskve objaviti čuvenu trilogiju: Bošnjački narod i njegov jezik, Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora i Školski rječnik bosanskog jezika u izdanju izdavačke kuće “Ljiljan” 1999. godine, namijenjene prije svega studentima i nastavnom kadru u nastavi bosanskog jezika.

Već naredne godine sudjelovat će u izradi prve savremene gramatike bosanskog jezika, zajedno sa Senahidom Halilovićem i Ismailom Palićem (2000). U predgovoru ove Gramatike Jahić će postaviti temelje novijem sagledavanju bosanske dijalektologije i historije jezika, na čemu će se izgrađivati kako nova naučna istraživanja, tako i svi kasniji udžbenici i priručnici, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Sandžaku, te u drugim zemljama u kojima Bošnjaci uspješno realizirajuneki vid nastave iz oblasti bosanskog jezika. U tom smislu važan doprinos profesor Jahić je dao i kao šef Odsjeka za bosanski jezik i književnost na Fakultetu za balkanske jezike Trakijskog univerziteta u Turskoj.

Kao vrhunac Jahićevog stručno-naučnog rada, zasigurno će ostati njegov Rječnik bosanskog jezika, čiji prvi (A-Ć) i drugi (D-F) tom izlaze 2010, treći (GJ) 2011, četvrti (K-Kor) i peti (Kos-Lj) 2012, šesti (M) i sedmi (N-Nj) 2014, osmi (O-Op) i deveti (Or-Pa) 2019. godine. Akademik Dževad Jahić preselio je netom nakon što je promovirao deseti tom svoga Rječnika.

Znalački rad na ovom kapitalnom nacionalnom projektu ogleda se ponajprije u poznavanju temeljnih principa leksikografskog posla, potom u iznijansiranom osjećaju za književni i narodni govor, u finesama značenjskih nivoa svake pojedinačne lekseme te u velikoj snazi i upornosti u traganju za adekvatnim primjerom iz književne baštine i tekuće produkcije. S druge strane, vrijedan doprinos Jahić je dao u razvoju bosanske leksikografije u Sandžaku, i to na način što je bio recenzentom i redaktorom “završne lingvističke i jezičke obrade” kapitalnog rada Sandžački rječnik. Prilog leksikografiji bosanskog jezika Džavida Begovića Šefke Begović-Ličina (Novi Pazar 2012) te recenzentom i glavnim i odgovorim urednikom do danas najvećeg frazeološkog rječnika bosanskog jezika: Sandžački frazeološki rječnik Abdulaha Mušovića (Novi Pazar 2018).