U ovoj će godini pola čovječanstva, približno četiri milijarde ljudi, imati priliku učestvovati na izborima i utjecati na to ko će njihove države voditi u narednom mandatu. Na desetine će zemalja po redovnom kalendaru održati predsjedničke ili parlamentarne izbore (ili oboje), uključujući najmnogoljudnije zemlje svijeta kao što su Indija, Indonezija, Bangladeš i Pakistan, a narod će glasati i u Alžiru, Azerbejdžanu, Rusiji, Meksiku, Južnoj Africi, Kanadi, Venezueli, Južnoj i Sjevernoj Koreji. I neke evropske zemlje proći će kroz generalnu demokratsku inventuru, poput Rumunije, Finske, Belgije, Litvanije, Hrvatske, a u junu će biti održani i izbori za Evropski parlament. Važni lokalni izbori čekaju Tursku, Veliku Britaniju, Poljsku i, svakako, Bosnu i Hercegovinu.
Dok su u nekim državama izbori samo puka formalnost i pobjednik se unaprijed zna, ponegdje vlada prava neizvjesnost i javnost s nestrpljenjem očekuje rezultate glasanja.
U januaru su već održani jedni, na svjetskoj političkoj sceni važni izbori, oni u Tajvanu. Iako je riječ o relativno maloj otočkoj zemlji, u kojoj živi 25 miliona stanovnika, njen položaj i političke prilike čine je izuzetno važnom za dva svjetska diva – Kinu i Sjedinjene Američke Države. Dok Kina Tajvan smatra dijelom svoje teritorije, Amerikanci ohrabruju i podržavaju političku i ekonomsku samostalnost ovog otoka, zbog čega je napetost u ovom dijelu svijeta konstantno prisutna i često se govori o mogućoj invaziji Kine i potencijalnoj reakciji Amerike. Na posljednjim izborima za predsjednika pobijedio je prozapadni kandidat iako njegova stranka u parlamentu nema natpolovičnu većinu da samostalno formira vlast.
Premda Kina nije povukla konkretan vojni potez, izjave kineskih zvaničnika, kao i njihove diplomatske aktivnosti nakon izbora, nagovještavaju da bi ovaj dio svijeta mogao postati novo krizno žarište. Kina je itekako zainteresirana da Tajvan vrati pod svoju kontrolu i intenzivno vrši pritisak na, kako kažu, otočke separatističke vlasti.
DRASTIČAN PAD BIDENOVE POPULARNOSTI
Iz ovih, ali i mnogih drugih razloga, za veliki broj država širom svijeta, kao i za ukupne globalne odnose, najvažniji su izbori koji se 5. novembra održavaju u Sjedinjenim Državama. Ono što kaže 300 miliona Amerikanaca, odnosno približno 150 miliona, koliko u prosjeku glasa svaki put, moglo bi oblikovati put kroz koji će svijet sutra prolaziti.
Ovogodišnji izbori u Americi možda su, iz više razloga, i najvažniji u modernoj historiji. Na međunarodnom planu svjedočimo krupnim promjenama, posebno kad je riječ o omjeru snaga između “blokova”, ekonomskih i vojnih divova, prije svega Rusije, Kine i Amerike, ali i važnih međunarodnih igrača poput Irana, Turske, Brazila i Indije. Rat u Ukrajini u znatnoj mjeri utječe na promjenu svjetskih prilika, a masovno ubijanje palestinskih civila u Gazi provocira sve glasnije kritike koje zvaničnici brojnih zemalja upućuju na račun najmoćnijeg izraelskog saveznika – Amerike i njenog aktuelnog predsjednika Josepha Bidena. Kako se svjetska krizna žarišta ne smiruju, a izbori su sve bliži, Biden i njegove demokrate sve teže nose ulogu “lidera slobodnog svijeta”, kako sami sebe vole nazivati.
Ni stanje na domaćem terenu ne ide im u prilog. Slaba ekonomija, visoke cijene života i akutni problemi u brojnim lokalnim zajednicama uzrokovali su drastičan pad Bidenove popularnosti. Većina birača u Sjedinjenim Američkim Državama na birališta izlazi zbog životnih pitanja koja ih se najviše tiču, a to su unutrašnja sigurnost, kvalitet života, cijena rada i visina troškova života, a sve je više onih koji misle da im je u vrijeme Trumpove vlasti bilo bolje nego danas. Naravno, Biden i njegovi savjetnici, glasnogovornici i šefovi kampanje ne žele govoriti o svojim neuspjesima nego cjelokupnu predizbornu priču nastoje usmjeriti na samoga Trumpa i borbu protiv njega prikazati kao “spašavanje američke demokratije”.
Još od 6. januara 2021. godine i “nereda u američkom Kaptolu”, demokrate stalno aktualiziraju pitanje Trumpovog odnosa prema demokratiji i američkom ustavu, prikazujući ga kao čovjeka koji je na sve spreman samo da zadrži vlast, odnosno osvoji glas. Već praktično tri godine Trump je glavna tema u prodemokratskim medijima, a u prvom su planu procesi koji se na nekoliko sudova protiv njega vode. Svjesni da popularnost bivšeg predsjednika sve više raste, ne zato što je Trump dobro rješenje, nego zato što Biden i njegovo društvo nisu uspjeli uvjeriti Amerikance da znaju voditi državu, u demokratskom taboru čine sve da bitku prenesu s političkog na pravni teren, odnosno da eventualnu Trumpovu pobjedu prikažu kao propast američke demokratije i cjelokupnog sistema vrijednosti.
NEKI JOŠ MISLE DA JE TRUMP LAHKA META
Zato je Biden na svom prvom predizbornom skupu, održanom u Pennsylvaniji, govoreći o svojoj omiljenoj temi, naglasio da na izborima 2024. godine glasači sebi trebaju postaviti pitanje da li je demokratija “sveti” cilj Amerike, aludirajući na nerede koje je Trump inicirao u Kaptolu prije tri godine, kada nije želio prihvatiti rezultate predsjedničkih izbora nazivajući ih “lažiranim”. U demokratskom taboru čvrsto vjeruju, barem tako kažu, da je Bidenov protukandidat “lahka meta” i da će protiv njega uvijek imati municije, odnosno argumenata. Zbog toga je Biden, navodno, proslavio Trumpovu pobjedu na posljednjim republikanskim izborima u New Hampshiru, nadajući se da glasači, bez obzira na sve, ne mogu zaboraviti i neće oprostiti bahato i antiustavno ponašanje njegova protukandidata. Međutim, i u samoj se Republikanskoj stranci dogodio nevjerovatan obrat. Nakon što su najveća imena stranke oštro osudila njegove postupke nakon nereda 6. januara 2021. godine i svu krivicu svalili na Trumpa, danas mu se listom zaklinju na vjernost. A ispitivanja javnog mnijenja govore da mu opći trendovi idu u prilog. Priča da su republikanci i njihov predsjednički kandidat “fašisti i rasisti” koji se voze u “antidemokratskom vagonu” očigledno sve teže prolazi.
Ako su nekada Trumpa optuživali da je svojim javnim istupima produbljivao podjele unutar američkoga društva, narativ na kojem danas insistiraju demokrate stvaraju još veće razlike i sukobe među običnim svijetom. Među intelektualcima sve je prisutnija bojazan da naglašeno polariziranje među suprotstavljenim taborima može snažno uzdrmati američko društvo, do te mjere da se mnogi pitaju hoće li Amerika uopće preživjeti predstojeće izbore. Anketa, koju je proveo kanadski Institut Angus Reid, pokazala je da samo 32 posto Amerikanaca kaže da će u potpunosti prihvatiti rezultate predsjedničkih izbora 2024, bez obzira na to koji će od kandidata pobijediti, što mnogi vide kao ozbiljnu opasnost.
Posljednji sukobi između republikanskih vlasti u Saveznoj državi Texas i Bidenove administracije oko kontrole granice s Mexicom, koje mora rješavati Federalni vrhovni sud, izazvali su još dublje međupartijske podjele. Sud jeste donio odluku u korist federalnih vlasti, ali su mnogi republikanski guverneri podržali Grega Abbota, guvernera Texasa, čime je još jednom poljuljan Bidenov autoritet.
U Bidena su razočarani i pripadnici afroameričkih zajednica, koje su mu ranije bila naklonjene. Kažu da im je obećavao mnogo, od zakona o glasačkim pravima do reforme policije, ali nije ispunio gotovo ništa jer mu njihova prava nisu bila među prioritetima zbog kojih bi trošio “politički kapital” i o tome pregovarao s republikancima u Kongresu. S druge strane, od Trumpa nisu mnogo očekivali, ali on im barem nije mnogo ni obećavao.
Raspoloženje među američkim biračima možda najbolje opisuje rečenica jednog glasača koji za sebe kaže da ne pripada nijednoj stranci: “Nisam pristalica Donalda Trumpa, ali vidim da Joe Biden zemlju ne vodi u dobrom smjeru.”
